Snađi se, druže!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Trepće žuto sa svake strane, i od strane Vukovarske, i kroz Dubrovačku, a bome i na vrhu Ulice hrvatske mladeži. Trepće uporno i iznova, jutrom, danom, noćima. Vajno raskrižje, vječno nagužvano i puno žuči, sad je odjednom k'o bubreg kad ga prođe kamenac.

I iako bi se očekivao potpuni kaos na tom dijelu gradske infrastrukture cesta, kaosa baš i nema. Nema sudara, nema uobičajene gužve i nervoze, čak su  pješaci dobili priliku lakše prelaziti cestu na označenim mjestima.

Ti semafori, trenutno potpuno izbačeni iz funkcije, najbolji su pokazatelj kako naše društvo funkcionira. I sami znate da je velike stvari uvijek lakše objasniti na tim manjim, ali zato konkretnim primjerima.

Sad se, recimo, sasvim jasno vidi, koliko je nespretno i, da ne kažemo neučinkovito, da ne upotrijebim riječ nestručno odrađeno čitavo raskrižje skupa sa signalizacijom, pogotovo uzmemo li u obzir čep kojeg je ista stvarala na križanju s Vukovarskom, gdje je zeleno svjetlo trajalo samo nekoliko sekundi, stvarajući tako od spomenute ulice test za živce vozača (jer čep je i na križanju Vukovarske s Rudarskom, ali iz drugih razloga).

U ovom trenutku vozači na tom širokom križanju opet vježbaju u autoškoli naučeno pravilo desne strane i prvenstva prolaza -  i to rade iznenađujuće dobro. U trenucima dok voze tim područjem mogu razmišljati tko je uopće prpjektirao te semafore, tko ih je programirao, tko je i koliko (naše zajedničke) love u njih utukao, što bi bilo i dobro i korisno za razvoj mentalne snage i svijesti pojedinca – jer istina je da promet tim križanjem (ili bolje reći, križanjima) sada ide brže i tečnije, bez stvaranja vještačkih gužvi!

Isto tako, blinkanje žutog svjetla na svim semaforima u Dubrovačkoj zapravo možete shvatiti kao blinkanje alarma koji još jednom upozorava na našu apatiju. Semafori ne rade već toliko vremena, a nazivno bi trebali biti tu obavezan dio sigurnosnog sustava, ali nitko ni da se ozbiljnije počeše. Nema obavijesti od nadležnih dokle će to trajati, kad će se kvar otkloniti, koliko još treba strpljenja...ništa!

Šuti i vozi! Snađi se, druže! I kao i nemali broj puta do sada, Mostarci se snalaze (i to uglavnom odlično rade!), ali nije smisao života u uređenom gradu da te svako malo tjeraju da se navikavaš na nešto što nije normalno. Tako smo se navikli i na smrdljivu kanalizaciju i na upitne vode i na smeće i neuređene i pogažene zelene površine i na nedostatak reda, kulture i mira, pa se s pravom pitam – dokle više?

Dokle više i ta tiha prilagodba i šutnja, jer koliko god sad, vratimo se na konkretnu temu, promet križanjem Dubrovačke, Vukovarske i „Omladinske“ izgledao tečniji i logičniji, ma koliko ta nametnuta pravila prometa sada izgledala kao nepotreban uteg i smor normalnom funkcioniranju, sutra će se ipak možda tu dogoditi neka nesreća. Ne mogu ni zamisliti što bi bilo da sutra, prekosutra tu bude nešto, pogotovo sa, gluho bilo, smrtnim posljedicama.

I tko će onda biti kriv?

Onaj koji je svečano upalio, pa ugasio ove semafore?

Onaj kojeg boli neka stvar rade li oni ili ne rade?

Ili mi koji smo šutjeli i navikavali se, kao što smo šutjeli i navikavali se sve ove godine?

Hoće li krivi biti oni, koji nikad i nisu imali razloga za brigu, ili mi, koji uvijek nađemo liniju manjeg otpora?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.