Ideje naše benzin vaš

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako je suditi po pisanju nekih poslovično tupavih i nezainteresiranih hrvatskih medija, u Bosni i Hercegovini je na pomolu novi rat, tko zna koji već po redu. Povod je državna imovina, koja po odluci Ustavnog suda nije u nadležnosti entiteta, imovina koja je jedini element koji još koliko-toliko drži Bosnu i Hercegovinu na okupu, jer se postavlja pitanje zbog čega bi uopće postojala država u kojoj je sva formalna vlast i imovina u rukama entiteta. Pitanje državne imovine je, dakle, iz tih razloga uistinu pitanje od prvorazrednog značaja za opstanak Bosne i Hercegovine kao cjelovite zemlje.

Nedorečenosti Daytona

Sada treba postaviti pitanje kako se došlo u ovu situaciju. Ključni razlog je, vjerujem, nedorečenost Dejtonskom mirovnog ugovora koji ovo pitanje nije jasno i nedvosmisleno riješio, iako je i laicima bilo jasno od kolike je ono bilo važnosti. I većina drugih problema koji tište ovu zemlju, slučaj Komšić, primjerice, rezultat su upravo nedorečenosti Daytona, odnosno njegovo prekrajanje kako kome padne na pamet, što se u konačnici obilo o glavu međunarodnoj zajednici, koja je i tvorac ovog "modela".

Ti "nedostatci", vjerujem, nisu slučajni, već su svjesno ostavljene "rupe" u Dejtonskom sporazumu, i to iz jednog gotovo prozaičnog razloga, što je svijet u vrijeme potpisivanja tog sporazuma bio unilateralan, i činilo se da će tako ostati zauvijek. Išlo se na to da se taj sporazum u hodu "korigira" lomljenjem preko koljena, što je funkcioniralo nekih dvadesetak godina, sve dok nije došlo do drastične promjene geopolitičke situacije u svijetu, kada je svijet, uz probuđenu Rusiju i osnaženu Kinu, postao u najmanju ruku trilateralan.

Tako da danas imamo to što imamo: Dodika s jedne, koji uporno ponavlja kako crno nije crno već bijelo, i međunarodnu zajednicu s druge strane, koja kaže kako je crno zapravo žuto. Ili crveno. Jer da je drugačije Ustavni sud bi svoju najnoviju odluku, što je poprilično indikativno, vjerojatno potkrijepio navodima iz Dejtonskog sporazuma, gdje se to izričito navodi, iz kojeg je nastala ustavna arhitektura zemlje. A svjedoci smo da se to ne događa.

Tanak led

Dodik je, što je i uzburkalo prašinu u ovom trenutku, vidljivu čak i do Zagreba, ranije najavio da će u ponedjeljak, 24. travnja, biti potpisan dokument koji se odnosi na pitanja imovine i poručio da će sve potpisano biti i provedeno, i da u to nitko ne treba sumnjati. Po pitanju državne imovine, na dogovor s Dodikom po ovom pitanju došli su i predstavnici SDS-a, dok iz Borenovićeva PDP-a nije došao nitko, međutim nisu se ni oglasili po ovom pitanju, čime su se praktički prešutno svrstali uz Dodika.

Zatim je Dodik iz nekih razloga otišao i deset koraka dalje, svojom najavom da će poslati policijske snage na međuentitetsku granicu, uz izliku kako želi na taj način zaštiti "imovinu Republike Srpske", iako je svaka, pa i najmanja aluzija o vojnim ili policijskim snagama na granicama otvoreno zazivanje rata.

Dva su, čini mi se, razloga kojima je moguće objasniti Dodikovu radikalnu retoriku. Prvi je nešto što je već mnogo puta viđeno dosada, gdje Dodik megalomanskim i neostvarivim fantazijama nastoji izvesti republičkosrpsku oporbu na tanak led, kao što je to uspješno napravio mnogo puta dosada. On, kao, predlaže policiju na granicama Republike Srpske, dobro znajući da oporba ne može pristati na tu suludu ideju, jer naprosto još uvijek nije porušila sve mostove iza sebe, što se prvenstveno odnosi na one prema međunarodnoj zajednici, te na taj način jača svoju poziciju u Republici Srpskoj.

