Nečastivi u Mrduši Donjoj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ima tome već više godina kako se u sarajevskoj čaršiji ukazao Nečastivi u liku Sanje Vlaisavljević, nove federalne ministrice kulture, nakon čega je uslijedio višegodišnji "egzorcizam" zapjenjene kvaziintelektualne nedonoščadi i raznoraznih "antifašista" saudijskoarabijske provenijencije. Da Sanja Vlaisavljević na medijima objavi kako je mlijeko bijelo, i to bi, čini mi se, izazvalo pravednički bijes svekolikog građanluka.

Kič je sklonost krajnostima

"Jesi li ti, bona, čula onu vlahinju sinoć na televiziji", sašaptavale bi se nene po sarajevskim haustorima. "Ona nas Bošnjake smatra glupima... čuj... ko mi ne znamo da je mlijeko bijelo." "Intelektualci" bi, sa svoje strane, optuživali Sanju Vlaisavljević za kičeraj, sve citirajući Danila Kiša: "Kič je, bolan, sklonost krajnostima. Đe nađe bijelo, jer kad kažeš bijelo, onda misliš i na crno. Đe je ona, ba, vidila crno mlijeko. Danilo Kiš se zbog ovakvih stvari u grobu prevrće."   

Pomalo je misteriozno zbog čega upravo Sanja Vlaisavljević, jer u njezinim tekstovima nikada se nije mogao pronaći bilo kakav suvisao povod, pogotovo ne za seriju brutalnih medijskih linčeva kojima je bila izložena. Kao najnoviji povod medijske trakavice kojom je uveseljavana bosanskohercegovačka javnost proteklih tjedan-dva, iskorišten je intervjuu koji je Sanja Vlaisavljević, kao novopečena federalna ministrica kulture, dala za "građansku" televiziju N1, koji je očito bio zamišljen kao medijska sačekuša, da se da izlika "bošnjačkim moralistima" za najnoviju rundu napada na ministricu.

Moram priznati da intervju nisam gledao, jer sam poodavno, zbog  mentalne higijene, odustao od gledanja bilo koje bosanskohercegovačke televizije, a o onim nesuvislim interpretacijama naglo probuđenih bošnjačko-građanskih "etičara" koji u načelu ne barataju s navodima iz intervjua već svojim osebujnim interpretacijama istih, da ne govorim.

Neokrunjeni bošnjački Danton

Najprije se javio Glumac, neokrunjeni bošnjački Danton, koji je, "iziritiran" riječima Sanje Vlaisavljević, dao ostavku na mjesto člana u upravnom odboru Fondacije za kinematografiju. "Ovim pisanim aktom podnosim neopozivu ostavku na mjesto člana upravnog odbora Fonda za kinematografiju, a vezano za skandalozne i anticivilizacijske izjave nove federalne ministrice kulture i sporta Sanje Vlaisavljević koja svojim medijskim nastupima rehabilitira egzekutora nevinih ljudi i masovnog zločinca Daria Kordića koji je počinio lokalni genocid nad civilima mjesta Ahmići u srednjoj Bosni. Dotični ubica staraca i djece osuđen je u Haškom tribunalu za težak ratni zločin", istaknuo je Glumac.

Također, zatraživši da se tekst njegove poslanice objavi na internetskim stranicama Fondacije za kinematografiju, što se, bezbeli, jedino računa, Glumac je "dodao pritom" kako su njegovi "svjetonazori" (množina, bezbeli, jer taj čovjek ima više svjetonazora nego Žera starki), "odgoj i etika u suprotnosti sa stavom ministrice Sanje Vlaisavljević". Ovdje imamo jedninu. Je li Glumac u trajnom nesporazumu sa "stavom" ili stavovima ministrice Vlaisavljević? Doduše u ovoj zemlji je nepismenost endemskih razmjera, tako da se ovo i ne računa, jer je upućeno podjednako nepismenom auditoriju.

Ne bih o odgoju, jer roditelji najčešće nisu krivi za ono u što im se djeca pretvore u odrasloj dobi, ali bi se o Glumčevoj etici ili "etici" itekako dalo razgovarati. Ta "moralna gromada" je još tamo devedesetih u Tuzli, dok su iz tog grada odlazile jedinice bivše vojske prema opsjednutom Vukovaru, da spomenem samo jedan detalj iz Glumčeve biografije, hrabro pokazivao "okupatorima" tri prsta, želeći im valjda na taj način poručiti kako je Bosna i Hercegovina zemlja tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Radi li se ovdje o etici ili "etici", procijenite sami.

Igra prijestolja

Koji su to etički razlozi ponukali Glumca da dadne ostavku? Razlozi Glumčeve ostavke nemaju nikakve veze sa Sanjom Vlaisavljević, pa ni s HDZ-om koji ju je postavio na tu funkciju, a pogotovo nemaju veze s etikom, već su isključivo vezani za unutarbošnjačke "igre prijestolja". Razlog je taj što se Glumac našao na gubitničkoj strani nakon posljednjih izbora, pa želi otići prije nego što ga oćeraju, zbog dobrih običaja koji vladaju u ovoj zemlji, po kojima "pobjednička strana", po onoj Thompsonovoj "Ivanova livada - Ivanova trava", čim dođe na vlast čisti budžetske sinekure od političkih gubitnika.

