Sistemski kvar: Fadil će trajati vječno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Afera respiratori traje kao turska serija samo što, za razliku od televizijske bofl robe, neće imati happy end. Zapravo, teško da će imati bilo kakav, a pogotovo pravedan i pravosudni ishod. Zasluga je to, u velikoj mjeri, Stranke demokratske akcije, ali i Hrvatske demokratske zajednice, tog društva jednog lica Dragana Čovića.

Nije, čisto da se podsjetimo, bilo dosta to što je u sred proljetnog vala pandemije premijer Federacije Fadil Novalić povjerio deset i pol miliona maraka nekakvom hipsteriziranom rataru koji se u medicinsku opremu razumije koliko i Jelka Milićević u skijaške skokove, pa što je taj Fikret malina iskoristio svoje, kako je govorio, poslovne veze da preko Facebooka nabavi u Kini proizvedenu rekvizitu za američke filmove, niti što je ventilatore upitne korisnosti preplatio, već je ispalo da je javne, dakle naše pare, bacio.

Respiratori koji se mogu, samo u slučaju krajnje nužde, koristiti na odjeljenjima intenzivne njege, potpuno su neupotrebljivi. Naime, ne rade: pokvareni su i imaju, kako je objašnjeno iz one bolnice pod okupacijom Sebije Izetbegović, sistemski kvar.

Pljačka izvedena u operaciji za koju smo mislili da je amaterska sve dok nismo shvatili da je, ipak, riječ o neopisivom diletantizmu, u svakom bi civliziranom društvu podrazumijevala ostavke odgovornih, sve sa Fadilom Novalićem na čelu kolone. U onim drugim, manje civiliziranim i koliko – toliko odgovornim zajednicama, premijer možda ne bi napisao da odlazi, ali bi sigurno bio smijenjen na isti način na koji je i postavljen - u parlamentarnoj proceduri.

Kod nas se, vidimo, kao i bezbroj puta do sada, ništa ne dešava s tendencijom da tako ostane još... Pa kako je krenulo, mogao bi Novalić oboriti rekord Ljube Bešlića u dužini obnašanja vlasti.

Ukoliko bi se desilo čudo pa da Novalić dobije izljev odgovornosti u mozak i podnese ostavku, na isti bi posao opet išao ili dobrovoljno ili pod oružanom pratnjom, jer Dragan Čović i dalje insistira na tome da formiranje Vlade FBiH ovisi o promjenama Izbornog zakona, dok Bakir Izetbegović ne misli zakone mijenjati sve dok se Vlada Federacije ne formira.

Otkako su objavljeni rezultati prošlih, općih izbora u BiH – ima tome dvije godine – Čović papagajski ponavlja svoje uvjete, iako ama baš sve govori da je od svih mogućih načina ostvarenja cilja odabrao onaj kojim se neće maknuti s početne pozicije.

Bakir Izetbegović je, kako je nedavno napisao Josip Mlakić, trenutno u takvoj poziciji da se s njim ne isplati ni svadbu dogovarati: sa strankom u raspadu i opozicijom u naletu on sebi ne može dopustiti da ga se proglasi i nacionalnim izdajnikom, što je kod nas uobičajena optužba za svakog ko uzmakne makar milimetar i općenito demonstrira bilo kakvo razumijevanje za bilo koga izvan svog etničkog kruga. No i da je nešto drugačije, da se SDA ne ljulja kao da imaju kolektivnu Parkinsonovu bolest, teško da bi promijenio ponašanje. Dok god se Čović drži svojih zahtjeva, SDA – kao i HDZ, istina – ima svog premijera i ministre, odnosno poziciju u kojoj, iz njihovog ugla gledano, manje gube zbog toga što nema nove Vlade nego što riskiraju postizanjem dogovora sa HDZ-om.

Status quo im je posebno važan sada, uoči lokalnih izbora na kojima bi mogli, po prvi puta u posljednjih trideset godina, doživjeti poraz od kojeg se ne mogu lako oporaviti i zbog kojeg već sada strahuju od ishoda narednih općih izbora. Onih poslije kojih bi se moglo desiti da Čović isti ultimatum postavi koalicija Naroda i pravde, SDP-a i Naše stranke i uspješno produži mandat Fadilu Novaliću.

Nije, naime, uopće teško zamisliti rasplet u kojem lider HDZ-a novim bošnjačkim partnerima za dvije godine govori da je spreman na formiranje vlasti odmah nakon promjena Izbornog zakona i da mu oni uzvrate kao Bakir Izetbegović, dakle odbijenicom poslije koje ili Federacija neće imati nikakvu Vladu ili će, prije, imati ovu istu - Novalićevu.

Politika je, da i tu lekciju ponovimo, umijeće mogućeg, a ne sigurno ostvarivanje željenog, ali to, očito, Čovića uopće ne zanima. On se ponaša ne kao neko ko želi ostvariti cilj, već kao neko ko se zadovoljava upornim pokušajima bez rezultata. U prevodu, to što način na koji je mislio promijeniti Izborni zakon ne daje nikakve rezultate, nije dovoljno dobar razlog da se do cilja proba stići drugačije. Sasvim suprotno, čim ima malo prilike, a to je često, on učini sve da odlučno SDA-ovo „ne“ opravda pred biračima te stranke.

Istini za volju, Izetbegoviću više ni proizvodnja straha od Srba i Hrvata u BiH nije garant da neće završiti u opoziciji, dok njegove prijetnje spuštanjem „slučaja Komšić“ na druge razine vlasti uobičajeno jačaju poziciju upravo Dragana Čovića. Nije to, realno, nešto puno za SDA koja je navikla vladati i pljačkati, ali će barem dobiti utješnu nagradu u vidu produžavanja mandata Fadilu Novaliću.

Vlast je u Bosni i Hercegovini najbolji osigurač od posljedica kršenja zakona. Znaju to i Izetbegović i Čović i, evo, o tome uči Fadil Novalić kojeg slobodno može početi južni dio leđa zato što je zajedno sa ađutantima bacio naše pare kupujući respiratore sa sistemskim kvarom. Kao da je sada to najstrašnije na svijetu: pa imamo i mi – i kao država i kao društvo – isti takav kvar.       

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.