Pomoćni ratnici: Kakav danak neiskustvu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci,

dobrodošli u stvarnost. Vodiči sa iskustvom stoje vam na raspolaganju i spremni su besplatno pomoći da se snađete u ovim i svim narednim teškim danima i onome za što mislite da je – pakao. Vjerujte, nije. Što bi rekli drevni Englezi i nešto malo mlađi Groucho Marx: ako nešto izgleda kao pakao, ako se u tome živi kao u paklu i ako je općenito situacija paklena, neka vas to ne zavarava, riječ je samo o surovoj realnosti u kojoj se na najbrži, ali i najbolniji način uče važne lekcije o našem svijetu.

U tom je svijetu, ma koliko su vam lagali da je drugačije, međunarodno pravo luksuz moćnih. Za one koji to nisu, važe sasvim druga pravila. Suverenitet, nepovredivost granica, pravo na slobodu izbora svega, od premijera do saveznika, proporcionalni su vojnoj sili koja ih garantira i, naravno, obrnuto proporcionalni snazi onih koji tuđe izbore ne prihvataju, već ih, ako im interes nalaže, mijenjaju.

Drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, zaboravite konvencije, deklaracije, ustave i ostale masovne grobnice slova na papirima sa različitim zaglavljima. Vi, što je užasno ali je tako, stvarni svijet upravo gledate na televiziji ili ga osluškujete iz skloništa. I da, naravno, šokirani ste i razočarani, možda malo i iznenađeni ali svakako spremni na borbu za slobodu u kojoj od saveznika očekujete svašta, a dobit ćete... Pa i dobit ćete svašta, no ništa suštinski korisno.

Mi, članovi i članice društva vodiča sa historijskim iskustvom, znamo da vi sada mislite kako prijetnje preko Twittera, saopćenja i osude, rezolucije Ujedinjenih nacija i apeli penzionisanih lidera imaju efekta. Kada shvatite, što će biti brzo, da se granate ne povlače u skladišta zato što je šef diplomatije te i te zemlje ili predsjednik neke druge rekao kako je sila neprihvatljivo sredstvo rješavanja problema, dobit ćete podršku o kojoj trenutno ne razmišljate. Ocvale i poneka sredovječna zvijezda industrije zabave održat će koncert za spas vaše domovine, nekolicina vam možda i dođe avionom sa oznakom UN-a i pozove vas da horski pjevate o davanju šanse miru.

Negdje, možda u Sarajevu ili Beču, Londonu ili Rimu, poznati će umjetnici i umjetnice organizirati performans na kojem će najoštrije osuditi rusku agresiju, pozvati sve demokratske snage svijeta da stanu u vašu odbranu i onda će, mirno i dostojanstveno, otići na ručak.

Istina, dobijat ćete pomoć u oružju, medicinskoj opremi i hrani i nije da vam neće biti od koristi dok se branite, samo što neće pomoći u onom čemu težite – u oslobađanju okupiranih teritorija.

„Ovo je agresivni rat. Ukrajina će se braniti i pobijedit će. Svijet može i mora zaustaviti Putina. Vrijeme je za djelovanje“, rekao je, drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, vaš ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba i vi, sigurni smo, vjerujete kako ga je neko ozbiljno shvatio. E pa nije.

Zapravo, jedini koji su previše toga suviše ozbiljno shvatili ste vi. Nije to lijepo ni reći, a kamoli čuti, ali umjesto vama, vašom zemljom i žrtvama Vladimira Putina, najveći, nesuđeni saveznik, onaj saveznik koji vam je rekao da ćete ući u NATO, samo nije naglasio kada i kako, sada se bavi traženjem najbezbolnijeg načina priznavanja greške koju plaćate.

