Negiranje ulica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ponekad mi se čini da je u Bosni i Hercegovini  najveći problem objasniti nešto glupanima. Bilo što. Jer u nas obično zapinjemo na stvarima koje se u svijetu podrazumijevaju. Primjerice, a sad banaliziram, samo u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj Ustav kaže da čovjek može biti dvaput član Predsjedništva BiH, stoji i oznaka uzastopno. U ostatku svijeta se podrazumijeva demokracija, a to ne znači da jedan vlada zauvijek, nego se rotiraju. I onda samo u nas možeš imati četiri mandata, a takvo nešto ne može poći za rukom ni Putinu, koji je sa dna kace diktator. I njegov se Parlament o jadu zabavio da mu da još mandata, jer jednostavno demokracija i puno vlasti ne idu ruku pod ruku.

Ali avaj, kad smo mi glupi i na vlasti može biti samo jedan. To ni u uličnih kerova nije tako. Znači, imaš jednog alfa psa i njega u redovitim intervalima izazivaju na kušnju. I čim prvi put zakaže, aj zdrao. To je to. Dakle, u Bosni i Hercegovini, zaključujemo dalje deduktivno, psi su viša vrsta. Ali kad već spomenuh rotaciju, možda da je upregnemo u nekim drugim poljima.

Uokolo

Primjerice kružni tokovi koriste rotaciju kao sredstvo demokratičnosti, a ne kao što semafor provodi unitarizam. A kružni tokovi su u Mostaru, ako igdje na svijetu, u stalnoj izmjeni. Imaš one montažne koji se premještaju, imaš ove fiksne, ali svejedno idu često kroz njih, a imaš i ove velike koji su sa onim dodatkom pločnika ilitiga trotoara ilitiga nogostupa. Nogostup nije tu da bi nogom stupio na njega, nego da smanji broj nesreća zbog ovih koji idu kroz kružni tok.

A u nas će nedvojbeno netko poprijeko. Recimo, kao Željko Komšić. Nađe on onu formulaciju pripadnik, a ne predstavnik, uzjaše dva mandata. Halali Huso materi. Ali onda pusti Dragana da mu podgrije stolicu i dođe po još dva mandata. Sad svi znamo da se izruguje Bosni i Hercegovini, onda je bila rupa, ali sada se ruga, pritom raspolažući dobrom plaćom. A što je pritom u ova evo već tri mandata napravio? Malo prijetio susjedima, malo pričao kako ispod Pelješ(ač)kog mosta ne mogu proći brodovi.

Sada već, iako nerado, priznajem da Bosna i Hercegovina nije bolje ni zaslužila nego da je vodi obijesni mini kabadahija. Jer evo, nakon što vidim silne prijetnje Abazoviću... Pa dobro, čovjek se izrazio nesmotreno, nepromišljeno kao ona što kruži po društvenim mrežama s izjavom policajcu, kad vas ima kad vas nema ono nešto što ni ponoviti ne znam. To je dokaz da zemlja koja može postaviti onakvu nemuštu budaletinu za premijera i istodobno da ta zemlja bude kandidat za Europsku Uniju i članica NATO-a... pa mi smo tu oni koji se trebaju stidjeti. Poklopiti po ušima.

Jer sigurno pripadnik Albanske manjine ne bi mogao biti velikosrbin koji negira genocid. Jer dovoljno je albanski narod vidio zločina tijekom Titove vladavine.

No skrenuh s teme. Rotacija ulica.

Tko koga vrijeđa?

Rotacija je vjerojatno jedini lijek za nazive ulica. Jer evo je nekakvo to povjerenstvo sačinjeno od nekoliko članova HDZ-a i SDA osmislilo nazive ulica i sad svi grakću. Naravno da će prijedlozi biti glupavi i da će jednako tako izazvati revolt dobrog dijela građana, ali to će se i prešutjeti.

Evo primjerice, da pođemo od Tita. Sad vi zamislite koliko mi u Mostaru vrijeđamo Albance svaki put kad dođu u Titovu ulicu, a oni su bili ugnjetavani u Jugoslaviji eto samo zato što je Josip Broz imao viziju o komunističkoj jugoistočnoj Europi, panslavenskoj zemlji gdje se Albanci neće pitati sekunde. Ali ni Staljin. I onda se čudimo kad Albanci, kojima Crnogorski nije maternji jezik, nešto baljezgaju u Potočarima. Pa ja Abazovića ne razumijem kad pita čašu vode, tako čudno govori. Znači, nije moj prijedlog, ali ću samo reći da Bošnjaci nemaju boljeg sina od Džemala Bijedića da njemu dadnu prioritet pred Brozom... Ne, ne, nije ovo prijedlog, samo mrsim sebi u njedra. Da se mene pita, ulicama bi se ukinula imena, bilo bi kao osnovne škole: prva, druga... onda bi se vi našli svađati kao i oko škola, jer eto druga osnovna je starija od prve osnovne. I eto.

