Putopisac, slikar i karikaturist
Prije 35 godina preminuo je Zuko Džumhur
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prije 35 godina, 27. studenog 1989. umro je bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist Zuko Džumhur.
Zulfikar Zuko Džumhur rođen je u Konjicu 24. rujna 1920. godine, a potomak je stare ugledne ulemanske obitelji. Otac mu se zvao Abduselam Džumhur, majka Vasvija rođena Tufo. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. godine.
Započeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturist i ilustrator u "Ježu", "Borbi", "Vetrenjači", "Politici", "Oslobođenju", reviji "Danas", "NIN"-u kao stalni suradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za više kratkih filmova i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za kazalište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.
Radio je scenografiju u filmu Opštinsko dete (P. Đordević, 1953), pisao scenarije i duhovite tekstove za dokumumentarne filmove Švapski adet und Bosnische vilajet (B. Ranitović, 1962), Na kamenu, u Počitelju (P. Majhrovski, 1963), Travnik (H. Krvavac, 1964) i dr. Suradnik je na scenarijima igranih filmova Horoskop (1969) i Nokaut (1971) B. Draškovića te Miris dunja (1982) M. Idrizovića.
Objavio je sljedeća djela: "Nekrolog jednoj čaršiji" (1958), "Pisma iz Azije" (1974), "Hodoljublja" (1982) i "Putovanje bijelom lađom" (1982). Pisao je i razne putopise, kao što su "Pisma iz Afrike i Europe" i "Stogodišnje priče", tiskane 1978. godine u Politici te dopunjene s drugim tekstovima. Objavio je i novinske tekstove, pod naslovom "Adakale".
Zajedno s Momom Kaporom je autor knjige "Zelena čoja Montenegra".
Zanimljivo je napomenuti da je Zuko bio jedini pisac kojemu je nobelovac Ivo Andrić napisao predgovor u knjizi, i to upravo za "Nekrologa jednoj čaršiji".
U Beogradu 1970-ih, Džumhur i drugi umjetnici često su posjećivali boemski dio grada Skadarliju. Zuko je s još nekoliko umjetnika bio zadužen za renoviranje kavane Tri šešira, popularnog mjesta okupljanja boema.
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. studenog 1989. godine.