Rane: Pusta i gladna zemlja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Topla ljudska priča dolazi iz Tuzle, a objavio ju je portal Tuzlanski.ba: „Mnogi bh. građani, a posebno penzioneri, žive na rubu siromaštva zbog minimalnih primanja i sve većih poskupljenja životnih namirnica.U skladu s time, kako bi barem malo olakšao život svojim sugrađanima, vlasnik jedne piljare u tuzlanskom naselju Bulevar odlučio se na human čin tako što nakon radnog vremena u gajbama ispred piljare ostavi određenu količinu povrća i voća uz postavljeni natpis 'besplatno'.Ovim humanim činom tako je omogućio komšijama slabijeg imovinskog stanja da se posluže potrebnim komadima povrća ili voća bez ikakve naknade“.

„Iz naše zemlje otječe život kao krv iz otvorene rane, a mi se ponašamo kao da se to ne događa. Ali rezultat će biti fatalan ukoliko se odmah ne počnemo baviti bitnim stvarima, a nebitne odbacimo u stranu. Ono što mlade ljude zanima je perspektiva, a to znači funkcionalan sistem, vladavina prava i ljudskih sloboda u punom značenju tog pojma“, rekao je režiser Pjer Žalica u intervjuu „Dnevnom avazu“.

Tako, eto, u sreći i veselju, miru i rahatluku, dočekujemo još jedne izbore na kojima možda neće izgubiti direktni krivci za to što penzioneri nemaju za kavade, a njihovi unuci ne trebaju povratne karte, ali sigurno neće doživjeti poraze od kojih se ne oporavlja, pa da ih se lako zaobiđe u formiranju vlasti.

Ka ravno tridesetoj godini mira idemo polako, gladni i sve malobrojniji, pa neće biti nikakvo čudo ako budemo morali – kao u pjesmi „Dan oslobođenja“ Hladnog piva – publiku za proslavu jubileja praviti od kartona.

Bosanskohercegovački nacionalisti uvreda su i za nacionalizam, a posljedice njihove vladavine takve da se dušmani osjećaju kao budale i kontaju koliko su municije džabe potrošili, umjesto da su samo bili strpljivi i pričekali da velike drage vođe glađu umore starije, a bijedom otjeraju mlađe stanovnike.

Sasvim je, naravno, svejedno o kojem konstitutivnom narodu i kojem dijelu Bosne i Hercegovine govorimo. Ne odlaze, naime, Hrvati iz Duvna i Viteza zato što imaju pasoše zemlje članice Evropske unije, niti zato što Dragan Čović nikako ne uspijeva dogovoriti drugačiji Izborni zakon, već zato što im se ne jede salata od povrća skupljenog nakon što je piljara zatvorila, a piljar gajbe s nešto povrća ostavio na izvolite.

Nije Bošnjacima Njemačka draga zato što se dijele na navijače „Bayerna“ i one što im je draža „Borussia“ iz Dortmunda, niti po Hamburgu traže posla zato što Jakica Finci i Dervo Sejdić ne mogu ući u Predsjedništvo osim kao gosti, već zato da ne dođu u situaciju da jedu salatu od povrća skupljenog nakon što je piljara zatvorila, a piljar gajbe s nešto povrća ostavio na izvolite.

Uostalom, nisu Srbi iz Republike Srpske išli u Slovačku zbog plate od 400 eura, niti idu u Norvešku zato što kod njih, ipak, ima više nula, kao što ne bježe jer znaju da će i za godinu i za pet i za koliko treba RS biti dio BiH, već zato da ne bi za godinu, za pet ili koliko treba opet jeli salatu od povrća skupljenog nakon što je piljara zatvorila, a piljar gajbe s nešto povrća ostavio na izvolite.

U etničkim zajednicama u kojima je važnije imati veći broj mrtvih od radno sposobnih stanovnika i u kojima je važnije pokušavati završiti rat drugim sredstvima – što je, inače, moguće kao i odlazak ljestvama na Mjesec – nego povećati bruto domaći proizvod; tamo, dakle, gdje parlamentarni zastupnici mjesečno naplate iznos od petnaestak najnižih penzija, dok se od jedne, prosječne, zarađene u decenijama odlaska na posao, možda, uz malo ekonomičnosti, ne mora cijeli mjesec jesti salata od povrća skupljenog nakon što je piljara zatvorila, a piljar gajbe s nešto povrća ostavio na izvolite; pusta zemlja i glad onih što više nemaju ni snage ni sredstava za odlazak, jedini su mogući ishod i, što uopće nije utješno, jedan od onih problema koje se može ignorirati bez značajnijih posljedica po stranački i lični rejting.

„Riječ je, dakle, o licemjernim i bezgranično pokornim ljudima koji se klanjaju onima koji ih osiromašuju. Ne mislim, naravno, da su svi takvi, ali su takvi većina u ovom društvu. Oni će radije i gladovati i smrzavati se samo da ne izdaju tobože vitalne nacionalne ili državne interese. Svaki nacionalizam najviše ljudi privlači u kriznim vremenima. Tako će vjerojatno biti i na sljedećim izborima jer se sve stranke, uključujući i građanske, bave tobože vitalnim nacionalnim ili državnim pitanjima, dok istodobno propadaju i nacije i država. Nijedna se politička stranka ne bavi socijalnim i zdravstvenim pitanjima, pravima radnika, penzionera, nezaposlenih, bolesnih. Ako se i ostvare najcrnje prognoze, ne vjerujem da će se bosanskohercegovački građani pobuniti. Oni će se zadovoljiti mrvicama koje će im povremeno udijeliti bahati i bogati političari“, rekao je franjevac, teolog i publicist, fra Drago Bojić, u nedavnom razgovoru za „Oslobođenje“.

Kazao je još nešto, slično onome što je i Žalica izgovorio: „Mnogi napuštaju ovu zemlju, jer su se umorili od čekanja bolje i sretnije budućnosti. Bosna i Hercegovina je društvo velikih političkih obećanja koja se ne ispunjavaju i velikih očekivanja ljudi koja se ne ostvaruju“.

Problem je, naravno da je problem, što penzioneri jedu salatu od povrća skupljenog nakon što je piljara zatvorila, a piljar gajbe s nešto povrća ostavio na izvolite,dok njihovi potomci odlaze da im se ne bi dogodilo isto, ali je jedino gore što to, budimo realni, nikoga ne zanima: ni domaću političku kastu, ni sve visoke predstavnike, ni vjerske zajednice ni, što je tek užas nad užasima, one što su ostali.

Zato nije teško predvidjeti kakva nas budućnost čeka. Dovoljno je pogledati dnevnik, pa kroz prozor s kojeg se vidi kontejner ili zatvorena piljara sa neispražnjenim gajbama ispred.

Eto baš takva.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.