Medijsko bjesnilo

Drugi razlog je Kosovo, odnosno zapaljiva pat-pozicija u toj zemlji, koja je kulminirala ovih dana bojkotom izbora od strane kosovskih Srba. Bez obzira na brojna zaklinjanja od strane međunarodne zajednice kako Bosna i Hercegovina i Kosovo ni na koji način nisu povezani, jasno je da je to samo isprazna floskula. Čim se netko nahladi u Mitrovici, u Banjoj Luci raste prodaja papirnatih maramica. Drugim riječima, svakome je već postalo jasno da je Bosna i Hercegovina višegodišnji talac političkih zbivanja na Kosovu, i da je Vučiću Republika Srpska posljednji preostali adut u rukavu kojim nastoji pripremiti srbijansku javnost na gubitak Kosova.

Od Dodikova medijskog bjesnila veće je jedino ono koje nam ovih dana stiže iz Sarajeva, od strane tupavog "patriotluka": "On duže vremena postaje, prije svega sigurnosni, a ne politički problem i to moraju shvatiti ljudi na Zapadu. Moram reći da Dodik nema ni 10 posto onih resursa koji su imali ratni zločinici Ratko Mladić i Radovan Karadžić, a i oni su poraženi. BiH je opstala, BiH će opstati. Ogromna većina ljudi je spremna braniti", izjavio je bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović. Postavlja se pitanje da ako je "ogromna većina ljudi" spremna braniti Bosnu i Hercegovinu, zbog čega onda to neprestano pozivanje na "Zapad".

Ipak, reakcija notornog Zukana Heleza, novog ministra obrane, zaslužuje posebnu pozornost: "Ako se desi da Dodik izvede policiju, to bi bili 'glineni golubovi'. Mi bi uspostavili vrlo brzo ustavnopravni poredak." Helez nije izričito naveo na koga je mislio kada je rekao "mi". Međutim, indirektno je odgovorio i na tu dilemu: "Mene ne zanima Dodik, ali ako se umiješa Vučić, imamo i mi svoje prijatelje. Imamo i mi čim da raspolažemo. Zašto ne interveniše Vojska Srbije na Kosovu, jači su mnogo, ali ima tamo jedna baza, NATO baza, američka vojska, koja je mnogo jača od Srbije i zato oni ne smiju da riješe pitanje Kosova", izjavio je Helez. Dakle, da parafraziram srpske "patriote", nas i NATO-vih vojnika - tristo miliona.

Dvojac bez kormilara

Ovaj notorni bošnjački dvojac bez kormilara neodoljivo podsjeća na Ostapa Bendera, lika iz satiričnih romana Iljifa i Petrofa. Ostap Bender je lukavi prevarant koji teži bogatom i lagodnom životu bez rada. Moto ovog prevaranta, koji je postao i nekom vrstom općeg mjesta, je: "Ideje naše benzin vaš." Dakle, ideja Helezova, a NATO-va sačmarice kojima će njihovi vojnici poskidati srpske "glinene golubove" koje Dodik pošalje na međuentitetsku granicu. I to na "mig" jednog Zukana Heleza.

Doduše, mi imamo jednu mnogo slikovitiju varijantu ove čuvene izreke, pa je nije zgoreg ovdje i navesti: "Lako je tuđim... spolovilom gloginje mlatit." Imamo, dakle, s jedne strane Milorada Dodika koji za vlastite, ili interese Aleksandra Vučića, mlati praznu slamu, a s druge dvojicu bošnjačkih ostapa bendera koji su spremni nepokolebljivo i beskompromisno mlatit gloginje tuđim spolovilom, što je politička "strategija" bošnjačkog "patriotluka" koju slušamo već više od dvadeset godina.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.