Zeleni krov doma moga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nadovezujući se na visokog predstavnika Christiana Schmidta, o čemu sam pisao u svojoj prošloj kolumni, iz "bespuća briselske zbiljnosti" javila se stanovita Kathleen Kavalec, veleposlanica OSCE-a u Bosni i Hercegovini, koja je izjavila kako će OSCE na jesen objaviti izvještaj o izučavanju povijesti u školama širom Bosne i Hercegovine.

"Bilo bi od pomoći kada bismo se vratili zajedničkom pristupu učenju povijesti, to OSCE zagovara. Na jesen ćemo objaviti izvještaj o predavanju povijesti između 1992-1995 s nekim prijedlozima i najboljim praksama, ali sve se svodi na dogovor, gledanje iz različitih perspektiva, gledanje na različite činjenice", izjavila je Kathleen Kovalec.

Jedan ovakav izvještaj je svakako dobrodošao, ali ne izvještaj koji bi sačinili notorni OSCE-ovi birokrati na privremenoj ispaši u Bosni i Hercegovini. Dobrodošao je isključivo izvještaj koji bi sačinili eminentni povjesničari s ovih prostora, a takvih, na svu sreću još uvijek imamo. Skeptičan sam na bilo kakvo amatersko čačkanje po povijesti, jer sve to, kada dolazi iz usta "eksperata" iz međunarodne zajednice, već na sljedećem koraku završi u jalovoj kalajevštini.

Međutim, postavlja se pitanje odakle jedna takva priča u ovom trenutku, dok bijesni rat u Ukrajini, čije se posljedice osjećaju u cijelom svijetu, dok bošnjački fašistoidi, povodom najava izmjene nekih spornih mjesta Izbornog zakona od strane visokog predstavnika, povjesničara-amatera, divljaju po Sarajevu, isturajući u prvi plan potrošenu sarajevsku "multi-kulti bižuteriju", braneći do posljednjeg sarajevskog Hrvata i Srbina svoje pravo da sve druge jebu u zdrav mozak, u čemu im zdušno pomaže politika međunarodne zajednice.

Uvažena veleposlanica se nakon toga osvrnula na fenomen "dvije škole pod jednim krovom", koji je, uzgred, izmišljotina istog tog OSCE-a: "Mislim da će misija OSCE-a nastaviti zagovarati promjene kada je u pitanju koncept dvije škole pod jednim krovom." Veleposlanici je, pretpostavljam, Schmidtovo amatersko trkeljanje o povijesti samo poslužilo kao šlagvort za omiljeni evergrin piromana iz međunarodne zajednice, a to je upravo notorna priča o "dvije škole pod jednim krovom", što se u principu svodi na prizeman pokušaj etničkog čišćenja bosanskih Hrvata, jer je taj fenomen prisutan još jedino u koliko-toliko multietničkim sredinama kao jedina garancija da će se taj multietnički karakter društva sačuvati, da se ne pretvori u teror većine nad manjinom.

Na jednom ovdašnjem portalu nedavno je objavljen jedan članak o veleposlanici Kovalec. Navodno je, kada je u rujnu 1993. godine u Vitezu od granate Armije BiH poginulo jedno dijete hrvatske nacionalnosti, BBC snimio majku koja nosi mrtvo dijete u naručju, a Kathleen Kovalec, koja se zatekla tu, za BBC izjavila: "Užas koji HVO čini nedužnoj bošnjačkoj djeci je strahovit. Upravo gledamo jednu majku, Bošnjakinju kojoj su Hrvati ubili dijete. Nadam se da će se ovo kazniti i da će ovo što prije prestati."

Ne znam je li ova informacija točna, ali me nimalo ne bi začudilo da jeste. O čemu se ovdje radi, naravno, ponavljam, ukoliko je ova informacija točna? O dubokoj psihopatologiji ili o neznanju? Jedan primjer koji bi u tom obliku mogao naći svoje zasluženo mjesto u onoj Borgesovoj "Općoj povijesti gadosti".

Međutim, odgovor na ovo pitanje je manje važan od jednog drugog koje se nameće samo po sebi: Zbog čega je u ovom trenutku izvučena na površinu potrošena priča o "dvije škole pod jednim krovom"? Ta notorna priča je ispolitizirana od samog početka. Nije tu nikada bilo dobrih namjera, već se isključivo radilo o bacanju prašine u oči, o svjesnom zidanju kula u zraku, ili krmetnjaka od tikava, da upotrijebim svoj omiljeni oksimoron, što je dovelo do narušavanja međunacionalnih odnosa, čime je Federacija BiH predana u ruke zadriglih bošnjačkih šovena i njihovih "multi-kulti" marioneta, poput Željka Komšića, Saše Magazinovića, Predraga Kojovića i brojnih drugih.

