Oj, mozgu, seoska varalico!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gledajući sa čisto znanstvene strane, čovjek ni u što ne može biti siguran. Iako se na prvu čini da naša čula predstavljaju realno svjetsko čudo, u pitanju je splet osjetila i manifestacija koji nas zapravo stalno varaju, običan potlačeni građanin ove zemlje mirno bi ustvrdio – baš poput političara!

Toplo se nadam kako ste već u osnovnoj školi shvatili kako sva naša čula funkcioniraju (makar nada umire zadnja, ali ipak umire!), kao i da ste nekad kasnije naletjeli na kakav tekst ili dokumentarac koji vam lijepo objasniše kako se zapravo ne može baš sto posto vjerovati ni svojim očima (njima pogotovo!), ni svojim ušima (pogotovo ako sjediš na njima!), a okus i miris u korona vremenu ionako su pod velikim upitnikom! Ostala čula da ne spominjemo.

Trava nije zelena, osim ako je ti takvom ne doživiš, psi, mačke i ljudi ne vide iste boje jednako, neki ne vide ni blizu onoga što drugi vide, materija je tu jer je vidimo očima i osjetimo dodirom, ali na atomskoj razini nikad zapravo ne dodirujemo ništa, to nam samo čula govore da jesmo.

I zvukovi se znaju poigrati s mozgom čak izazvati i vizualne manifestacije, a teško je pronaći osobu kojoj nos radi jednako. Drugim riječima – naša percepcija svijeta je, da se baš ne lažemo, vrlo sumnjiva i toliko je tu uvjetnih refleksa i tehnikalija da će prosječan Bosanac, a bome i Hercegovac, odustati na prvoj rečenici pojašnjenja.

Toliko su naša čula sumnjiva da ona naizgled glupa izjava "Vjeruješ li ti meni ili svojim očima?" itekako ima smisla. Ne samo da ima smisla, nego je u pitanju znanstveno objašnjenja stvar.

Kako drugačije objasniti da sve čulne podražaje treba na kraju balade procesuirati naš mozak, koji, nije šala, također, kad ga malo bolje pogledaš, spada u veće varalice i bekrije?

Taj mozak, da se plastično izrazim, radi kao neko naše javno poduzeće – hvali se brzinom, efikasnošću, čak i modernošću, ali puno je tu uposlenih, milijuni, čak milijarde neurona i vijuga smješteno je u modernistički dizajniran kompleks, ali slabo rade na inovacijama, uglavnom sve što dobiju uspoređuju kao prave lijenčine sa već proživljenim i utemeljenim, pa i kad vide nešto novo i drugačije, oni brže – bolje to podvedu pod stari kliše!

Kalup, rođaci, kalup i ništa drugo! Sve što k'o fol vidiš, čuješ, osjetiš, sve je to tek novi podražaj za stari kalup, a svaka nova informacija prvo ide na unifikaciju, tako da rijetko koja može razbiti ili barem proširiti okvir tog neopipljivog kalupa.

Eto, na kraju svega ste valjda shvatili da i nije toliki bed što niste skužili kako funkcioniraju oči, uši, jezik, koža, nos, da nije loše što niste trošili vrijeme na školovanje i na izučavanje fenomena osjetila, jer je taj kalup zapravo najveći problem. Jebeš i oči i uši i nos i sve drugo, ništa to nije bitno, sve dok je onaj kalup u mozgu takav kakav je!

Drugim riječima, baš kao u strukturi Bosne i Hercegovine - sve živo te vara i krade! I oči, i uši i nos, svi te pomalo zakidaju, a onda te mozak zakine najviše! Ti na pravdi Boga džaba gledaš, džaba slušaš, džaba ližeš, kad će ionako to gore u glavi biti sređeno kako već dolikuje. Ne može se bolje od ovoga, takav je kalup! Nije do nas! Tako je kako je! Jebi ga!

Ako se na kraju ovog teksta pitate je li to ja malo zajebavam, onda čestitam, kalup ipak nije tako strašan kao što sam mislio! Možda ipak ima nade da će vaš naredni pogled, vaše naredno čitanje, vaše iduće slušanje, sve vaše u budućnosti stvarno više biti vaše, a ne tuđe. I da će kalup uz škripu hrđavih okvira konačno pustiti malo širu percepciju. A onda, tko zna, možda nećete skakati na svaki čulni podražaj poput kokoši.

Ako ste, pak, odustali na prvoj rečenici, čak i na pola teksta, onda ne sumnjam da je vaš problem uvijek bio i ostao taj što oni gore neće da se se dogovore. Nije do vas, stvarno nije do vas. Vi imate oči, imate uši, vidite, čujete, ali jebaji ga! Do onih je gore, ništa vi tu ne možete učiniti! Kukuriku – kokoda!

A ako ste pročitali, a i ne čini vam se baš nešto ovaj tekst, nemojte se razočarati, prisjetite se početka i one znanstveno utemeljene istine da sva ta naša čula zapravo pomalo varaju. A mozak je najveća varalica od svega! I, naravno, prvo i prvo ne vjerujte znanstvenicima, ta i oni su ljudi, i oni imaju čula, pa je l' tako? Tako je! Kakav kalup, kakvi bakrači, sloboda mišljenja izvan okvira je uber alles!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.