Brkovi, dredovi, golovi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Brkovi, dredovi, elegancija u pokretnu, fenomenalna desetka PSV-a, Milana, nizozemske reprezentacije s kraja osamdesetih i početkom devedesetih. Igrač koji je uvijek bio spreman uraditi nešto s loptom, što najmanje očekujete u tom trenutku.

Prvak Europe s reprezentacijom, osvajač devet trofeja s Milanom. Bio je prvak s Feyenoordom, PSV-om, uzeo Kup sa Sampdorijom. Sve je to napravio on - Ruud Gullit.

- Ne volim ni da gledam stare fotografije. S tim brkovima i tim dredovima izgledao sam kao porno glumac. Odvratno! Mnogo je bolje sada, često voli reći Gullit. Čovjek koji je još 1987. godine osvojio zlatnu loptu ispred Futrea, Butragueña, Michela, Linekera, Barnesa, van Bastena.

A sjetite se samo kako je igrao sljedeće godine na Euru ili par godina kasnije u dresu Milana. Frank Rijkaard, Erwin i Ronald Koeman bili su njegova raja s kojima je igrao lopte na ulicama. Ruud jeste rođen u Amsterdamu, ali je tata porijeklom sa Surinama.

Njegov prvi klub u Nizozemskoj je bio Haarlem. U prvoj sezoni je s klubom ispao u drugu ligu, u drugoj se vratio, u trećoj ga je doveo do četvrtog mjesta na tabeli. Zaigrao je sa svega 16 godina, za tri sezone je zabio 32 gola. U Haarlemu je završio zahvaljujući treneru, Velšaninu Barryju Hughesu. 1. rujna 1981., na 19. rođendan, Gullit je debitirao za Nizozemsku, već sljedeće je bio suigrač velikog Cruyffa.

- On je imao 36 godina kada sam ja došao u klub. Mislio sam kako ću ja preuzeti njegovu ulogu, ali nisam mogao. On je još uvijek bio najvažniji igrač. Raspoređivao je igrače, pokazivao im je gdje trebaju stajati, kuda i kako se trebaju kretati. Ja sam samo gledao i pitao se. Kako je igrao kada je imao 24? vraća film Gullit.

U 85 ligaških nastupa dao je 31 gol. S Feyenoordom je već u drugoj sezoni osvojio prvenstvo i kup, te je proglašen najboljim igračem lige. Još jednu titule će dodati naredne sezone, prije prelaska u PSV.

- Znaš, prelaziš u klub koji ljudi ne vole, moraš biti spreman na sve. Tamo će morati tjerati i ostale suigrače da igraju bolje, poručio mu je na odlasku veliki Cruyff.

Iako je promijenio klub, Gullit je zadržao navike. Dvije vezane titule prvaka, uz još jedno priznanje najboljeg igrača Nizozemske. Već tada smo mogli i na prostoru Jugoslavije čitati o jednom sjajnom igraču koji uskoro stiže nama puno bliže. U Italiju, u Milan za tada rekordnih šest milijuna funti. Arrigo Sacchi je slagao ekipu koja će u narednih nekoliko godina biti najbolja na svijetu. Došao je kao zamjena za Raya Wilkinsa. Navijači Milana su morali biti strpljivi, nije u prvoj sezoni sve teklo glatko, ali će se stvari polako posložiti.

- Ta prva godina u Milanu je bila posebna za mene. Sve je bilo novo, sve je bilo drugačije. Krenuo sam učiti jezik kako bih mogao sve da razumijem. Talijanski jezik jedan je od najljepših na svijetu. Generalno, u Italiji sam naučio da cijenim ljepotu života. Jer ipak Italiani vole sve što je lijepo: žene, automobile, hranu, modu.

U to vrijeme najveća zvijezda u Italiji je bio Maradona sa svojim Napolijem, ali će Milan i Sacchi preuzeti primat. Milan će razbiti monotoniju talijanskog fudbala, Sacchi će forsirati otvorenu igru, njegova ekipa će igrati strašno efikasan nogomet.

