VIDEO I Ispunio je san svoje kćerke 92' i doživio veliku tragediju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na terenu je on i njegovi suigrači ispisivali najsjajnije stranice povijesti danskog nogometa. U privatnom životu je Kim Vilfort prolazio najteže moguće.

Iako je bio jedan od junaka, čovjek koji je zabio taj gol za konačni slom Njemačke u finalu Europskog prvenstva 1992. godine. Čovjek koji je stavio točku na i jedne nevjerojatne i teško ponovljive priče.

Suigrači stizali s odmora, Kim iz bolnice

Koju opet manje više svi znamo, ako gledamo iz ugla reprezentacije. Danci su tamo na početku kvalifikacija, u Belfastu osvojili samo bod. Kad su na svom terenu izgubili od Jugoslavije, bilo je jasno da samo nekim čudom mogu u susjedstvo na EURO. Nije čak pomogla za 1. svibnja na Marakani. Država koja je rezultatski izborila EURO se počela raspadati po šavovima u kravom ratu, Danci su deset dana prije uskočili nakon sankcija.

Izbornik je pravio kuhinju koju je davno obećao supruzi. Neki igrači su planirali odmor sa svojim obiteljima, djevojkama, neki su već bili n putu. Michael Laudrup se nije vratio u reprezentaciju brat Brian jeste. Kim Vilfort je u tom trenutku bio jedan od iskusnijih, igrač Brøndbyja koji je 1991. godine igrao polufinale Kupa UEFA. Kim je proglašen igračem godine. U privatno životu prolazio je užasan, težak period.

Šestogodišnjoj kćerki Lini dijagnosticirana je leukemija nekoliko mjeseci ranije, obitelj je svu svoju pažnju usmjerila na daljnje liječenje.

"Ponekad je bila hospitalizirana na nekoliko sati, a ponekad je ostajala preko noći. U tim slučajevima smo moja supruga ili ja ostali kod nje. Moja žena je dala otkaz na poslu", pričao je Kim.

Ipak je došao

Kada ga je federacija pozvala, Vilfort je u početku oklijevao oko odlaska u Švedsku. Međutim, na kraju su ga uvjerile supruga i vijesti od doktora koji je nadgledao liječenje njegove kćeri, terapija je dobro napredovala.

Kim je među posljednjim stigao u Švedsku. Danci su uzeli bod Englezima, onda su izgubili od Švedske. U prvim danima turnira, Vilfort je uspio zadržati situaciju svoje kćeri u tajnosti. Njegov profesionalizam je bio toliko besprijekoran da nitko ništa nije posumnjao.

Telefon je zazvonio, loše vijesti 

Nakon poraza od Švedske, Danci su bili otpisani. Za polufinale im je trebala pobjede Švedske nad Engleskom i njihova nad Francuskom. Richardu Mølleru Nielsenu ionako nitko nije vjerovao. Već je ono što se kaže bio bivši.

Dan prije utakmice John Jensen i Kim su kratili vrijeme u sobi. Telefon je zazvonio, na drugoj strani bila je njegova supruga. Vijesti nisu ble dobre. Kim se spakirao, obavio razgovor s Nielsenom i krenuo kući. Utakmicu protiv Francuske je gledao u bolesničkom krevetu svoje kćerke.

Nikada nije bio osoba koja je tražila pažnju, a kada je tih dana kružila vijest da se povukao s turnira zbog svoje kćeri, osjećao se veoma neugodno.

"Bilo je tako čudno, sve to interesiranje za moj lični život. I prije bolesti, uvijek sam pokušavao da se u razgovoru s novinarima fokusiram samo na nogomet."

Tata vrati se i igraj

Danska je bila u polufinalu, Lina je tražila od svog tate da se vrati u Švedsku.

"Tata, vrati se u Švedsku, igraj, izgubili ili pobjedi."

Kada je Kim došao na jedan od treninga suigrač su ostali iznenađeni.

"Ne bih išao tako daleko da kažem da nas je pokrenula njegova drama ali nas je muka spojila, bili smo poput velike obitelji", prisjećao se John Sivebaek.

Kao jedan od rijetkih ofenzivno raspoloženih igrača na boku, odradio je sjajan posao. Posebnu u defenzivi, kad je njegova strana bila pod pritiskom, a njegova bezgranična energija i ustrajno pridržavanje taktičkog plana u veznom redu bili su zapanjujući. I dok je nacija slavila, Kim je strahovao, brinuo.

Na terenu čudo, u životu ga nema 

I opet je bio spreman preskočiti utakmicu koja se igra jednom u životu. Sve je bio spreman uraditi za svoju kćerku. Ovaj put je imao nešto više dana s obzirom na razmak izmeðu polufinala i finala, ali se opet vratio. Još jednom. Da stavi točku na i u 78. minuti utakmice finala. Dobio je jednu loptu, koju je sjajno iskontrolirao i poslao u mrežu. Danska bajka je bila potpuna. U timu heroja Vilfort je bio najveći.

Kim je na terenu napravio ono što je mogao. Kući je ipak sudbina bila u božjim rukama. Danska je bila na nogama, još uvijek se slavila titula. Čudo, senzacija za sva vremena. Kim je trebao jednu puno veću u privatnom životu, jednu u bolnici gdje je bila smještena Lina. Tamo se čuda rijetko događaju. Mjesec i pol nakon finala, mala Lina je preminula. Njen san se ostvario, Danska je postala prvak, a njen tata heroj nacije.

Vilfort je karijeru okončao 1998. godine. 2014. proglašen je za najboljeg igrača vijeka u danskoj ligi. Sva priznanja, titulu, Kim bi sigurno dao da je Lina preživjela ali nije. Vrlo brzo nakon smrti kćerke, Kim je pokrenuo fondaciju za pomoć djeci koja boluje od leukemije, karcinoma. Za direktoricu je postavio jednu od medicinskih sestara koja je brinula o njegovoj kćerki tog ljeta.