Plemić, diplomat, pisac i kardinal
Antun Vrančić – najmoćniji Hrvat u Ugarskom Kraljevstvu
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Plemić, diplomat, pisac i kardinal Antun Vrančić rođen je na današnji dan prije 520 godina, 29. svibnja 1504. u Šibeniku. Školovao se u Padovi, Beču i Krakovu, nakon čega služi kao tajnik Ivana Zapolje, pretendenta na ugarsko prijestolje, koji ga šalje na diplomatske misije diljem Europe.
Nakon Zapoljinog pada prelazi u službu Habsburgovaca, a 1549. godine postaje savjetnik kralja Ferdinanda I., a on ga kao svog osobnog pregovarača šalje u Carigrad.
Tamo uspješno dogovara mir sa Sulejmanom Veličanstvenim nakon čega je promaknut u crkvenoj i svjetovnoj hijerarhiji. Imenovan je ostrogonskim nadbiskupom, a zatim i primasom Ugarske. Tim imenovanjima postaje, nakon kralja, najmoćniji čovjek u Ugarskoj.
Bio je i svestrani književni djelatnik, autor putopisa po istočnoeuropskim zemljama, pjesnik latinist, arheolog i biograf (životopis Petra Berislavića).
Na brojnim putovanjima je sakupljao rimske natpise na Balkanu, a tijekom spomenute diplomatske misije u Otomanskom Carstvu, zajedno s poznatim flamanskim humanistom A. B. Busbecqom (Augerius Gislenius Busbequius ili Ogier Ghislain de Busbecq) u Ankari je pronašao Augustov autobiografski spis Djela božanskog Augusta (lat. Res gestae divi Augusti), kasnije nazvan Spomenik iz Ankare (lat. Monumentum Ancyrānum).
Kako ga je Vrančić prvi dao tiskati, ovaj je natpis danas poznat i kao Codex Verantianus.
Dopisivao se s najistaknutijim europskim humanistima svoga doba: Aonio Paleario, Nikola Zrinski, Erazmo Roterdamski, Philipp Melanchthon i mnogi drugi.
Pred samu smrt 1573. godine nadbiskup-primas Vrančić imenovan je i kardinalom, no preminuo je upravo u doba kad je vijest o tom imenovanju pristizala u Ugarsku. Umro je u gradu Prešovu u današnjoj Slovačkoj (nekadašnja sjeverna Ugarska), a pokopan je u Trnavi.
Smatra ga se jednim od najvećih hrvatskih političara u europskoj politici, a Mađarska akademija njegova djela objavila je u 12 svezaka pod imenom Verancsics Antal. (Izvor: Povijest.hr)
