Ante Kovačić - jedan od najistaknutijih hrvatski prozaista

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 135 godina, 10. prosinca 1889. umro je znameniti hrvatski književnik Ante Kovačić. Osobito je poznat po romanu "U registraturi", u koji je uključio i neke elemente iz vlastitog života.

Kovačić je rođen 6. lipnja 1854. godine u zagorskom mjestašcu Celine pokraj Marije Gorice. Riječ je o lokaciji sjeverozapadno od Zaprešića, udaljenoj samo nekoliko kilometara od hrvatsko-slovenske granice na Sutli.

U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju 1876. godine. Mučan i naporan život proživio je tokom školovanja i kao odvjetnički pripravnik (kod Josipa Franka u Zagrebu od 1875. do 1880. godine), a položivši doktorat bio je pisar u pisarnicama dr. Banjavčića u Karlovcu, dr. Goldmana i dr. Šrama u Zagrebu.

Istaknuti je pristaša Stranke prava. Vlastiti je odvjetnički ured vodio u Glini, siromašnom kraju gdje je često strankama plaćao biljege vlastitim novcem.

Prvi veliki Kovačićev prozni tekst je Baruničina ljubav, 1877., roman na razmeđu romantizma i realizma, nastao po uzoru na Eugena Suea i Balzaca: mješavina dinamične, često nevjerojatne radnje i jezičnog vatrometa u čemu se Kovačić pokazao, uz Šenou, jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca, po stupnju utjecaja daleko važniji od mnogih akademskih filologa. 

Sljedeće godine izlazi Smrt babe Čengićkinje, travestija što s pravaških nacionalnih polazišta ismijava ilirsku i jugoslavensku ideologiju, karikirajući kultno Mažuranićevo djelo. Kovačić je i autor više značajnih pripovijesti, među kojima se izdvajaju Ladanjska sekta i Zagorski čudak.

U sljedećem velikom romanu Fiškal, 1881., autor ponavlja svoje središnje teme i stileme: realistički pristup što graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, likove fatalnih žena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napad na obamrlost hrvatskog plemstva i birokratski mentalitet, rasap osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubojstvu.

Prije svog magnuma opusa, romana "U registraturi", pisac je objavio i nedovršeni roman "Među žabari", ubojitu satiru na onodobne političke moćnike koji su se prepali prepoznavši se pa spriječili daljnje izlaženje (tekst je izlazio u podlistcima).

U glavnom djelu, romanu ''U registraturi'' (1888.), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta osobna nota stvorit će stranice prožete s mnogo topline, neposrednog lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, osobito u prikazu i opisu djetinstva glavnog lika - Ivice Kičmanovića. 

Iako svrstavan u klasike hrvatskog realizma, Kovačićev je veliki roman torzo što sadrži oprečne svjetonazore i poetike: u njemu nalazimo spektar situacija i motiva što obuhvaćaju kanonska pravila romantizma, realizma i naturalizma.

Nastao u ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovačićev je magnum opus najimpresivnije djelo hrvatske pripovijedne proze druge polovice 19. stoljeća.

Ante Kovačić umro je na prostoru današnje Psihijatrijske bolnice Vrapče, kamo je smješten samo nešto ranije. Postoji teorija da je Kovačić smješten u umobolnicu nakon što je doživio svojevrstan duševni slom, no također je moguće da je dobio neku vrstu upale mozga.

U svakom slučaju, od bolesti je brzo umro u bolnici u Vrapču, a u trenutku smrti bilo mu je samo 35 godina života.