Svi naši pederluci

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U zemlji u kojoj smo jedni drugima nadjenuli užasna imena i posvetili nacionalni plan i program dehumanizaciji onog drugog, u kojoj je iživljavanje većine nad manjinom uvijek prepuno laži, obmana, grubih nadimaka i nadmenosti od koje se povraća, jasno je da javnost mora biti puna svakakvih „moralista“ čije izjave i javni nastupi općenito vrve ishitrenim glupostima, nespretno sklepanim analogijama – i licemjerstvom. A u konačnici i  pravim, istinskim pederlukom.

Da me pogrešno ne shvatite, pozvat ću se na legendarni monolog iz filma „Variola Vera“ u kojem Rade Šerbedžija lijepo kaže – pička je spolni organ, a pizda je karakterna osobina, pa bih parafrazirao da je homoseksualnost seksualna orijentacija osobe, a pederluk duhovno stanje i karakterna osobina, pa da jednom zauvijek riješimo i to.

Ne razumiješ, zato kažeš – neću!

Naravno, tema za ovo što pišem može biti najavljeni prvi sarajevski Gay Pride, odnosno parada ili šetnja ponosa u, sam bi sebi šapnuo na uho, najotvorenijem i najmerhametli gradu na svijetu, ali, opet, niti ne mora. Jer, i prije tek najavljene parade ponosa, imali smo na kilometre homofobije, ali ne samo homofobije, nego svega onoga što čini mržnju, predrasudu i lažni moral tako zacementiranim na ovim prostorima. Od mržnje prema Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, pa do mržnje prema mladom drveću, parkovskium klupama, toboganima, ogradama, prometnim znakovima, konjima, psima, mačkama, pticama, da ne nabrajam...

Ne pada snijeg da pokrije brijeg, pa tako niti parada nije tu sama od sebe, nego da, između ostalog, vidimo kako stvari u našoj državi stoje. Sve zapravo znate, sve ste čuli. Podigla se vrla momčad (i ženščad) braniti tvrde tekovine našeg društva, obitelj prije svega, a među njima prednjače oni koji još uvijek nisu skužili, a teško i da žele skužiti, kako homoseksualizam nije zarazna bolest – i oni koji pod zaštitom obitelji prije svega misle na svoju vlastitu.

Tek nam slijedi komedija, a zapravo tragedija

Jednako kao što su se digli na zadnje noge protiv „tamo nekih pedera“, tako se odmah dižu na noge kad ih netko optuži za nepotizam, sisanje državnog novca kroz uhljebljivanje i slične, inače jako prihvatljive anomalije, koje u ovom društvu, izgleda to niti nisu. Tada se postave kao oni koji su nam stvorili sunce, zemlju, zrak i vodu, sve pod krinkom magične riječi „mi smo obranili ovu zemlju“. I ti moraš njihovu brigu za tebe shvatiti ozbiljno.

No, upitao bih nešto ove koji se brinu. Kad kažete briga vas za obitelj na koju to obitelj točno mislite? Onu koja preživljava od pola plaće na račun i ostalo na crno? Od one koja jedva čeka da im se Zapad smiluje pa da odu raditi daleko od vašeg čvrstog, tradicionalnog stava o tome kako treba izgledati obiteljska idila u kojoj babo, majka, strina, tetka, rodice, rođaci, kumovi, badžanaci, šura, adže i badže svi rade u istog poslodavca – državi? Je li vas briga za ijednu drugu obitelj osim vaše? Da jest, kao što nije, frcale bi okolo porodiljske naknade, olakšice za djecu i roditelje, gradili bi se parkovi, dvorane i igrališta! A, kao što vidimo, ne samo da se ne gradi, nego uzimate i kradete iz očiju.

Homo III Fobski - Ujedinitelj

Koga vi to od koga branite? Za narod se ne čudim, moj prijatelj Juka lijepo kaže – strad'o narod, ali kakve ih persone predvode i tko sve sjedi u zastupničkim klupama, čini se da narodu još dugo neće biti spasa. Jedni traže zabranu šetnje  zbog neprimjerenosti trenutka (s obzirom da smo zakasnili na sve vlakove, ne znam čemu zaštita momenta kao takvog?), a drugi bi odmah sve riješili po kratkom postupku, jer zato smo se valjda borili?!

Veliki jad i još veća bijeda je kad vidiš da homofobija ujedinjuje ljude u ovoj zemlji brže i efikasnije nego bilo kakav zakon, preporuka ili lijepa riječ da je riječ o tekovini moderne civilizacije i društva na višem nivou svijesti. A ne, homofobni komentari nižu se jedan za drugim i od Ilije i od Mate i od Omera i Ekrema. Boško, Đorđe i Nermin, Fadila, Zdenka i Milica, ni oko jedne stvari se ne bi mogli dogovoriti, ali zato ih homofobija ovih dana povezuje. Udri, ubij, drž' i ne daj! Kolektivna suradnja inače teško spojivih posuda.

Smijete li reći to njemu u oči?

No, pravi jad i bijeda ovdašnjeg čvrstog i kao granit jakog stava o „tamo nekim pederima“ i ogromnim mogućnostima zaraze (zdravog???) društva tamo nekim baukom homoseksualizma leži u tome da se nitko od jakih u ovoj državi nije drznuo mršnuti, a la Jasmila onomad Milanovića, američkog veleposlanika i njegovog partnera (zapravo, nitko ih nije ni pitao jeste li vas dvojica, ono samo raja ili ono drugo?) – ili ga poput vrle zastupnice stožerne stranke u najbrojnijeg naroda upitati bi l' se malo ogradio i kretao posebno označenim puteljkom s nekom trakicom oko ruke? Pederluk, dragi moji, pederluk. Ni spolni organ, ni orijentacija, nego karakterna osobina!

Još veći jad i bijeda naših zadriglih struktura bit će kada se isti taj američki veleposlanik odluči dati potporu šetnji kroz Sarajevo i usput pozove sve važne glave. Vidjet ćeš onda kako homofobni sustav tiho kleči pred snagom krajnjeg i konačnog. Naša veličina se ogleda u tome što nikad nismo klečali pred „crnim cigom“ (oprostite na neprimjerenom izrazu, ali ništa bolje ne dočarava našu malenkost od našeg vjekovnog odnosa prema narodu Roma), ali jesmo zato pred svakim drugim tko je naišao.

S kakvim međedima vam život prođe!

Kad se to dogodi, a dogodit će se, najednom više neće biti problema i mi ćemo biti samo još jedna zemlja koja štuje tekovine modernog i slobodnog društva, nabacit će se filmski osmijesi i nikom ništa. Samo da bi, čim se svjetla zagase, nastavili s našom mržnjom, koja, da se ne zbunite, nije tu da svaka zvijer pokaže trag, kao kada pada snijeg, nego da ga prikrije. Mržnja je ovdje dimna bomba na koju se love najbrojnije mušice koje okolo dresirano lete u jatima.

A najveći jad, to vam još nisam rekao, doći će onog trenutka kada nam opet bude potrebna neka lova iz EU-a ili o'kle već, a jedan od uvjeta bit će usvajanje Zakona o punim pravima LGBTQ zajednice u našoj zemlji. Vidjet ćeš tek onda kako su čvrsti ovdašnji stavovi i jaka volja većine nad manjinom. Vidjet ćeš tek onda, ako znaš gledati, s kakvim ti međedima, da se pozovem na legendarnu rečenicu iz filma „Lepota poroka“, život prođe!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.