Prljavi novac

Tekst članka se nastavlja ispod banera

50 eura danas dođe kao nekoć bombonjera. Osnovna jedinica uljudnosti kad ideš u goste, na razne obiteljske svečanosti i proslave. Kad ih primiš, uglavnom ih sakriješ negdje sam od sebe, baš kao što se nekoć skrivala bombonjera, samo da bi, prvom zgodnom prilikom bila poslana dalje, jer i ti negdje imaš otići u goste s obrazom.

Sudbina 50 eura je tako u ovom trenutku zapačećena kao i sudbina bombonjera, koje su bile isuviše skupe i fensi da bi ih ukućani razdužili čim gosti odu, a sasvim dovoljno kul da se ponesu sa sobom u pohode drugoj familiji. Plus, nije legalno sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini i uglavnom služe kao osigurač za crne dane. Ono kad od dvadesetog nadalje prituži, pa marke iščeznu kao da nikad nisu bile konvertibilne.

50 eura, a pogotovo 100, nisam nikad vidio u lošem stanju. Čak i ako je imala određenu kilometražu, ta novčanica i dalje izgleda prilično friško. Vrišti ona – čuvaj me, ne daj me! S druge strane, marke su posve druga priča. Država Bosna i Hercegovina kao takva poprilično je zapustila svoju valutu, Centralna banka kao da je više ne štanca, jer kako drugačije objasniti da je većina novčanica koje mi prođu kroz ruke u zadnje vrijeme živi očaj?

Dobro znamo da 50 eura nije sto maraka (davno su provaljeni pojedinci koji kite svatove sa 97,5 KM), ali kad ih postaviš jednu kraj druge, europska moneta odnosi pobjedu! Pogotovo jer ovo maraka što je u opticaju izgleda umorno i potrošeno, kao da si parkirao blitvu koja stoji tri dana na suncu pored lista vinove loze tek ubranog za jalan sarmu.

Previše često na bankomatu doživim scenu u kojoj tražena svota novca izađe u obliku amorfne mase zaprljanih, zgužvanih, istanjenih, ispranih novčanica, a ne lažem, majke mi, u nekoliko navrata sam izvukao cenera ili cvaju na kojima piše otprilike „Od kuma Ilije i kume Anke – Od Šabana bilo šta“

Očekujemo turiste kao spas, a jedna od prvih slika zemlje i susreta s njenom kulturnom i običajima je novac na bankomatima. I kakvu sliku će dobiti stranci o državi kada dođu na bankomat komercijalne banke u stranom vlasništvu i zatraže konvertibilne marke zemlje u koju su došli? Mogu samo zamisliti taj njihov osjećaj kad mu bankomat pljune standardnu ponudu raskupusanog novca. Onog istog zbog kojeg me bude i stid i prođe val bijesa čim se zeznem pa ubacim karticu ne bih li natrag dobio neki keš.

Tamo negdje u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj ili Danskoj, sa bankomata bi mu izašle šajni, šajni novčanice, a ovdje kod nas velika je šansa da će se boriti sa bankomatom pokušavajući iščupati poluraspadnute apoene koji su zapeli negdje na izlazu. I kad se izbori, a ne podere ih, vidjet će na njima svašta – prljavštinu, škrabotine, selotejpom povezane dijelove, naočale nacrtane liku na novčanici, črčkarije i baljezgarije, da ne spominjem potencijalnu zarazu iz sve većih i većih pora na njoj – konvertibilna marka raspadat će mu se pred očima kao non – paper...

Uostalom, koliko ste se vi puta zacrvenili dajući tek uzetu novčanicu s bankomata na nekom šalteru, trafici ili u prodavnici, a oni s druge strane, uz izraz gađenja, jedva primili istu, jer se poznajete, stalna ste mušterija, ali ste svejedno dobili upozorenje – ej, nemoj drugi put s ovakvom dolaziti!?

Ako Bosna i Hercegovina svojim novčanicama pokazuje svoje lice – ono je izborano, umorno, propalo. Ono ne vrijedi više puno više od raskupusne novčanice. Kad ukucaš na bankomat neku cifru i izađe ti masa ofucanog novca, što ti možeš pomisliti o državi u koju si došao, osim da tu nikome nije stalo ni do čega?

Najgore od svega je što se sve ovdje vrti u krug, pa i spomenute novčanice. Taman kad čovjek pomisli da ih je uvalio, da ih se riješio izgubivši usput dio obraza, one mu se opet vrate k'o bumerang. I to s bankomata. Još lošije nego prošli put vrate mu se s mjesta odakle bi, da je ovo normalna zemlja, kao što nije, dobivao šajni, šajni nove cenere, cvaje i pedesetke. A ovako si sretan kad ti barem stoja nije za plakanje. Ako već nije za davanje. Kao onih 50 eura. Što bi bilo 97,5 KM, ali je, jebiga, nekako puno više.