Kod nas nikad nije vrijeme za istinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

7.10. – Ponedjeljak

Broje se glasovi. Broje se vatrometi. Broje se mrtvi. Nesreća koja je zadesila nesretnu Bosnu i Hercegovinu mnoge je ostavila bez glasa. No, mnogi puštaju glasove iako bi trebali šutjeti zauvijek.

Iako bi uniformirani, u raznim odijelima i bojama, trebali govoriti o kamenolomu nad Gornjom Jablanicom, o tome se šuti. Kako je moguće da su vlasti bile slijepe na strojeve koji su nad selom pravili ubojicu? Kako je moguće da nitko nije slušao ljude koji su upozoravali na to i kako je moguće da ljudima nije smetalo što, po izjavama nekih, kamenje nekad završi pred selom?

Država još jednom pokazuje u kakvoj je organizacijskom kaosu. Civilna zaštita pretvorila se u neke koji ne žele biti civili nego uniformirani dužnosnici važniji i veći od drugih.

Nezadovoljne stranke traže da se izbori ponište. Glasači ne traže ništa. Glasači su birali. Izabrali su i one koji guraju kamenolome, minihidrocentrale i struganje šuma nad glavama svojih glasača. Glasači biraju one koji rade protiv njih. Povijest, u zemlji u kojoj povijest nitko ne prihvaća, se ponavlja.

Najglasniji kandidat na mostarskim izborima, koji je galamio o izdajama, izdao je svoje glasača i odustao od Gradskog vijeća. Sanel Kajan ostat će u parlamentu. Kaže da je tamo korisniji. A tamo je i imunitet.

8.10. – Utorak

Slave se izborni rezultati. Poraženi optužuju sve i svakoga samo ne sebe za poraz, pozivaju na ostavke i nude rješenja sad kad ih od njih nitko ne traži. Spori brojači izbornog povjerenstva zaključili su da se mora na nekim glasačkim mjestima ponovno brojati. Nekima je puno, nekima je malo.

Državna vlast je na ispitu. Onima kojima je do države i koji tvrde da su državu stavili ispred sebe, ne dolaze na sjednice. Naša borba je nerad. Država je ispod njihova dupeta.

Evakuiraju se bujicama i klizištima pogođena područja. Najavljene su kiše pa se strahuje za preživjelo stanovništvo. Čeka se da netko nekog pozove na odgovornost što nije reagirao na prvi alarm koji je bio glasniji od ovoga sada.

Dan je žalosti. Pravila u državi nisu dozvolila da svi tugujemo odjednom niti da tugu dignemo na zajedničko pola koplja.

9.10. – Srijeda

Sramežljivo se bude građani i tvrde kako im nad glavama visi smrt kao što je visjela u Jablanici gdje se još uvijek traga za nestalima ali i za istinama o kamenolomu. Izranjavana je ovo zemlja. Pohlepne kašike teških strojeva pojele su naša brda, rijeke su prezidane zbog sitne koncesijske naknade i velike privatne zarade, a šume očerupane jer nekome paše da naše drvo bude ničije.

Naša potreba da, prevareni kakvi jesmo, prevarimo nekoga javlja se i u najcrnjim danima. S poplavljenih područja dolaze informacije kako ima onih koji kradu pomoć i kako se prijavljuju za donacije iako nisu stradali. Naučili su nas da su džepovi važniji od srca.

Na prevare se bune i poražene stranke najavljujući prijave tužiteljstvima zbog krađa glasova. Zašto nisu tako žestoki u prijavama za sve ostale krađe svojih političkih protivnika? Valjda se reagira samo kad se postane svjesno da se neće dijeliti plijen.

Nitko ozbiljno ne sabire iznos štete na poplavljenim područjima iako siroti narod šalje donacije za koje nitko ne zna gdje će završiti. Zato se ozbiljno sabiru troškovi stranaka na kampanju. Kruženje našeg novca u političkoj prirodi pokazalo je kako se trpaju novci tamo gdje strankama najmanje treba reklame, ali treba namiriti poslovne partnere.

Amerika optužuje SDA da ne radi dobro za ovu državu. Bakir Izetbegović komentira izbore i poručuje kako je čovjek koji je u pritvoru zbog istrage o organiziranom kriminalu pobijedio na lokalnim izborima zato što je radio dobro. Jednostavno je – kradite i bit ćete velikima dobri. Narod je ionako šašav pa obožava stranačku nježnost - tuđe ruke u svojim džepovima.

10.10. – Četvrtak

Isplivavaju u javnost priče o neorganiziranosti akcije spašavanja pogođenih prirodnom katastrofom i ljudskom nebrigom. O nepostojanju sustava i trošenju ogromnog novca za nerad nitko još je govori. Kod nas nikad nije vrijeme za istinu.

11.10. – Petak

Povećava se broj biračkih mjesta na kojima ni skeneri nisu uspjeli obuzdati stranačku mašineriju.

Pokušava se vršiti pritisak na sve nadležne da se krene provjeravati kako se to gradilo i kako će se graditi. Jablaničko kamenje zakotrljalo je nove brige. Vlasnika kamenoloma nitko ne spominje.

Čovjek optužen za trovanje našeg zatrovanog prostora boji se doći u BiH na sud. Jasmin Mulahusić, koji je iz Luksemburga sijao mržnju po internetskoj baruštini u BiH, i koji je optužen, između ostalog, za ugrožavanje sigurnosti, kaže da se boji doći iz sigurnosnih razloga. Još će jedan heroj biti nedostupan pravosuđu.

12.10. – Subota

Još se broje mrtvi. Još se broje glasovi. Šteta poslije nesreće moći će se nekako sanirati. Ona poslije izbora, u kojoj se pobjede slave u zatvorima, zagrljajima s optuženicima za krađu milijuna ili posvećuju presuđenim premijerima, neće.

13.10. – Nedjelja

Kukaju kupci kako su napuhane cijene nekih proizvoda koje rastu na svakom koraku. Kukaju proizvođači kako nitko, ni za dobru dnevnicu, neće da skuplja plodove. U kakvu smo se gospodu pretvorili.

Javnost se s jablaničke tuge prebacuje na lešinarenje u slučaju još jednog premlaćivanja žene u BiH. Uvijek nas zanimaju tuđa četiri zida. Pa i onda kad se tresu naši zidovi spoznajom da nitko ne brine o nama. A dokaz da ne brinu je to što pobjednici izbora nikada nisu napravili plan za spašavanje glasača.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.