VIDEO I Panenka 76'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tko zna što bi se dogodilo da je Uli Hoeneß u četvrtoj seriji zabio gol? Panenka bi svakako šutirao u petoj seriji, ali pitanje na koji način, kakvu bi težinu imao njegov gol, njegov potez. Ovako je na Marakani, pogodio na poseban način, osigurao naslov prvaka Europe, Česi koji su bili realno najveći autsajderi na posljednjem turniru s četiri reprezentacije.

Od Čeha se ništa nije očekivalo 

Turniru koji se igrao u Beogradu i Zagrebu. Jugoslaveni su planirali neki povijesni rezultat, najmanje finale, ostatak je čekao reprizu finala SP 1974 (Zapadna Njemačka - Nizozemska), osvetu Johana Cruyffa. Čehoslovačka? Nitko ništa od njih nije očekivao. Čak i da su Česi izgubili od Nizozemske, sve bi im bilo oprošteno, jer su u četvrtfinalu eliminirali ljutog rivala, Sovjetski Savez.

Na kišnom Maksimiru, opet je nonšalantnost Nizozemaca došla do izražaja. Očekivali su trijumf, siguran, ali se po tko zna koji put preračunali. Anton Ondruš je postigao dva gola, po jedan na obje strane, utakmica je otišla u produžetke. Tamo su Nehoda i Veselý kreirali veliko iznenađenje.

Pollák je isključen pola sata prije kraja, ali je u 76. minuti crveni karton dobio Neeskens. U 115. minuti pocrvenio je van Hanegem. Zapadna Njemačka se vratila iz mrtvih u polufinalu, u finalu je bila na konopcima, prije nego što će se ukazati Hölzenbein.

I onda Panenka

Na kraju su se pucali penali. Hoeneß promašuje, loptu dolazeći s centra uzima Antonín Panenka. Brko s brojem sedam na leđima. Za većinu samo jedan od u crvenim dresovima te večeri na Marakani. Hvata zalet, Sepp Maier je izabrao stranu, Antonin je na nekako čudan način zahvatio loptu. Lopta ide u malom luku po sredini gola. Česi uzimaju titulu, Panenka i njegov penal idu u povijest. Od tog trenutka svako izvođenje penala do danas tako se zove jednostavno "Panenka".

"Moj sistem je bio da sam uvijek imao dug zalet, jer sam tako mogao vidjeti reakcije golmana. Jednostavno ja sam na svaki način nastojao natjerat golmana da ide tamo gdje sam ja želio da ide. Pokušao sam ga uvjeriti da ide lijevo ili desno. Taj penal je ušao u povijest. Ja sam nekako uvijek igrao za publiku, želio sam ljudima ponuditi nešto o čemu će pričati, nešto što će pamtiti. Naravno da sam bio oduševljen, ali opet s druge strane taj penal je zasjenio sve ostalo što sam radio u karijeri", govorio je godinama poslije Antonín.

Kako, odakle ta Panenka?

Baš kao što je pričao o tome kako je često na treninzima svoje ekipe Bohemiansa iz Praga čiji je dres nosio 14 godina vježbao penale s golmanom Hruskom. U jednom trenutku je Panenka shvatio kako je sredina najbolja opcija. Mnogi su pričali u to vrijeme kako je želio da ponizi velikog golmana. Mnogi će i danas reći kako je najbolji način da poniziš golmana upravo Panenka. Čak je i Maier to tako shvatio.

"Zapadni mediji su govorili da sam ga ismijao. Što uopće nije točno. To je apsolutna glupost. Ne znam nikoga tko bi ismijavao nekoga na posljednjem penala u finalu EURA. Samo sam dobro uvježbao taj udarac – to je bio najjednostavniji način da postignem gol. Zapadni novinari su rekli da sam ga učinio da izgleda kao klaun. To nije istina. Ali istina je da je bio ljut na mene najmanje 30 ili 35 godina."

Ponavljao patent

I kako kaže sam Panenka, taj penal je ostavio u sjeni pa skoro cijelu njegovu karijeru. Golove koje je zabijao kako u ekipi Bohemiansa, kasnije Rapida i reprezentacije Češke. Mogao je Antonín zabiti iz slobodnjaka, iz daljine, nakon kornera. Čak je i ponavljao svoj "patent" u nekim utakmicama. Protiv Italije u borbi za treće mjesto 1980. godine. Za razliku od Beograda nije bio pobjednički, ali je opet pogodio. Baš kao i protiv Francuske u kvalifikacijama za isti taj EURO. Protiv Francuske i opet je pogodio.

"Bio sam dva puta sretniji nego u Beogradu. Tada sam bio 100 % siguran u to, ali protiv, Francuske baš i nisam. Što bi se dogodilo da je ostao golman na sredini gola."

Što bi bilo da je promašio?

Što bi se dogodilo da je u Beogradu promašio? Neki političar su mu kasnije pojasnili kako bi vrlo vjerojatno završio svoju karijeru, čak možda negdje u rudniku. Ali kako kaže Panenka, igrači kao što je bio on su većinom bili fokusirani na kreativnost i ljepotu iz koje možete pronaći radost.

Česi su nekako uvijek bili neka vrsta "radničke" selekcije, ali su imali kreatore, igrače koji su bili spremni za rizik. U karijeri je izveo više od 30 Panenki i samo jednu je promašio.