„Javna je tajna da NATO ne želi Ukrajinu. Zašto to ne kažemo Putinu?“, naslov je teksta utjecajnog Davida Von Drehlea, objavljenog u „The Washington Postu“. „Ruska invazija nije rešenje, ali ni tvrdoglavost NATO saveza“, napisao je u „The Guardianu“ vremešni demokratski političar i nesuđeni predsjednik SAD-a Bernie Sanders. „Ključno pitanje je ko snosi odgovornost za krizu? Rusija ili možda, budimo iskreni, SAD? Rusija je poslije donošenja deklaracije 2008. u Bukureštu jasno pokazala da se snažno protivi širenju NATO saveza, bilo na Ukrajinu ili na Gruziju, i da to neće dozvoliti. To su savršeno jasno stavili do znanja i poslije februara 2014. Jedini način da se ovo razriješi jeste da SAD i NATO objave da Ukrajina neće postati članica saveza. Rusija to želi napismeno. Verujem da će kriza proći kada se to desi“, izjavio je za „The New Yorker“ John Mearsheimer, politolog, teoretičar međunarodnih odnosa sa Univerziteta u Chicagu i, kako ga se često naziva, „najuticajniji realist svoje generacije“.

„Želimo da Ukrajinci imaju pravo na samoopredjeljenje. Ali također smo spremni da prihvatimo realnost. A ona je takva da, bez obzira što nam se to ne sviđa, velike sile imaju sfere svojih uticaja. Vrijednost progresivne politike treba da, umjesto slijepe vjere u američku izuzetnost, bude u tome da priznamo da i Sjedinjene Države imaju svoju sferu uticaja“, dodao je Peter Beinart, komentator koji je nekada podržavao američki ekspanzionizam i, kako vidimo, promijenio mišljenje.

Konačno, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Joe Biden, je bio kratak i jasan: Rusija se ponaša grozno, Ukrajina na svojoj strani ima pravo, ali neće imati i američke vojnike na terenu, a bez njih... Dobro, mi nećemo pretjerivati sa defetizmom, kao što ni vi neće pasti bez borbe.

Drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci vaša je, kao što je bila i naša, nesreća u tome što ste naivno povjerovali kako riječi, kada ih izgovaraju lideri takozvanog zapadnog svijeta, imaju jednaku moć kao i balističke rakete. Vrijeme je da vam kažemo kako, jebi ga, nemaju.

Drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, vi se sada – i to je normalno – čudite svemu što vam se događa u dvadeset i prvom stoljeću i u Evropi koja je, je li, još tamo poslije Drugog svjetskog rata rekla: „Nikada više“. Mali je, ma kakav mali, problem što to „nikada više“ na zakučastom jeziku međunarodne politike i svetih interesa znači: nikada više, osim ako situacija ne nalaže drugačije.

„Ko god se pokuša miješati, a posebno ko zaprijeti našoj zemlji, našem narodu, treba znati da će odgovor Rusije biti trenutan i da će vas dovesti do takvih posljedica koje nikada niste doživjeli u svojoj povijesti. Spremni smo na svaki razvoj događaja. Sve potrebne odluke u tom smislu su donesene. Nadam se da ste me poslušali", rekao je, drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, šef parade zla i glavnokomandujući agresije na odabrane dijelove vaše zemlju, Vladimir Putin. Možda još ne shvatate, ali uskoro ćete morati: njega će oni u koje se vi uzdate čuti puno bolje nego vas.

Drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, malo ko bolje od nas zna kako vam je i, što je jedino gore, kako će vam biti. Vaša domovina, naime, nikada više neće biti kao što je bila ne do jučer ili do prije dva mjeseca, već do 2014. godine kada je djelimično čerupanje trebalo zaustaviti vaše ambicije da uđete u NATO. Ambicije koje su, inače, bile i ostale daleko veće od spremnosti NATO-a da vas primi.

Da, naravno, vama sve ovo zvuči nemoguće. I nama je 1992. tako zvučalo ono što smo dobili u zimu 1995., godinu i nešto nakon što ste vi – koji li vam ud bi? – odlučili da neće biti nuklearna sila.  

Jebi ga, drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, svijet je gadno mjesto, a ljudski rod nije na visini zadatka. Da ste to htjeli znati prije, navikli bi se na neizbježni ishod: nećete nestati i nikada neće postati ono što ste željeli.

Možda nije najbolji trenutak za referiranje na ruske književne klasike, ali... Nesretne su zemlje kao i nesretne porodice. Užasavajuće slične, bez obzira na broj stanovnika.

P.S.

U nekoj glupoj američkoj seriji agenti FBI-a ganjaju postsovjetskog oligarha i ruskog teroristu koji se preziva – Ševčenko! Vama to, drage Ukrajinke i dragi Ukrajinci, nije smiješno. Rusima, međutim, jeste.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.