Iste stavove, kao i međunarodna zajednica, cijelo su vrijeme vatreno zagovarali i bošnjački fašistoidi, sikirajući se ko fol za hrvatsku djecu, proglašavajući sve one koji se s njima ne slažu fašistima, po onom principu "ko o čemu - kurva o poštenju", što podjednako vrijedi i za međunarodne nekrofile. Dodavanje dodatne vatre na ionako užarenu bosanskohercegovačku političku scenu je, pretpostavljam, prvenstveno eskapistički čin koji po svojim posljedicama, na žalost, ima herostratski učinak.

Kakvo bi to školstvo izgledalo, te zamišljene škole po principu "jedna škola - jedan krov"? U nedostatku odgovora, treba poći od najlogičnijih pretpostavki, uzimajući kao referentnu točku lik i nedjelo notornog Željka Komšića koji ovih dana, iz dubine Izetbegovićeva čmara, brani islam od europskih fašista. Najprije bi se, pretpostavljam, povela žučna rasprava o boji crijepa na krovu. Predstavnik Hrvata, neki Edim iz Goražda, predložio bi da to bude zelena, jer je dokazano da frekvencija zelenog spektra "odmara oči". Predstavnik Bošnjaka, neki Bakir iz Sarajeva, kao uzoran demokrata, Edimov bi prijedlog uzeo s rezervom:

"Poznato je kako zelena boja odmara oči, i ne samo oči, već i srce i dušu, ali moram izraziti svoju suzdržanost u vezi prijedloga uvaženog UZP-ovca, zbog toga što će to zasigurno neko pogrešno shvatit, pa udarit na Bošnjake, kako su svakakvi, ovakvi i onakvi, nacionalisti, islamisti... Pristat ću na navedeni prijedlog isključivo uz aneks u kojem će stajati kako bošnjačka strana pristaje na zeleni krov isključivo iz medicinskih razloga."

Dosadašnji indiferentan stav bosanskohercegovačkog HDZ-a po ovom pitanju, njihova šutnja na otvorene provokacije iz međunarodne zajednice, kao da se radi o eskimskoj djeci kojoj putujući trgovci po basnoslovnoj cijeni prodaju kupaće gaće, može se prvenstveno pojasniti tragičnom potkapacitiranošću HDZ-ovih kadrova.

Sličnu, dvostruku politiku vodi i hrvatski HDZ. Svih ovih godina se moglo čuti od hrvatskih komšićoida, koji su produžena ruka HDZ-ove politike, što se zorno pokazalo dovođenjem Šefika Džaferovića u Vukovar i gostovanjem Željka Komšića kod Aleksandra Stankovića, kako bosanskohercegovački Hrvati provode segregaciju, jer, eto, ne pristaju na to da im nekakav Edim iz Goražda kroji školske planove i programe.

Retorika hrvatskog HDZ-a se svih ovih godina ne mijenja, od načelne brige za bosanskohercegovačke Hrvate", pa do nimalo načelne prakse, koja ima svoj višegodišnji kontinuitet, što je u određenim periodima, u vrijeme Sanader-Mesićeve kohabitacije, na primjer, poprimilo razmjere usklađene i orkestrirane političke prostitucije na relaciji Sarajevo - Zagreb.

Ukoliko je točna ova informacija o Kathleen Kovalec, da je uistinu izgovorila one nekrofilske gadosti u kamere BBC-a, u što mi je, moram priznati, jako teško povjerovati, bez obzira koliko su se institucije poput OSCE-a pretvorile u utočište za amoralne, bjelosvjetske hulje, onda ovdje svjedočimo jednom kontinuitetu djelovanja međunarodne politike u Bosni i Hercegovini koje se svodi na princip "što gore - to bolje", što je, da ponovim po stoti put, tipični neokolonijalni obrazac.

U tom slučaju dolazimo do jedne montipajtonovske inscenacije: da jedna te ista osoba, koja je iz politikantskih (ili psihopatoloških, odnosno nekrofilskih) razloga proglašavala mrtvu hrvatsku djecu bošnjačkom, odlučila otići i korak dalje, pretvoriti svu živu hrvatsku djecu u male Bošnjake, a sve pod krinkom nekakvih "europskih vrijednosti", jer je svakom na ovim prostorima jasna jedna notorna činjenica, da sve ovdje što se strpa pod isti krov mora imati "većinskog vlasnika", i da boja tog krova može biti isključivo zelena, ili eventualno bijela, jer ju je vrlo lako naknadno prefarbati u zelenu. Ako to gospođa Kovalec, za sve ovo vrijeme koliko boravi u Bosni i Hercegovini, dosada nije shvatila, onda ili je glupa ili zlonamjerna. Treće alternative naprosto nema.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.