- Sacchi je bio fanatik. Sjećam se treninga na kojima bismo stajali raspoređeni u formaciji na terenu bez lopte i onda bismo se u jednom trenutku počeli kretati, trčati. Ljudima sa strane ništa nije bilo jasno, pogotovo onima koji su nas pokušavali špijunirati. Arrigo je strašno vikao, često je znao ostati bez glasa, a onda bi uzeo megafon. Tada je postajalo sve gore. Imao je taj običaj da noć prije utakmice razgovara s igračima, pa smo često u sobama folirali kako spavamo, kaže Gullit.

Milan je nakon devet godina bio osvojio titulu u Italiji, nakon čega je došao i naslov prvaka Europe.

Na putu do naslova Milan je izbacio Vitošu, Crvenu Zvezdu u tri utakmice jer je druga na Marakani "ostala" u magli. U četvrtfinalu su eliminirali Werder, a navijači Milana pamte posebno utakmicu revanš susret polufinala protiv Real Madrida i fenomenalnih 5:0. U finalu na Camp Nou Steaua nije imala šanse. Dva gola van Bastena, dva Gullita.

- Sjećam se da je stadion bio u crveno crnim bojama, izgledalo je kao da igramo kući. Ja sam postigao dva gola, Marco jedan i sve je bilo gotovo u prvom dijelu, kaže Gullit. Sacchi će naredne sezone Marcu i Ruudu dodati Franka Rijkaarda. Milan je kompletirao trojku Michelsovog totalnog nogometa koja je ostavila bez daha Europu 1989. godine.Rijkaard je presudio ekipi Benfice u Beču, pa je Milan obranio naslov.

- Frank je bio poseban igrač. Pogotovo u duelima. Kada dobije udarac šuti, ništa ne govori, ali pamti. Kad prođe neko vrijeme, taman kad zaboraviš - bam, uzvrati. S Milanom Gullit nije osvojio i treći naslov prvaka Europe, Olimpique je prošao u finale na kraju, utakmica na Velodromeu je prekinuta par minuta prije kraja zbog nestanka energije.

Ruud je posljednje sezone imao problema s povredom, te je prešao u Sampdoriju. Tu će osvojiti Kup, nakon čega seli na Ostrvo. On je bio samo jedan od velikih igrača koji su stigli u Englesku, čija liga je doživljavala pravi procvat. Reprezentativnu karijeru je završio nakon sukoba s Dickom Advocaatom, u ciklusu kvalifikacija za SP 1994. godine.

U Chelseaju je završio igračku, ali i počeo trenersku karijeru kao igrač-trener. Za njegovog mandata stiže i prvi trofej na Stamford Bridge (FA Cup) nakon 26 godina. Chelsea je napustio zbog neslaganja s upravom, u Newcastleu se "zakačio" s navijačima. Tijekom trenerske karijere vodio je često polemiku s velikim Cruyffom oko taktike, formacija, nizozemske reprezentacije, nizozemskih klubova, iako je njegova supruga (treća) Estelle Cruijff, Johanova nećakinja.

- On je volio taj svoj sistem 4-3-3, iako ja kažem da je Milan svoje najbolje rezultate ostvario u sistemu 4-4-2. Ipak, on je postavio nizozemski nogomet na kartu svijeta. On je bio odlučujući faktor u mojoj karijeri, rekao je Gullit nakon Cruyffove smrti.

Prošle godine se spominjao kao mogući selektor Nizozemske. Na kraju je odustao.

- Naš nogomet je u velikim problemima. Mi se stalno vraćamo na 1974. godinu, na 1990. godinu, mislimo da znamo sve. A možda nije tako. Možda nam treba još nešto.Srce je reklo da, ali sam dobro razmislio, glava je rekla ne, naglasio je Ruud.