Bio je sinonim momčadi koja je 1952. osvojila srebrnu olimpijsku medalju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tomislav Crnković Crni, jedan od najvećih Dinamovih nogometaša, rođen je na današnji dan prije 95 godina, 17. lipnja 1929. u Kotoru.

U Dinamo je došao 1949. godine iz zagrebačkog Metalca, današnje Kustošije, a prostor mu je otvorio, kako je i sam govorio, najvažniji trener u njegovoj karijeri, raniji znameniti branič plavih još iz predratnoga doba, popularni Bernhard Benda Hügl.

Za Modre je odigrao 439 utakmica, a igrao je na poziciji lijevog braniča i stopera. Bio je standardni član jugoslavenske reprezentacije, za koju je odigrao 51 utakmicu, a bio je i sinonim jedne momčadi, koja je 1952. osvojila srebrnu olimpijsku medalju.

S Dinamom je osvojio dva naslova jugoslavenskog prvaka (1954. i 1958. godine) i dva Kupa (1951. i 1960. godine), a u inozemstvu je branio boje Laska iz Linza i Servettea iz Geneve.

Sudjelovao na dva svjetska prvenstva, i to neposredno nakon osvojenih naslova s Dinamom, dakle 1954. u Švicarskoj i 1958. 

Nastupio je, između ostalog, 27. lipnja 1954. u Ženevi protiv Njemačke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Nijemci su tada pobijedili 2-0. golovima Horvata (ag) i Rahna, a jedan od najpoznatijih sastava reprezentacije Jugoslavije tih godina glasio je:

Vladimir Beara – Branko Stanković, Tomislav Crnković, Zlatko Čajkovski – Ivica Horvat, Vujadin Boškov – Rajko Mitić (kapetan), Bernard Vukas, Stjepan Bobek, Branko Zebec, Miloš Milutinović.

Bio je to naraštaj u kojem su bila sedmorica hrvatskih nogometaša pri čemu su petorica u nekom trenutku karijere bili vezani i uz Dinamo, bilo kao igrači i(li) treneri: Zlatko Čajkovski, Ivica Horvat, Stjepan Bobek, Branko Zebec i – Tomislav Crnković.

Bio je poznat po bohemskom načinu života, a potkraj života, kao i o još nekim nogometašima iz njegove generacije, o njemu je skrbio Hrvatski nogometni savez.

Crnković je preminuo u Zagrebu 17. siječnja 2009. godine.