Kovačevićeva komedija i mostarska tragedija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

14.10. – Ponedjeljak

Gdje je novac od naknada za prirodne nesreće?, pitanje je na koje nećemo dobiti odgovor ali ćemo dobiti pohvale raznih dužnosnika kako je naš narod dobar i kako brzo telefonskim pozivima prikupi milijune maraka pomoći. Što je država prikupila, nitko ne zna kako što se još uvijek ne zna gdje je polovina prikupljene pomoći za poplave iz 2014.

Za one koji ne vjeruju da se povijest ponavlja, tu je HDZ 1990. Prošli su još jedni izbori i počela je još jedna kuknjava o tome kako su ih glavni partneri prevarili, pokrali i kako prva stranka u Hrvata po glasovima i po zapošljavanju izigrava partnerstvo. Predsjednik Devedesetke, Ilija Cvitanović, kaže kako je ovo lekcija iz koje će se nešto naučiti. Bilo bi dobro, jer su ponavljanja pomalo dosadila.

Islamska zajednica, u pauzama molitve, broji zaposlene po institucijama BiH i maltretiraju javnost statistikama i ugrizenosti Bošnjaka. Još nam je samo trebalo da se Bog uključi u političko natezanje, pa da krenemo s raspravama koji je pravi Bog i koji nije dobio svojih nekoliko posto.

Milorad Dodik najotvorenije govori što je demokracija u BiH. ne sviđaju mu se oni koje je narod izabrao da u ime njegove stranke budu u gradskoj vlasti u Banja Luci pa će on staviti ljude po svojoj mjeri. Ako se Dodik uopće može izmjeriti.

15.10. – Utorak

Javnost se zasitila tragedije u Jablanici i Konjicu pa već blijede zanimanja za vijesti da su pojedina naselja još uvijek odsječena i da je obdukcija tijeka pokazala kako je i kamenolom ubijao. Zasitila se javnost i pitanja pa nitko više ne galami o misterioznoj koncesiji.

Održan je kolektivni pogreb u Jablanici. Nema puno riječi koje mogu biti utješne. Utjeha bi trebala biti u sustavu. Ali je slaba.

Država je odblokirana. Jedni patrioti odustali su od izmjena zakona o Ustavnom sudu pa su drugi patrioti pristali sjesti u Dom naroda, a domoljubi sazvati sastanak državne koalicije.

Primorani smo slušati lekcije o tome kakav je i tko je bio Alija Izetbegović jer ga je Christian Schmidt stavio u istu rečenicu s Ratkom Mladićem pa su uslijedile reakcije otaca povijesti i silni buntovi kako je otac, koji nije želio stranku ostaviti sinu a državu svom narodu u amanet nego zemlji u koju bježe zločinci, veći nego što mi znamo.

Albanija, zemlja iz naših viceva, otvorila je pregovore s EU. Vrijeme je da se sami sebi smijemo.

16.10. – Srijeda

Na lekcije o školskim lekcijama reagira OHR i kaže kako se iza napada na njega krije nešto drugo. Drugo je valjda odlazak u Strasbourg da protumači slučaj Kovačević, koji će isto tako završiti u udžbenicima. O ocu govori i sin koji je srozao sve što je otac gradio.

Okončana je potraga za žrtvama u Konjicu i Jablanici. Američki veleposlanik u BiH, glavni djelitelj lekcija, kaže kako je impresioniran odzivom građana za pomoći stradalim područjima. Državnom nitko nije zadovoljan. Federacija još nema na papiru izvještaj o tragediji, a prva frizura Federacije, Nermin Nikšić, kaže kako nema vremena za poštivanje zakona.

17.10. – Četvrtak

Dok politika razglaba o njihovim udžbenicima, učenici šalju poruku društvu koju nitko ne shvaća. Nižu se dojave o bombama u školi. Policija otkriva da je jedan dječak u 11 dana 49 puta dojavio da je bomba u školi. Djeca su budućnost, a naša je budućnost bombastična. U neopremljenim školama, uz nezadovoljne nastavnike, nezadovoljni su učenici. Društvo, naravno, ima važnijih stvari za žvakati.

Dan je borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Javne kuhinje su, kažu kuhari, sve punije. Nitko ništa. Nije to datum na kojem se mogu oprati novci za vijence, poslati stara, izlizana poruka i pisati jedan dan slobodan na poslu.

A kad smo kod posla, test općeg znanja u Upravi za neizravno oporezivanje pokazao je kako uposlenici nemaju pojma gdje rade i čime se bavi njihova uprava u kojoj plaće ne kasne. Od onih koji stoje u redu pred krcatim kuhinjama ništa ih ne razlikuje osim toga što nisu gladni.

18.10. – Petak

Glasovi se još uvijek broje. U brojačkom centru otkazuju brojači. Mala je satnica a politika dosadna.

Zukan Helez, ministar dronova u BiH, ponovno govori o kampovima u kojima se obučavaju zločesti dečki. Zločestim dečkima pak nitko ne može ništa. Najmanje pravosuđe. Najbolji dokaz za to je premlaćivanje maloljetnika u Mostaru gdje istraga još uvijek traje. I nikom ništa, osim premlaćenom trajne posljedice.

Policija se hvali kako je uzela deset kutija dokaza iz jablaničkog kamenoloma. Vlasnika ni na mapi.

Sapunica u kojoj je u glavnoj ulozi Slaven Kovačević, savjetnik Željka Komšića, nastavlja se. Neodlučnog u tome što je i tko je, trebala bi braniti Hrvatska. Tako kaže sud u Strasbourgu koji je otkrio da Kovačević ima hrvatsko državljanstvo koje je stekao kao Hrvat. Ova lekcija bi isto trebala u udžbenike. Samo će je đaci teško shvatiti.

Patrioti šute.

19.10. – Subota

Volonteri čiste. Oni koje plaćamo na silnim računima uživaju u vikendu.

Preskaču se vijesti da pojedina mjesta još nemaju putnu komunikaciju nakon poplava i kako neka mjesta još uvijek čekaju pomoć od nadležnih.

Bitnija nam je lekcija Erdogana o Aliji. Uvijek nam je draža tuđa pamet.

20.10. – Nedjelja

Premlaćivanje igrača, crtanje grafita, sukob na nekadašnjoj liniji razgraničenja, udaranja, psovke, galame, baklje, policija sa suzavcem bez maski, lekcija policiji da je ustaška i hrabri policajac u civilu koji nekome ide opaliti šamar i bezbroj komentara koji opravdavaju jedne ili druge i ismijavaju policiju a ne roditelje golobradih branitelja svojih sprejeva.

Priča je to jedne fine mostarske večeri u kojoj se još uvijek koprca ljeto uz mirise preskupih kestena, klapanje ženskih kaubojki koje se vraćaju u modu i buku skupih automobila kojima kao da netko skida auspuhe prilikom uvoza.

Društvo u kojem štrajkaju oni koji odgajaju djecu, roditelji koji misle da ne mogu odgojiti djecu pa odgajaju nastavnike i vlast koja uvijek ima pametnijeg posla nije zaslužilo i ništa drugo nego da nakon mirnih izbora, i uoči nemirne sjednice gradskog vijeća, gleda kako im je život pretvorio djecu u kretene.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.