Ne postoji hlad za mostarsku vrućinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

8.7. – Ponedjeljak

Bosna i Hercegovina čije građane netko uvijek preveslava žedne preko vode, mora paziti kako troši vodu jer bi mogla nastupiti suša, tvrde neki prognostičari. Nije se nitko ranije sjetio prognozirati koja je cijena onoga što činimo našim rijekama.

Frka je oko srbijanskih kadeta u bh, gradovima. Svi su znali da dolaze, samo svi vole galamiti. Pogotovo kad treba nabrijavati patriotizam pred izbore.

Dok su nam školski programi zastarjeli a pristup gradivu ne dozvoljava razmišljanje, dok u školama nezadovoljni i ne doškolovani nastavnici škripe kredama po jadnim pločama, sjetio se netko patriotizma pa će uz silno krhko znanje učenicima u uši gurati himnu jednom mjesečno.

Bolje društvo se, po dubokim političkim umovima koji nemaju veze s obrazovanjem a možda nemanju ni diploma, gradi tako da se u uši gura melodija bez teksta umjesto znanje u glavu. Zna se, pokazalo je to vrijeme iza nas, što se smatra najvrjednijim u ovoj zemlji. Znanje to nije.

9.7. – Utorak

Država u akciji. Samo što neki znaju za akcije prije države. Zoran Galić, bivši šef Granične policije i aktualni zamjenik direktora SIPA-e, nekim je čudom znao da mu se sprema uhićenje pa je nekim čudom policija ostala praznih ruku kad je došla pred njegovu kuću da ga uhiti.

Nekim pak drugim čudom, policija je po nalogu tužiteljstva uhitila čelne ljude Operator - Terminala FBiH, Hermedina Zornića i Slavena Zeljku, koji su nekim čudom zaposlili 15 ljudi nezakonito. Tužiteljstvo je valjda taj podatak pronašlo u revizorskom izvješću koje puca po šavovima od sumnjivo trošenog novca. No, nije im se dalo čitati dalje.

Stoga smiješno zvuče sve borbe za bolje društvo, jer, bez pravdanja spomenutog dvojca, krojači pravde mogli bi začešljati svako poduzeće koje ima dodira s nekom od državnih blagajni pa će naći bezbroj nezakonito zaposlenih ako im se već ne traže milijuni.

Ramo Isak, najveća zvijezda među ministrima, kažnjen je zbog pjesme koja veliča njega i njegovu stranku koja na izbore izlazi tamo i gdje nema ogranka. Iako je helikopterdžija Isak galamio da ga ne mogu kazniti, kaznili su ga. Ali njemu kazna ništa ne znači jer nema tog novca koji može platiti onakvu reklamu. Jer, i loša reklama, je reklama.

Država puže prema europskom putu. Svako natezanje ima odtezanje pa je zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću napokon prošao dizanje ruku u Vijeću ministara.

Ruke će pak sačekati razdruživanje s Federacijom. Vlast u RS povlači papir iako je trebalo konačno da čujemo tko će gdje u ovoj državi koja ide nigdje.

10.7. – Srijeda

Trebalo je samo sjesti, prizvati zdrav razum i podignuti ruke za zakon koji spašava živote onima kojima je potrebna transplantacija. Nebuloze u dosadašnjem zakonu moglo se riješiti ranije i brže ali našim je zakonodavcima najveći problem sjesti i pričati o stvarima koje život znače.

Ponovno se šuška da bi radnici u Federaciji mogli dobiti novčanu pomoć od 2.500 KM. Neki trljaju ruke, neki se pitaju gdje je zapela njihova pomoć prvi put kad se dijelila sadaka. Svega ćemo se naslušati do izbora jer se s velikim razinama prave kampanje lokalnoj zajednici. Bitna je boja i stranka. Program nije bitan. Naši ljudi ionako ne čitaju.

11.7. – Četvrtak

Srebrenica. Ponovno neki na tuđem jadu skupljaju poene i ponovno se nečija tuga uvlači u scenarije u kojima će netko biti veći a netko manji, netko brojati, a netko odbrojavati.

Ne prestaje, a neće nikad ni prestati, zveckanje kostima na ovim prostorima i brojanje mržnje koja je sasula bezbroj žrtava u prah iz kojeg se onda prave ovi okovi za nove prahove.

Igramo se tugama i srcima. Igramo se iskrenošću i istinom. Neki sve to nadlijeću helikopterom. Ne tuguje se, nikad to shvatiti nećemo, glasno i uz psovku. Ne oprašta se uz škrgut zuba i ne pamti uz stisnute šake na još krvi, još praha i još zveckanja.

12.7. – Petak

Tugovanje iz Srebrenice preraslo je u prepucavanja priopćenjima. Srbija traži objašnjenja, domaći političari čitaju ono što im službe čija zapošljavanja nitko ne provjerava, i dižu tenzije. Tuga, kroz usta političara, prerasta u želju za obračunom kojeg će oni gledati skriveni i na sigurnom.

U Mostaru je vrelo. Iako nitko ne mjeri stvarnu temperaturu u betaniziranom gradu i iako se sporo ili nikako ne sade stabla kojih nedostaje u tisućama, stanje je stiglo do usijanja i za to stanje ne postoji hlad.

Islamska zajednica otvoreno ratuje s mostarskim gradonačelnikom vodeći otvorenu kampanju koja se nekim slučajem poklapa s kampanjom koalicije koju predvodi SDA pa je izgradnja Mevlane najvažniji problem ove lokalne zajednice. Nisu to otrovane vode u cijevima i koritima, nije to deponija, nije to čistoća, kaos u turizmu koji je sav na crno, nisu to maltretiranja djece u školama od bahate djece bahatih roditelja i od loših nastavnika, nisu to prometnice, svjetla koja kradu struju a ne štede i milijun drugih jada kojim bi se lokalna politika trebala baviti.

Digla je vjerska zajednica pogled u nebo i glas u politiku, pridružila joj se stranka i dobivamo predstavu u kojoj publika, bez obzira u kojem redu sjedi i na kojoj strani, može samo reći da joj se sve gadi. Tko kaže da nije tako, laže i vjeruje da prizemni bogovi u ime Boga mogu praviti bogove koji željama da grade ruše.

S druge strane, predstava je spremna pa će se ponovno pred vijećnike Mostara izbaciti Statut koji neće biti usvojen a veliki upitnik lebdi i nad rebalansom proračuna zbog sukoba u SDA. Neki su za, drugi su protiv. Nitko, nije za grad.

13.7. – Subota

Mostarski gradonačelnik je prespavao pa je odgovorio Islamskoj zajednici da se pretvara u političku stranku ili da dirigira političkoj stranci.

Srbija je isto prespavala pa je odgovorila Bosni i Hercegovini na prozivke iz Srebrenice.

Narod pak želi na more. Ceste su krcate, čepovi su na neuređenim graničnim prijelazima ove zemlje iz koje bi svi pobjegli dok galamdžije tvrde da galame da bi se ostalo.

14.7. – Nedjelja

Svi svjetski problemi su stali, zaboravljamo ratove koji traju, gladi koje ne prestaju. Donald Trump u atentatu je pogođen u uho. Izbori u Americi dobivaju novu epizodu i, čini se, novi preokret u preuzimanju Bijele kuće.

Loptanje je završilo. Španjolska je prvak Europe i sad možemo odahnuti od dubokih analiza kojima se pristupa kao da mijenjaju svijet.

Prelazimo na skupe transfere.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.