Nije stradala trava, koliko je stradala glava

Tekst članka se nastavlja ispod banera

13.5. – Ponedjeljak

Da ne bi netko rekao da ništa ne rade, zasjeli su partneri u državnoj vlasti i utvrdili ono oko čega nema i neće biti dogovora u BiH. Potezala su se i natezala pitanja a pred javnosti, koja je zaboravila da ih plaća baš kao što su to i zaboravili oni, izbiflali su svoje stavove i isprebacivali krivnju na druge.

Dogovora u BiH nema i teško je da će ga biti unatoč silnim hvalospjevima nakon poklonjenog kandidatskog statusa.  

Za to vrijeme, oni koji plaćaju natezače bez dogovora, moraju preživjeti, prema misterioznoj košarici, s tri tisuće maraka. Prosječna plaća je 1.315 KM. Ono između se zove život.

Hvali se zato ministar da BiH proizvodi oružje kakvo sada gledamo u prijenosima ratova uživo. S našim potpisom bit će tri vrste kamikaza koje ćemo izvoziti. Mi se ubijamo i bez toga.

Pokazalo se, rečeno je nakon niza analiza o kamikazama što ubijaju travnjak, da teren Veleža i nije toliko oštećen neidentificiranom tekućinom iz neidentificiranog letećeg objekta. Valjalo je ipak miješati mostarsku čorbu i dodavati malo mržnje. Nije stradala trava, koliko je stradala glava.

Glazbeni kritičari po Internetu, odmaraju malo od politike i zaprašivanja s nebesa, pa seciraju Eurosong. Čini se da svi imaju apsolutni sluh.

14.5. – Utorak

Cirkus u diplomatskoj mreži, u kojoj su se uglavnom zapetljavali oni koje je netko nagradio neradom, dobio je novu epizodu. Smijenjen je počasni konzul BiH u Panami jer je bio vezan u narko-kartel. Barem su građani saznali da imamo veze i s Panamom.

Dvojac koji je dignuo državu na noge, koja je onda sama sebi pljeskala kako se čisti od kriminala, dobio je malo više slobode. Ranku Debevcu i Osmanu Mehmedagiću ukinute su mjere zabrane napuštanja boravišta. Od priče da se stalo na kraj velikoj kriminalnoj mreži do ničega.

Zato se stvara nova velika priča. Visoki predstavnik u BiH, kojeg pola države ne doživljava, pripremio je govor u kojem kaže da bi se BiH, koju nitko ne doživljava, mogla raspasti. Hoće li nam netko reći nešto što već ne znamo?

15.5. – Srijeda

Nakon prepucavanja o BiH u kojoj drugi moraju analizirati stanje, zasjelo je Vijeće sigurnosti UN-a i pokazalo kako nije sigurno što misli o BiH.

Pobrojao je Christian Schmidt stvari koje smatra stanjem, a onda su uslijedile lekcije država za koje obrazovni sustav u zemlji što se raspada nije ni čuo i koje su nas upozorile kako bismo trebali živjeti. Potom su Rusija i Kina održale lekcije svijetu i visokom predstavniku da bi šlag na tortu dao nedoživljeni član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, ispalivši kako BiH postoji tisućama godina unazad. Nekome vrijeme stvarno brzo leti.

Lekciju je dobio i čelnik HDZ-a BiH i vlasnik hrvatskog predznaka, Dragan Čović, kojem je američki veleposlanik poručio kako ne radi u interesu svojeg naroda. A kad Dragan Čović kaže da je tvrdoglavost oko južne plinske interkonekcije u ime interesa hrvatskog naroda, to nije interes.

Ministrica kulture Federacije BiH, kaže kako je ''BiH zaista država puna umjetnosti, samo umjetnike treba pokrenuti''. A onda  će umjetnicima bez riječi poručiti kako moraju vratiti novac za snimanje filmova. Umjetnost je biti umjetnik u BiH pored onih koji se brinu za umjetnost. I za novac.

16.5. – Četvrtak

Ispada da su izaslanici federalnog Doma naroda toliko zabrinuti za stanovništvo kad je sjednica prekinuta zbog zakona o djelatnosti psihologa. Našim glavama, s njihovima glavama, pomoći nema.

Zato netko ima glavu za bacanje. Aleksandar Vučić, veliki mislioc ovog vremena, rekao je kako njemu njegova inteligencija govori da je on u pravu. Ne govori li to svakome njegova inteligencija pa i onome tko tvrdi da je nebo ljubičasto?

Europska unija bacila je novčani mamac pa su gazde Balkana zasjele za jedan stol i poručile kako su spremne učiniti sve da se Zapadni Balkan primakne pravilima kojima se postaje bliži europskim milijardama. Ostali mogu razmišljati o tome gdje su istočni, južni i sjeverni Balkan.

Milorad Dodik, nakon što je rekao da će morati igrati po državnom izbornom zakonu sljedeću igricu zvanu lokalni izbori, šalje novu poruku da bi ipak mogao bojkotirati izbore. Pozvat će, kaže, i opoziciju da mu se pridruži i da se bore za glasove po izbornom zakonu kojeg je on predložio. Pošteno.

17.5. – Petak

Nakon galame o izvještaju o BiH, poslije čega se nije dogodilo ništa osim uobičajenih šupljih priča onih koji su krivi za takvo stanje, nastavljaju se prepucavanja zbog rezolucije o Srebrenici.

Po starom dobrom običaju, pretresamo kosti mrtvih da bismo se živi zakopali u neke naše istine.

Živi pak slušaju kako malo toga u ovoj državi valja. Najmanje valjaju oni živi. Prave se mrtvi.

18.5. – Subota

Zatrpava se javnost koja ništa ne sluša izjavama i analizama svega i svačega. Traže se krivci za sve u ovoj državi. Po tko zna koji put napisat ću – nitko se ne gleda u ogledalo.

Javio se i Željko Komšić. Nije odavno. Javila se i njegova stranka. Kaže da je prikupila 200 novih članova.

Javila i SDA. Ni ona nije odavno. Nije spominjala članove.

Osuđuju komentatori Eurosonga i zaprašivanja s nebesa vijest da se u Srbiji šalju mladićima pozivi za vojnu obuku. Ne osuđuju more poziva na rat i nova klanja kod nas.

19.5. – Nedjelja

Prvo je ministar vanjskih poslova BIH, Elmedin Konaković, poslužio jezikovu juhu europskom tajniku za susjedstvo i proširenje Oliveru Varhelyiju, a onda su sve izgladili zajedničkim priopćenjem.

Prvo su nas isprepadali izvještajem Christiana Schmidta, pa su nas onda utješili kako će se ipak raditi na europskim puteljcima i kako su svi za cjelovitost zemlje.

Prvo su nam rekli da smo spremni na sve reforme a onda su zapeli i ne mrdaju s mjesta.

A onda su nam, poslije tih prvih, nastavili raditi ono drugo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.