Svjedok saradnik: Schmidtovo pogrešno putovanje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

„Zašto se direktno miješa u proces odlučivanja Suda za ljudska prava u Strasbourgu s argumentacijom koju iznose zvaničnici Republike Hrvatske? Da li je Schmidt svjestan da njegova funkcija u BiH podrazumijeva zaštitu ljudskih prava svih građana, u skladu s Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, a ne zalaganje za zadržavanje diskriminatorskih rješenja? Zašto tvrdi da je pozvan na Sud za ljudska prava u Strasbourgu, kada to nije tačno i kada je poznato da se 'sam pozvao' preko jedne britanske advokatske firme? Zašto danas putuje u London? Zašto danas putuje u Zagreb pa u London? Za čije interese on zapravo radi u BiH? Bilo bi korektno prema bosanskohercegovačkoj javnosti da on to napokon kaže ali da to bude istinit odgovor“, zagrmili su iz Demokratske fronte nakon što je objavljeno kako će Visoki predstavnik, Christian Schmidt, svjedočiti u predmetu „Slaven Kovačević“ i to kao odabir strane koja presudu staru godinu dana - donesenu u korist tužitelja i ujedno savjetnika Željka Komšića - želi oboriti.

Sve je jednostavno

„Srušen je koncept legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda. Sud je utvrdio da ova zemlja treba da obezbjedi primarno građansko predstavljanje u institucijama“ izjavio je prošle godine Slaven Kovačević, a mi na istom ovom portalu i u istoj rubrici objavili kako mu je američki ambasador Michael Murphy odmah uzvratio objašnjenjem da presude Evropskog suda za ljudska prava mogu provesti samo domaći politički akteri. No, ako neće, onda ništa.

Sve je, zapravo, jako jednostavno: sud u Strasbourgu donosi presude koje su suprotne konceptu konstitutivnosti i pratećeg, kako ga se već naziva, legitimnog predstavljanja – bez kojeg je konstitutivnost nepostojeća – dok se Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, ali i bosanskohercegovački Srbi i Hrvati, zalažu isključivo za konstitutivnost. E sada, kako u Strasbourgu nemaju vojno-političku moć Amerike, političku Unije i mehanizme blokade kakvi su na raspolaganju Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku, odnosno hrvatskim i srpskim predstavnicima u Bosni i Hercegovini, tako i Evropski sud za ljudska prava džaba kreči.

Vjerovanje u međunarodno pravo

Sve to, naravno, znaju u Stranci demokratske akcije i njenom lijevom krilu, Demokratskoj fronti, ali im trenutno odgovara da se prave blesavi, jednako kao što sve navlas isto zna i Schmidt, samo što je on odlučio glumiti da nije svjestan posljedica svog svjedočenja od kojeg će, malo uoči lokalnih i dvije godine prije općih izbora, profitirati upravo oni koje je razvlastio suspendirajući sva pravila koja su smetala dolasku Trojke na vlast.

Vjerovanje u međunarodno pravo je poput benignog kockanja, recimo igranja lota svakog petka: rijetki se obraduju, a većina, velika većina, se nada da će jednom, nekada, ko zna kada, i njih sreća pomilovati po računu u banci, pa nastavljaju križati brojeve bez obzira na raskošno iskustvo neuspjeha. Uglavnom, sve dok presude suda u Strasbourgu ovise o volji domaćih političkih aktera i – to posebno – američkoj administraciji, one vrijede kao i uplaćen listić sa pogrešno odabranim brojevima.

Kada, dakle, Kovačević kaže kako je sudskom presudom „srušen koncept legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda“, on ili laže sebe ili se nevješto pravi da ne zna kako su prošle presude u slučajevima Sejdić i Finci, Zornić, Pilav i Šlaku.

Međutim, kada se Schmidt gura u proces čiji ishod sam po sebi neće i ne može promijeniti dejtonsku postavku Bosne i Hercegovine, on ne samo da ljulja vlastiti autoritet, već direktno pomaže sadašnjoj federalnoj opoziciji, odnosno strankama koje bi bez njega i Amerikanaca bile pozicija.

Mogućnost provođenja

Sudske odluke, nevažno je jesu li donesene u Kalesiji ili Strasbourgu, vrijede onoliko kolika je mogućnost njihovog provođenja. Presude donesene u Strasbourgu i suprotne od koncepta jedna zemlja, dva entiteta, tri konstitutivna naroda, u sadašnjim okolnostima u BiH su, treba ponoviti, neprovedive. Mogu, međutim, biti korisne kao municija u propagandnom sukobu između SDA i DF-a sa jedne, te Trojke sa druge strane. Zahvaljujući Schmidtu, Izetbegović i Komšić su daleko bolje opremljeni od Konakovića, Nikšića i Forte.

SDA i DF neće, već se može vidjeti, propustiti ovu prekrasnu priliku da, prvo, Schmidta označe kao visokog hrvatskog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, pa odmah zatim optuže Trojku da je na vlast došla zahvaljujući njemu i da mu je tu uslugu svesrdno vraćala radeći, što će posebno istaći, protiv interesa BiH i Bošnjaka. Činjenice koje im ne odgovaraju će uobičajeno zanemariti, računajući i one o američkoj ulozi – Ambasadu SAD-a se u hitnim telefonskim pozivima pitalo svašta, pa i to da li u parlamentarnoj proceduri podržavati ljude kojima je Amerika uvela sankcije – ili o temeljnom zadatku OHR-a koji ne postoji da bi ispunjavao želje i prenosio pozdrave, već provodio Okvirni mirovni sporazum, onaj po kojem BiH može biti samo ovakva kakva jeste.

Kako god završio proces u Kovačevićevom predmetu, od njega će SDA i DF imati manje političke koristi nego od Schmidtovog svjedočenja. Bošnjački birači će, ne treba nimalo sumnjati, znati cijeniti i honorirati verbalne plotune koji će se iz te dvije stranke sručiti na njemačkog diplomatu i OHR, ne pitajući se niti jednog trena kako će presudu, ukoliko bude jednaka prošlogodišnjoj, Izetbegović i Komšić provesti bez Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Odgovor je, naravno, nikako, ali koga briga: svijetla budućnost je jako daleko, a izbori brzo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.