Možda da probamo s florom. Ulica trsa, ulica smokve, ulica dinje... i sve bi bilo dobro, do ulice rajčice. Koja bi se zvala Paradajzova ulica. A opet bi se zvala Kavodina. I vi biste se posvađali. Jednako oko Krumpirove. Krompirove. Krtoline.

Dobro, nema smisla ni to. Da probamo s faunom ipak. Liskina, Vukova, Kozina, Macina, i sve bi bilo dobro do Kenjčeve ulice. A svi znamo da je magarac othranio i podigao sve naše obitelji. Da mu treba dići spomenik pred Gradskom Vijećnicom. Ne tamo ispred Konzuma, ondje mu nije mjesto. Uglavnom, posvađali biste se vi i oko naziva ulica.

Dakle, jedino rješenje je da ovako svakih nekoliko godina zarotiramo nazive ulica. Znate, problem s ulicama u Mostaru nije samo u nazivima.

Paralelni svemir ulica

Evo ti najbolji primjer Ulica Ruda Hrozničeka. Ruda je bio ilegalac komunista u Kraljevini Jugoslaviji, kad je rat došao, je li, bio je među prvima pritvorenim, pa pobjegao pa ovo pa ono. Uglavnom, Ruda je bio Čeh. Kako je imao veze s organiziranim otporom, dali komunisti ulici koja je vodila prema nekadašnjem domu i školi za vojsku ime po Rudi. Naravno, u tipičnoj bosanskohercegovačkoj maniri, netko je u sudu pogrešno zaveo padež pa je ulica umjesto Ruda Hrozničeka, ipak je Čeh bio, dobila naziv Rude Hrozničeka. To isto kao tabla Gnojnice, a svi kažu da žive u Gnjojnicama. Ili Bačevići i Baćevići. Ili Ševaš Njive i Ševać Njive. E danas tu istu ulicu zovu kao Ulica rodočkih branitelja i Ulica RudE Hrozničeka. Poštari su nerijetko zbunjeni, ali ne samo poštari. I Google je zbunjen. Naime, ovdje se krije mnogo veći problem od samog nazivlja, jer Ulicu rodočkih branitelja čine Ulica rodočkih branitelja, dobro poznata mostarska ulica s granitnim kockama, ali i susjedna ulica koja nije ni nalik ulici rodočkih branitelja, naime, asfaltirana je i ima gusto posađena stabla, mnogo je tiša, bez stalnog vjetra i bez kafana iz kojih grmi do kasnih noćnih sati.

U nekoliko navrata sam Open Street Maps udruženju pisao da upišu spornu ulicu, ali oni uvijek ignoriraju moj zahtjev unatoč jasno vidljivim satelitskim snimkama – za njih se jednostavno ne mogu dvije različite ulice zvati istim imenom.

Pogotovo je to složeno kada dođemo do još jednog ludog samo mostarskog problema. Naime, ako kažete čovjeku da živite, primjerice, u Ulici rodočkih branitelja 23 i on zaboravi i pita za Rodočkih branitelja 22, vjerojatno će ga tražiti gorska služba spašavanja. Jer, pogađate, Rodočkih branitelja 22 je u onoj drugoj ulici koja također nosi isti naziv.

E a sve se to moglo riješiti vrlo jednostavnom intervencijom. Primjerice, neka nije valjao taj Čeh Ruda Hrozniček. Ali što li je sporno sa Ružicom Markotić?! Djevojka iz Rudine grupe komunista i ilegalaca, također aktivna sudionica NOR-a, Hrvatica mlada. Evo hajde neka su smetali komunisti, ali ja još nikad nisam čuo da je netko predložio da se neka ulica nazove imenom Andrije Hebranga, ili nekog sličnog sudionika NOR-a koji nije bio komunist. Šta ja znam, Vladka Mačeka. Lupam ono, s vrha jezika.

Znači, ne možete me razuvjeriti da problem nije u imenima ulica. Jer kako god da ih nazovemo, netko će se posvađati. A nije da ih ne treba sve anulirati pa od početka davati imena. I ne samo imena, nego i brojeve.

U biti, meni sve više izgleda da nije problem ništa u Bosni i Hercegovini, osim, je li, kad s budalama raspravljaš. Onda si odmah i ti sam budala.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.