Mostarluci: Dvokorak u pogrešnom pravcu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije dvije godine i deset dana – dakle dvadesetog decembra iliti prosinca 2020. – u Mostaru su, prvi put nakon dvanaest godina, održani lokalni izbori. Najveći broj mandata u Gradskom vijeću osvojila je, očekivano, Hrvatska demokratska zajednica, dok je drugoplasirana bila, također očekivano, koalicija stranaka okupljenih oko SDA. Nešto kasnije, bila je već 2021., za gradonačelnika je izabran Mario Kordić. Istina tijesno, ali baš onako kako bi bilo i da se mostarski mayor bira poput tuzlanskog ili livanjskog.

Senad Avdić je davno napisao, a mi ga ovdje više puta citirali, kako zdrav čovjek ima hiljadu želja, dok bolestan ima samo jednu: da pobijedi na izborima u Bosni i Hercegovini, bili oni državni, entitetski, kantonalni ili, u ovom slučaju, lokalni u gradu u kojem broj problema uveliko prelazi broj stanovnika.

Gradske umjesto uroloških tegoba

Samo Mario Kordić i Dragan Čović znaju zašto je mostarskom liječniku, Kordiću naravno, palo na pamet da ostavi fini, građanski posao u jednom od dva Doma zdravlja i počne se, umjesto urološkim tegobama, baviti onim gradskim, a njih je, zna svako ko je makar dva puta prošao kroz Mostar, toliko da bi čarobni štapić pukao po pola od korištenja i opet ne bi sve proradilo kako treba.

No dobro, politika nije vojni rok pa da se u nju mora ići bez obzira na manjak volje. Kordić je dakle dobrovoljno pristao na kandidaturu, ušao u, slikovito rečeno, bračnu zajednicu sa svim svojim sugrađanima i sugrađankama i sada, sviđalo mu se ili ne, ima i dužnosti i obaveze.

Možda bi, ko zna, da je sve kao što nije, on Mostar do sada uredio tri-četiri puta, imao izvanrednu saradnju i sa policijom i sa građanskim inicijativama, sa navijačkim grupama i Salemom Marićem, ali, eto, nije. Bosna i Hercegovina je komplikovanija od bilo koga i čega, Mostar u njoj isti takav, a Kordiću jedni baš i ne pomažu, dok on drugima - odmaže.

Ne može gradonačelnik, sve i da hoće, uhvatiti policajce za uši i tužioce za kragne, pa ih natjerati da konačno otkriju ko je, po čijem nalogu i kako – ne tehnički, to se zna, već neopaženo – polupao spomen ploče na Partizanskom groblju u Mostaru. To što (kao) svi, uobičajeno mostarski, sve znaju, najviše ono o čemu pojma nemaju, za optužnice i privođenja je dovoljno koliko su ljestve korisne za penjanje na Mjesec.

Stanje na deponiji

Kako Mario Kordić ne može biti odgovoran jer je istraga kilava, e tako mora biti svjestan da nije njegov zadatak briga o Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, već o građanima i građankama Mostara, računajući i one što se do Avenije i Starog mosta, Bijelog brijega i Mepasa moraju, ne zato što su lijeni, nekako i nečim dovesti.

„Sve što je Grad trebao napraviti, Grad je napravio, tako da svu odgovornost za probleme na lokalitetu Uborak će snositi inicijativa 'Jer nas se tiče' i to je vrlo jasno. Novac imamo, dozvole imamo i treba nam zadnji papir za početak radova kojeg ne možemo dobiti jer je blokiran od strane te inicijative. Obzirom da je ovo regionalna deponija, godinama je dovožen otpad iz raznih općina u regiji. Plan zatvaranja deponije zahtjeva i ozbiljnu investiciju na tom lokalitetu. Zapeli smo u procesu na način da je Udruženje podnijelo tužbu na plan prilagodbe i tad svi procesi staju i to je ono što je mene ražalostilo jer je stav inicijative kontradiktoran i nije dobronamjeran, čak štoviše, zlonamjeran je. Tako u jednom trenutku sam rekao da se tu igraju neke političke igre i da je nedopustivo da pojedini članovi koji su se politički aktivirali drže grad i građane kao taoce deponije. Izgubili smo dvije godine, a izgubit ćemo vrlo vjerojatno zbog njihovih načina još godinu dana što znači da smo već tri godine izgubili, a kao tobože svima se žuri da se riješi lokalitet. Očito je samo Gradu Mostaru i ovoj upravi stalo da se riješi ovaj problem“, izjavio je Kordić.

Sa gradonačelnikom se slažu i njegovi saradnici i saradnice koje je problem Uborka dopao zajedno sa kancelarijom, službenim mobitelom i sekretaricom.

