Lama: Kada smo izbacili Real nisam spavao dva dana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uzeo je loptu i krenuo iz svlačionice prema terenu.

" Idemo momci, idemo dalje, idemo", vikao je legendarni Bernard Lama par minuta prije početka revanš utakmice četvrtfinala Kupa UEFA. Lama je bio uvjeren kako će njegov PSG eliminirati Real Madrid iako gosti imaju dva gola prednosti iz prve utakmice.

" Mislim da su i navijači bili vjerovali. Atmosfera na stadionu je bila paklena, igrali smo u četvrtak, sve ostale utakmice francuskih klubova mislim da su bile odigrane, tako da smo imali uz sebe ne samo Pariz već i cijelu Francusku.

Šesnaest dana ranije, PSG je stigao u Madrid kao moderna momčad koja se sprema da pomrsi račune najboljima. George Weah je došao iz Monaca, David Ginola iz Stade Brestois, Valdo Candido Benfice, Alain Roche iz nekada važnog Auxerrea.

Međutim, Real je imao Míchela, Butragueña, Zamorana, Prosiničekog i bio je realno gledajući u tom trenutku favorit za prolaz dalje. Posebno nakon prvog poluvremena u kojem je ostvarena prednost od 2:0 golovima Butragueña i Zamorana.

Međutim, u nastavku su se stvari počele mijenjati. Ginola je zabio za vrijeme, PSG je imao neke svoje prilike za 2:2. Nisu Parižani drugi put našli do mreže, baš kao što nisu ni izdržali do kraja. Alain Roche je igrao rukom, prvi šut Míchela s bijele točke je Lama zaustavio, ali je igrač Reala u popravnom nekako ugurao loptu u mrežu. Za velikih i lijepih 3:1.

"Iskustvo je igrala ulogu u toj prvoj utakmici. Ja sam slabio reagirao kod prvog gola, nismo iskoristili neke svoje prilike i na kraju je ostao neki gorak okus u ustima jer smo smatrali kako nismo zaslužili takav poraz. S druge strane oni su bili uvjereni kako će tih 3:1 biti dovoljno za prolaz dalje", vraća film Lama.

U revanšu kod gostiju nije bilo Sanchis i Vazqueza, Artur Jorge je u zadnju liniju posložio Kombouaréa, Ricarda Gomes, Colletera i Sassusa. Kombouaré je bio taj koji je uskočio kao zamjena za kartoniranog Rochea.

PSG je zaostak iz prve utakmice prepolovio u 33.minuti, Weah je zabio glavom nakon ubacivanja Valda. Treba je Parižanima još jedan gol, samo još jedan, ali ga nije bilo. Vrijeme je prolazilo, Real se držao, u pojedinim situacijama imao i sreće. I onda je došlo nevjerojatno ludih posljednjih, trebalo je biti desetak minuta, a razvuklo se na nekih petnaest.

Parižani su odigrali sigurno jednu od najboljih akcija te večeri, pravo remek dijelo. Počeo je Valdo, nastavio u svom stilu Weah, Bravo spustio loptu za "El Magnifica" i stadion je eksplodirao. Real je na koljenima. Je li tu kraj uzbuđenjima? Ma kakvi, ni blizu. Real ima "mrtvu" šansu za 2:1, nema gola. Zato na drugoj strani brza kontra PSG-a i Valdo podiže na 3:0. To je to. Ostale je samo minuta do kraja. Nema šanse da se Real vrati. Ili ima.

Dok se na stadionu uveliko slavilo, igrala sudijska nadoknada Zamorano iz peterca nakon prekida pogađa. Real ima produžetke, šok i nevjerica na drugoj strani.

" Mislim da sam u tom trenutku uvrijedio mnoge suigrače, sebe, krivao sam njih, krivio sebe. Proklinjao sam sve, nebo nam se spuštalo na glave. Razočarenje je bilo ogromno. Već sam vidio utakmicu koja ide u produžetke", reći će još jedan od aktera Paul Le Guen.

I tko zna kako bi se ova dramatična utakmica završila da je sat na semaforu i ondak glavnog suda gospodina Puhla bio isti. Ali nije. Mađar je prošao još koju minutu nadoknade, dovoljno da pojača dramu u završici. Minuta je već 96. slobodan je udarac sada za PSG. Valdo centrira i onda valjda to tako mora nekada da bude.

Od svih igrača u skoku, najbolji je Kombouaré. Lopta je iza leđa Buya, nema više vremena za bilo što, kako bi rekao Mladen Delić. PSG je savladao Real Madrid 4:1 u jednoj od najvećih utakmica u povijesti ovog kluba. PSG je otišao u polufinale.

" Nisam spavao 48 sati, nakon utakmice. Nisam mogao, nivo adrenalina je bio tako visok. Za mnoge od nas jedna prva takva utakmica u karijeri. Teško uporedivo s bilo kojom utakmicom kasnije" reći će Lama na kraju. Ta utakmica igrana je 18. ožujka 1993. godin, PSG je eliminiran u polufinalu od Juventusa, kasnijeg pobjednika.

To je bio "period polufinala" PSG, koji je tri sezone zaredom u europskim klupskim takmičenjima ostajao zamalo kratak. U četvrtom pokušaju je ipak sve došlo na naplatu, PSG je osvojio Kup Kupova.