Glad u kašikama naših strojeva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

30.9. – Ponedjeljak

Posljednji tjedan stranačke borbe za prostor s kojeg će slati šuplje poruke glasačima. Nikad pred biračima nije bila dosadnija kampanja. Stranke i kandidati vrtjeli su jednu te istu priču. Što, uostalom, mogu poručiti oni koji su se zalijepili za fotelje osim da im je meko?

Vojnik države BiH odbio se rukovati s austrijskom ministricom jer mu to ne dozvoljava vjera. Ne bi, dakle bilo primirja između BiH i neke zemlje s kojom bismo bili u ratu ako je na njezinu čelu žena?

1.10. – Utorak

Kampanja ipak pokazuje kakvi smo. Nitko nije iskočio s nekim programom koji misli na budućnost ali je netko iskočio s puškom pa se navodno i pucalo na kuću jednog kandidata.

Sijevnu i šake tu i tamo jer stranačka ljubav je snažnija od razuma.

Ključaju se cijene. Ovakve visoke kakve jesu, cijene 56 proizvoda su zamrznute do kraja godine. Vlast se pretvara da je odmrzla svoje srce.

Potrošačka korpa je sve teža i sve praznija.

2.10. – Srijeda

I dok vojnik pred ženama drži ruku u džepu, bh vojska dobiva prijetnje i zove u pomoć policijske agencije da otkriju tko im prijeti. Toliko o obrambenom sustavu.

Vojsku čuva policija, traži se pomoć izvana da se otkrije tko to tamo šalje mail koji se, nekim čudom, provjerava. A onda prvi vojnik i države, Zkan Helez, poručuje kako je odlučeno da vojsku čuva vojska.

Curi u medije kako zaljubljenici u stranke i male bogove na njihovim čelima kupuju glasove. Nudi se sve i svašta. Što li je tek s onim kupovinama koje ne cure?

Kao i kupovina glasova, javnosti je dosadna vijest o skupu stručnjaka koji upozoravaju kako će hidrocentrale uništiti sve nizvodno.

Izdano je upozorenje u kojem se navodi da će rasti vodostaji rijeka. Ljude to ne zanima. Dogodile su se važnije stvari na estradi punoj napuhanih i nenadarenih. Ne zanima to ni nadležne. U ovoj zemlji se uvijek sve može pripisati rođenjem pod nesretnom zvijezdom.

3.10. – Četvrtak

Bugarska je odbila Bosni i Hercegovini dostaviti podatke o tome tko je poslao prijeteći mail vojsci s neke bugarske adrese. I ništa. Nećemo valjda zbog toga proglasiti rat. Ne daju nama druge zemlje ni važnije stvari.

Stranke su potrošile preko deset milijuna našeg novca da bi se svidjele nama i da bi sebe zadržale na tronovima s kojih će opet našim novcem prodavati maglu i kupovati svoju sreću.

U nesretnoj zemlji u kojoj se jedva išta normalno i ozbiljno broji pobrojano je 330.000 nezaposlenih. A posla ima.

4.10. – Petak

Muk. Neviđena nesreća nadvila se nad Neretvom. Velika kiša, bujice, klizišta, sva sila zanemarene prirode sručila se na jablanički kraj. Životi i življenja nestala su pod naletima bijesa prirode. Nama je ostao samo muk. Reporter mi govori kako mu je najteže bilo slušati tišinu koju je prekidao zvuk vode. Oni koji su ostali bez svega ostali su bez glasa. Šapuću jedni s drugima dok ne vjeruju svojim očima kakvo se zlo sručilo na njih. Kao da se boje da ne bi glasom opet pokrenuli brdo i vode. Znaju da nema koristi od vapaja, od kletve, znaju da riječ ne može ništa.

Broje se mrtvi. Traže se preživjeli. U sred Bosne i Hercegovine stvorila se ogromna rupa koja je opet pokazala koliko smo plitki i šuplji.

Naše pamćenje zlatne ribice nije uspjelo zadržati lekcije od prije deset godina. Naše uši začepljene predizbornim sloganima nisu čule upozorenja da će doći nevrijeme, da će se vodostaji dignuti. Smijali smo se onima koji vide nemoć u našim šumama i glad u kašikama naših strojeva.

Odmah će se oči uprijeti u kamenolom iznad Donje Jablanice. Neki će reći: ''Jesmo vam rekli''. Oni koji su rekli da može nad glavama ljudi nečija pohlepa jesti brdo će zašutjeti.

5.10. – Subota

Još ne shvaćamo koliki se jad sručio na zemlju. Sve što nam nije pred nosom nas ne zanima. A i to je pitanje. Životi se svode na lajkove i tvrdnje da mi ništa ne možemo uzeti u svoje ruke.

Traži se pomoć sa svih strana. Pomoć i dolazi. Sirotinja po BiH, koja je zaboravila da se za skoro 50 posto pomoći iz 2014. ne zna gdje je završila, skupila je dva milijuna KM. Složni smo samo kad ginemo.

Izborna je šutnja. Tek tu i tamo neko između redaka poruči svojima da slučajno ne glasaju za njihove.

6.10. – Nedjelja

Svi su pobjednici. Svi su neporaženi. Pobijeđeno i poraženo je samo Središnje izborno povjerenstvo. Stranke su nakon zatvaranja biračkim mjesta, na kojima se opet šaketalo, kralo, prijetilo, imale su rezultate prije nego je Izborno povjerenstvo prebrojalo jesu li birališta zatvorena.

Izborni proces još jednom je pokazao svu aljkavost institucije koja 2 sata nakon izbora uspije prebrojali 1,07 posto glasova. I onda se netko čudi što se izbori kradu i što se sami sebi smijemo.

Bio je to jedan uobičajeni izborni dan, kaže Povjerenstvo. Bilo je to i jedna uobičajena aljkavost.

Sve oči i dalje su nad stradalim područjima. I sve oči su uprte u nebo. Kabadahije u odijelima koje smo im kupili opet ne daju da im se postavlja pitanje. Tko pita, dobije po kameri.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.