„Stanje na deponiji nije zadovoljavajuće i postoji mogućnost da se ta situacija odrazi na građane Mostara. Gradska uprava je iznašla sredstva za realizaciju tih projekata, međutim zbog te tužbe su zaustavljeni svi procesi i ne možemo raditi na realizaciji“, rekao je direktor Javne ustanove Deponija d.o.o. – kako se službeno zove odlagalište – Mithad Grebović.

„Vezane su nam ruke jer ne možemo raditi ništa, a imamo osigurana sredstva i mogli bismo početi sanaciju deponije, ali bez potrebnih dozvola Grad ne može ništa“, dodala je Amira Trbonja, načelnica načelnica odjela za privredu, komunalne i inspekcijske poslove Grada Mostara.

Rad na uvećanju problema

Lijepo je, ali stvarno, bez imalo sarkazma, kada se ovako slažu gradski otac i njegova djeca, ali nije što se slažu u pogrešnoj detekciji problema i, posljedično, imaju jednako dobro mišljenje o lošem rješenju.

Nije, naravno da nije, Mostar jedini grad na svijetu kojeg more skupljanje i odlaganje otpada – Zagreb se, recimo, guši, dok pokušaj uvođenja reda rezultira epskim neredom – ali jeste jedinstven po tome što se, umjesto rješenja, radi na uvećanju problema i to bukvalno.

“U prvih 10 dana decembra 2022., Kantonalni sud u Sarajevu je poništio dva dokumenta koje je donijelo upravo Federalno ministarstvo okoliša i turizma na čelu sa Editom Đapo i to za isti slučaj – deponiju Uborak u Mostaru. Najprije je poništen Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za regionalnu deponiju Uborak a zatim je poništena okolinska dozvola za ovu deponiju. Kantonalni sud u Sarajevu je donio ove presude nakon što je Udruženje ‘Jer nas se tiče’ pokrenulo tužbu protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma, zbog ova dva dokumenta, odnosno, zbog uočenih kršenja zakona i procedura pri njihovom donošenju i zbog toga što deponija Uborak već godinama ugrožava lokalno stanovništvo, na šta građanski aktivisti konstantno podsjećaju nadležne institucije”, piše portal Antikorupcija.info i Editu Đapo opisuje kao ministricu “sa najvećim brojem poništenih dozvola u BiH. A možda i šire”.

Fabričke su postavke, da skratimo, jednostavne: deponija Uborak je odavno pretrpana, kao takva je opasna i još je previše blizu suburbiji univerzitetskog, kulturnog, turističkog i gastronomskog centra Hercegovine, što sve Mostar jeste. Kako je, pri tome, i regionalna, ona se, ta deponija, samo može nastaviti puniti i puniti i puniti... Svjesni da bi proširenje izazvalo tek pauzu – i ne bi predstavljalo nikakvo dugoročno rješenje – članovi Građanske inicijative „Jer nas se tiče“ uporno i dugo traže da se odlagalište izmjesti.

Za razliku od pokojnog Ljube Bešlića koji se sa vlastitim sugrađankama i sugrađanima naduravao, umjesto da zajedno s njima ode u resorno ministarstvo, Mario Kordić je u to ministarstvo otišao i tamo, valjda nemajući pojma kako završavaju dozvole Edite Đapo, dogovorio da se, u suštini, rješavanje problema odgodi dok problem ne postane veći. Kao takav će onda, treba li objašnjavati, poslužiti onima što pokušavaju politički profitirati od građanskog bunta, ali im smeta što među nezadovoljnim ima i onih što ne drhte pred ratnim autoritetima, niti ih boli neka stvar za wannabe vijećnike, parlamentarne zastupnike i slične akumulatore ambicija.

Mario Kordić je možda imao dobre namjere, ali njih historija ne pamti. Njoj su bitni samo ishodi. Gradonačelniku Mostara su, još malo pa pune dvije godine mandata, prošle u suočavanju s tim aksiomom. U vremenu koje dolazi ima jednostavan izbor: ili će barem ozbiljno pokušati osloboditi Mostar od opasnosti sa Uborka, bez obzira na to koliko je izmještanje kompleksno i skupo, a oboje jeste itekako, samo što drugog, boljeg rješenja jednostavno nema; ili će nastaviti bilježiti pravne i političke poraze. Naime, ovakva kakva je, mostarska će deponija dobiti dozvole za proširenje kada i nepoznati investitor onu da na Stari most montira ringišpil, a isti takav organizator za sajam stoke sitnog zuba u Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar.

Ako Kordić to zna, onda ga u federalnom Ministarstvu turizma i okoliša namjerno prave budalom. Ako nekim čudom ne zna, onda Mostar uz sve komunalne ima i onaj najozbiljniji - kadrovski problem. Šta je od to dvoje tačno, može otkriti jedino urolog na funkciji gradonačelnika: Mario Kordić osobno i lično.        

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.