Tijesna koža: Razvod na srpski način

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije ovih dana lako Miloradu Dodiku, u slobodno vrijeme članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a u radno direktoru i vlasniku Republike Srpske. Umalo ga je ubilo kada je – ima tome sedmica, plafon dva tjedna – saznao da je njegov koalicioni partner, Nenad Nešić, koristio poziciju vršitelja dužnosti šefa „Puteva Republike Srpske“ da skuplja pare i nekretnine, gradi ceste sebi i svojoj glasačkoj bazi i općenito se ponaša kao da je ta javna firma njegov bankomat.

„Stvorila se loša atmosfera u korištenju resursa javnih nabavki i u tom pogledu se preduzimaju mjere koje su običajene za odgovorne strukture vlasti i tu nema nikakvih problema i nema ništa sporno. Tako ćemo se ponašati i prema kadrovima iz SNSD-a“, izjavio je rezignirani Dodik.

Nije ovih dana lako ni Nenadu Nešiću, u slobodno vrijeme predsjedniku nečega što se zove Demokratski narodni savez, a u isteklo radno vršitelju dužnosti direktora javne firme „Putevi Republike Srpske“. Taman što se osjetio dovoljno jakim i važnim da se kurči Miloradu Dodiku lično, dobio je odluku o smjeni i poziv da pred tužiteljima objasni kako je, ali tačno, u posljednje četiri godine ta tvrtka gomilala gubitke, dok je on bildao imovinsku karticu.

„Da li će mene uhapsiti ili neće, to ne znam, ali smatram da bi se u slučaju mog hapšenja radilo o političkom progonu. Uvijek ću se odazvati institucijama RS-a i želim im vjerovati. Sve što sam radio, radio sam u skladu sa Zakonom", kazao je Nešić prije ili poslije, sasvim je svejedno, informativnog razgovora u MUP-u Republike Srpske.

Teško je, baš teško, izmjeriti ko se od njih dvojice više ruga inteligenciji kako bosanskohercegovačkih Srba, tako i ostalih konstitutivnih naroda, plus Dervo Sejdić i Jakov Finci.

Nije Milorad Dodik pomogao Nenadu Nešiću da, prvo, smijeni bivšeg predsjednika DNS-a i na njegovo mjesto montira sebe, niti ga je posadio da godinama vrši dužnost direktora zato što je ovaj mlad, poletan, pazi na liniju, govori ijekavski i piše ekavski. Sasvim suprotno: Dodik je Nešića izmislio i instalirao zato što je lakom na pare, nesklon procedurama, pošten kao višestruki povratnik u krivična djela, što su mu prohtjevi znatno veći od mogućnosti, a principi traju do prvog interesa.

Jednako tako, nije Nešić kidisao na fotelju stranačkog šefa zato što je bio nezadovoljan rezultatima ranijeg, a politiku shvatao kao sredstvo za rad u ime općeg dobra, niti je DNS uveo u koaliciju sa SNSD-om zbog podudarnosti programa, brige za sveopću stabilnost manjeg entiteta i ljubavi prema košarci. Sasvim suprotno: sve što je činio, sam ili uz Dodikovu nesebičnu pomoć, Nešić je napravio da bi, prvo, napunio račun, pa se nekretninski razvio i, kako bi reklo „Zabranjeno pušenje“, jednog dana bio „Halid umjesto Halida“ - imovinski, politički i po bahatom ponašanju. E tu se, očito je, preigrao.

Kada se za nekoga kaže da je vječno mlad to obično znači ili da mu tijelo ne trza na protok vremena ili mozak na realnost. Može, naravno, i oboje. Nenad Nešić je od Milorada Dodika mlađi devetnaest godina - što nije malo, ali nije mu ni moralo smetati da skonta da mu se ne isplati pokazivati silu vidno jačem protivniku, onom kojeg je počeo ucjenjivati i, eto, dobio po ušima.

Političke posljedice sukoba SNSD-a i DNS-a nisu nevažne, ali nisu ni, kažimo tako, prevažne. Najprije zato što će ih Milorad Dodik preživjeti. Istina, moguće je da će izgubiti dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske i da će mu oslabiti pozicija u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine; možda će SNSD otići u opoziciju u ponekoj općini oko Sarajeva, ali ga ništa od toga neće zbilja uzdrmati ili, to posebno, oboriti.

Bučna rastava braka iz interesa bitna je jer – istina, ni prva ni zadnja – pokazuje kako funkcionira politička scena u BiH i na čemu počivaju savezi koji se lažno predstavljaju, šta stoji iza unutarstranačkih previranja i zašto postoje partije koje naizgled imaju sve, od organa, preko odbora i vlastitih skupština, pa do političkih akademija, samo nemaju nikakav stvarni ideološki sadržaj ili, to pogotovo, plan da služe nečemu osim vlastitim šefovima i njihovim ađutantima čiji je sveti cilj da imaju dovoljno para koje, baš kao Nešić, mogu bukvalno šutati.

Mogao je, drugačije rečeno, taj nesretnik još godinama koristiti „Puteve Republike Srpske“ da mu betoniraju dvorište, graditi ceste koje samo njemu trebaju, u svaku se javnu nabavu ugraditi ne sa deset, već sa pedeset posto, bogatiti se do te mjere da se grije ložeći marke u većim apoenima i općenito ponašati kao Dodik s boljom frizurom i manje kilograma, samo da je slušao i da mu, slučajno, nije padalo na pamet da pokazuje silu gdje ne treba. U tom bi slučaju brak trajao dugo i bio idiličan: čelik SNSD-a bi arhivirao dokaze protiv lidera DNS-a i njima ga držao na lancu, dok bi šef DNS-a lideru SNSD-a govorio „yes, yes“ i to naplaćivao konobarskim tempom.

Ovdašnji politički kupleraj, bez obzira na mjesto radnje i nacionalnost aktera, godinama radi upravo na način da se lojalnost nesebično nagrađuje tuđim, dakle našim novcem, a neposlušnost kažnjava upućivanjem organa gonjenja da rade svoj posao, naravno ciljano i bez ikakve mogućnosti ugrožavanja ostalih krakova koruptivne hobotnice ili, to posebno, njene glave. Borba protiv kriminala i kriminalaca u odijelima se ne vodi kako bi se kriminal iskorijenio, a korupcija umanjila, već da bi se sve i dalje nesmetano odvijalo bez posljedica po one što su akumulirali dovoljno moći da nagrađuju ili nagrđuju koga požele.

Sve ostalo - sav silni patriotizam i nacionalizam, sve velike riječi i gromoglasne najave ovoga i onoga, megalomanski ciljevi i prijetnje – jeste tek folklor kojim se glasačka krda zabavljaju dok im stomaci zavijaju i raste zavist prema onima koji imaju para i na bacanje i za šutanje. I još sto, sto pedeset maraka za pravilno ispunjavanje glasačkog listića. Toliko, naime, kod nas koštaju i obraz i stav u paketu.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.