Penal koji nije trebao pucati, WC koji nije morao čistiti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mogao je lijevom, mogao je desnom. Mogao je trčati tipično Njemački. Do iznemoglosti. Mogao je zabiti, ući u sredinu ako treba. Druga polovina osamdesetih i prva polovina devedesetih. Bayern, reprezentacija Zapadne Njemačke, Inter, pa opet reprezentacija.

I dva detalja. Nešto što se ne zaboravlja. Taj penal protiv Argentine koji nije trebao pucati i suze nakon ispadanja Kaiserslauterna iz lige.
Izgubio je finale Kupa s Bayernom 1987. godine, reprezentacija Zapadne Njemačke je zaustavljena u polufinalu Europskog prvenstva sljedeće.

Najbolji bek, najbolji strijelac

Andi je otišao u Inter. U to vrijeme nije bilo bolje lige na svijetu. Brehme - Matthäus - Klinsmann, kao odgovor Milanu na njegovu trojku Rijkaard - Van Basten - Gullit. Inter je prvak, od toliko faca u ligi, Aldo Serena je najbolji strijelac. Ispod su van Basten, Careca, Baggio, Vialli. S tim da je Klinsmann došao tek nakon osvojene titule. S Jürgenom su bili jači, ali nisu bili prvaci. Uzeli su Kup UEFA, igrali te sezone protiv Partizana.

Ipak Italija 1990. godine je obilježila Andija. To Svjetsko na kojem je Njemačka postala prvak. Iako nije možda igrala najbolji ili za oko lijep nogomet, ali je to bila baš klasična Njemačka. Trkački očekivano odlična, taktički također. Do finala Brehme će postići dva gola. Dva presudna. Van Breukelenu je prodao foru da će centrirati, šutirao je.

Protiv Engleske je pomogao blok Parkera. Finale Svjetskog prvenstva je bilo jedno od najlošijih ikada. Meksički ginekolog Codesal se pobrinuo da ga dodatno uništi.

Penal koji to nije bio 

Isključio je Monzóna, dosudio penal za Njemačku. Matthäus je proigrao Rudija Völlera kojeg zaustavlja Roberto Sensini. Völler je znao pasti, pao je ovaj put. Codesal se nije dvoumio, Maradona je plakao, Argentinci su suca povlačili za dres, objašnjavali, molili da promjene svoju odluku, ali uzalud. Matthäus, Klinsmann, Häßler, Völler, tko će pucati. I dok rasprava Argentinaca sa sucem traje, loptu uzima Brehme.

"Ja sam trebao pucati taj penal, ali sam imao problema s kopačkama i skočnim zglobom. Znao sam da je Andy pravi čovjek za to", pričao je godinama poslije Matthäus.

Kad je krenuo prema lopti Brehme, mnogima ništa nije bilo jasno. Svi očekuju sa dođe s desne strane, jer će šutirati lijevom. Ali ne, Brehme je odlučio šutnuti svojom slabijom nogom, desnom. Prvi put u povijesti, u takvom trenutku. Jedini igrač je na pet minuta prije kraja finalne utakmice napraviti to što je napravio Andy.

"Mislim da nije bio penal. Sensini je pokušao zaustaviti Völlera tamo gdje to jednostavno nije smio uraditi", govorio je poslije Brehme. Koji je četiri godine ranije na SP u Meksiku, također izveo penal. Pogodio je ali drugom, svojom "pravom" lijevo.

"Najgore je bilo čekati da se situacija na terenu smiri, jer su Argentinci protestirali, trajalo je to pet - šest minuta. Rudi mi je prišao i rekao: "Andreas, molim te, učini mi uslugu. Ako zabiješ postajemo svjetski prvaci. Rekao sam: "Možeš i ti šutirati". "Ne", rekao je, "samo mi učini uslugu i zabij gol. Nije bilo dvojbe kojom nogom ću šutirati. "Moja lijeva je jaka, desna preciznija", znao je reći Andy koji je tek godina Zengi na treningu redovito šutirao penale. Pet jednom, pet drugom nogom.

"Šteta što se finale odlučilo tako, trebalo smo pobijediti osigurati u prvih dvadesetak minuta. Mislim da te večeri nisam spavao", rekao je jednom prilikom Andi.

Suze u studiju 

Sedam godina kasnije svi su gledali kako Andi plače u studiju. Kako teško pronalazi riječi jer je njegov Kaiserslautern ispao iz lige. U dramatičnoj završnici, u posljednjem kolu. Bayerova zvijezda Paulo Sergio pogazio je fair play, lopta nije vraćena, Markus Münch je pogodio osam minuta prije kraja za 1:1.

Nakon 33 godine, 1.118 utakmica i 1.828 golova, Kaiserslautern je ispao. Nacija je patila gledajući kako Andy Brehme plaće u zagrljaju svog prijatelja Rudija Völlera. Nije otišao iz kluba.

Nije čistio WC

Ostao je, uzeo Kup, pa nakon brzog povratka u ligu još jedan naslov prvaka. U velikoj priči. Nakon 301 utakmice u Bundesligi, odlučio je pospremiti kopačke. Loši poslovni potezi su ga doveli na dno, dug se gomilao i porastao do 250.000 eura.

"Imamo odgovornost pokušati ga izvući iz te situacije. Dao je puno njemačkom nogometu, donio zemlji naslov svjetskog prvaka.Njemački nogomet sada mu mora zahvaliti tako da mu pomogne", govorio je šef Beckenbauer.

"Voljni smo zaposliti Andreasa u našoj tvrtki za čišćenje kupaonica i sanitarnih čvorova. On će shvatiti što stvarno znači rad i stvarni život. To će mu pomoći da poboljša svoj imidž", tvrdio je nekadašnji suigrač Olivier Straube. Ne nije morao to raditi Andi. Izvukao se i onda krenuo raditi s hibridnim terenima. I zarađivati. Nažalost, sudbina je imala neke druge planove.

"Izuzetno je tužno i drugi udar sudbine u tako kratkom vremenu za svjetske prvake iz 1990. godine. Izgubili smo dvoje apsolutno dragih ljudi, Beckenbauera i Brehmea. Igrali smo nogomet zajedno i jedan protiv drugoga, tako da naravno postoji duboka veza", pojasnio je suigrač Pierre Littbarski.