Javila se ovim povodom, kao da se radi o nekoj vrsti kulturnjačkog sidranovskog "derneka u Sarajevu", i Jasmila Žbanić, bošnjačka Ivana Orleanska, koja je u svojoj facebook-poslanici "vješto" povezala jednog obiteljskog nasilnika i ministricu Vlaisavljević. Redateljica nas je najprije, onako s visoka, poučila što je kultura: "Kultura je odraz društva, odlučujući faktor kojim je određeno kako zajednica reaguje, živi, kako se razvija. Ona je način i suština života." Ne bi ovo, vjerujem, bolje smislio ni Forrest Gump.

"Nova vlast nam je postavila ministra kulture glavnog grada BIH koji je zlostavljač, na federalnom nivou ministricu kulture koja rehabilituje ratne zločince, a osuđenog kriminalca za direktora Instituta za intelektualno vlasništvo (vrlo važnu državnu instituciju od koje zavise elementi kulture). Ovo znači da se nova vlast opredjelila za društvo koje će biti siledžijsko, zločinačko i kriminalno što najbolje ilustruje ovaj primjer ključnih pozicija za kulturu. Čestitam Trojka! Jesu ovo promjene koje ste najavili ? Biće zaista radikalne ali u najgorem mogućem smislu. Pucali ste nam u glavu."

Urbi et orbi

Ovaj polupismeni forestgumpovski sastavak vrvi pravopisnim i logičkim pogreškama. Izdvojit ću samo jednu: "Nova vlast nam je postavila ministra kulture glavnog grada BIH koji je zlostavljač", kaže Jasmila Žbanić. Ako na trenutak zanemarimo veliko I u kratici BiH, jednostavnom, osnovnoškolskom analizom rečenice dolazimo do zaključka kako je Sarajevo, glavni grad BiH, "zlostavljač". Zarez iza "BIH" bi to, naravno, promijenio. Sarajevo je, dakle, po Jasmili Žbanić zlostavljač. Kako se slična govorna figura naziva? Freudova omaška, koja označava nehotičnu pogrešku u govoru za koju Freud drži da odaje podsvjesnu motivaciju.

Ako na trenutak prihvatimo tezu da je Sanja Vlaisavljević uistinu "rehabilitirala" ratne zločince, onda bi Jasmila Žbanić imala pravo kritizirati ministricu, ali samo u slučaju da je i u nekim ranijim slučajevima bila dosljedna. Je li se Jasmila Žbanić oglasila "urbi et orbi" kada je notorna bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković davala potporu Sakibu Mahmuljinu, kada je presuđen za ratne zločine?

Također, je li bila dosljedna u nekim ranijim slučajevima kada su neki od aktualnih političara bili optuživani za obiteljsko nasilje. Kao kada je onaj jedan isprebijao vlastitu suprugu "ko vola u kupusu". Na koji su način regairali naši "etičari" u tom slučaju? Šutnjom ili u najboljem slučaju relativizacijom. ("Nitko ne može prebiti Bruca Leeja ko vola u kupusu", kaže Tarantinov filmski Bruce Lee, nakon što ga je Cliff Booth (Brad Pitt) prebio ko vola u kupusu.)

Dozvola za prebijanje

Postavlja se pitanje mogu li, iz perspektive Jasmile Žbanić i sličnih, političari koji su članovi halal-stranki prebijati bez ikakvih posljedica članove svojih obitelji. Da imaju, poput Jamesa Bonda, "dozvolu za prebijanje". Toliko o čaršijskoj etici, odnosno "etici". A ako bi širili ovu priču, kao što to čini Jasmila Žbanić, mogli bi se zapitati je li dosada itko u ovoj zemlji "pucao" građanima u glavu. Iz njezine perspektive izgleda da nije, osim HDZ-a i SNSD-a, pretpostavljam, pa ni onda kada su halal-liječnici priključivali nesretne ljude na pogrešne respiratore.

Po mojemu mišljenju, glavni razlog zbog kojeg se Sanja Vlaisavljević našla na udaru sarajevske čaršije ne krije se u onome što je rekla, već u tome što ona, po logici tog svijeta, koji funkcionira po načelima iz romana "Pokoravanje" francuskog pisca Michela Houellebecqa, kao pripadnik manjinske zajednice nema pravo glasa. Sanja Vlaisavljević je govorila i onda kada su samoproglašene sarajevske "intelektualne vertikale" sramotno šutjele. Njezin najveći grijeh bio je taj što se nije pokoravala servilnoj čaršijskoj omerti, te je svojom pojavom postala remetilački faktor, koji je funkcionirao i kao neka vrsta loše savjesti bošnjačkih veleumova koji sličnim, agresivnim napadima na nju samo prikrivaju vlastiti oportunizam.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.