Debakl

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošao je Velež puno toga u svojoj prošlosti kao klub. Bilo je teških poraza, posebno u ovom poslijeratnom periodu. Znali su Rođeni primiti, pet, šest, deset golova, ali bez obzira, gledajući date okolnosti, vrijeme i period u kojem se poraz dogodio, ovaj će ostati upisan kao najteži.

Poraz koji je poništio sve ono dobro što se dešavalo posljednjih nekoliko godina, poraz kakav ovaj klub nije doživio na međunarodnoj sceni nikada, a igrao je protiv puno jačih klubova nego što je to Inter Club d'Escaldes. Inter koji je izgledao za Velež kao svoj puno poznatiji imenjak iz Milana, kao klub koji je među najboljim u susjedstvu, Španjolskoj.

I baš kao što su prije tri sezone mediji pisali o senzaciji, uspjehu Veleža koji je šokirao AEK, jednako tako pišu o debaklu, blamaži, katastrofi nakon Andore. Mnogi su spremni reći i napisati da je to najgori poraz Veleža, jednog kluba iz BiH, jednog kluba s prostora bivše države. Što i jeste istina.

Poraz koji je za navijače ovog kluba bolan i za kojem je teško u ovom trenutku pronaći neki lijek. I biće teško mjesecima, pa i godinama bez obzira na to što klub napravio u narednom periodu. Realno, za svakog navijača Veleža, ne postoji način, pobjeda, pa ako hoćete i trofej koji može prebrisati, poništiti ono što se dogodilo u Andori. Ostaje pitanje što će se dogoditi?

Bilo bi pravo čudo da jedan ovakav debakl ne ostavi traga, samo je pitanje u kakvom obliku, na koji način. U sportu je sve moguće, ali ovaj poraz Veleža je pokazao kako stvari u jednom trenutku mogu "puknuti", kada se možda najmanje nadate. Kako i koliko to može biti neugodno, bolno.

Jutro je pametnije od večeri obično se kaže, ali ovo jutro će za Velež biti izuzetno teško.