VIDEO I Wengerovi Nepobjedivi prije dvadeset godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na Arsenal sam se "navukao" sasvim slučajno. Zahvaljujući radioamaterima u Mostaru. Koji su tamo u drugoj polovini osamdesetih počeli emitirati satelitski program. Super Channel je utorkom nudio snimke utakmica Engleske lige i kupa.

To su oni žuto crni, imaju reklamu JVC

Jednog utorka na programu je bio susret Arsenala i Millwalla. Nisam imao pojma iskreno o čemu se radi. Nije bilo grafičke obrade podataka, tek sam uspio "skontati" da je Arsenal ekipa u žuto-crnim dresovima, dok su oni drugi, plavi, Millwall.

I da komentator najviše spominje Alan Smitha, "devetku" kod ovih prvih koji su na svojim dresovima imali reklamu JVC. To je bilo nekako vrijeme videorekordera, a JVC je bio na "glasu" kao marka. Nekako boja dresova i spoj njihovog sponzora mi je stvarao sliku neke vrhunske ekipe.

U to vrijeme klubovi iz Engleske nisu igrali Europu, informacije iz njihove lige su dolazile na kapaljku. Nešto se malo "učilo" o Wimbledonu koji je šokirao Liverpool u finalu FA Kupa. Nakon toga sam Arsenal ponovo gledao u nekoj snimci završnice utakmice, kasnije ću čitati i naučiti, famozne protiv Liverpoola na Anfieldu 1989. godine. I onog gola Michael Thomasa za titulu u 91. minuti. I tada je Arsenal igrao u žuto-crnim dresovima.

Sve do druge polovine devedesetih Arsenal sam uglavnom pratio kroz Eurogol, emisiju četvrtkom. Onda je došao Kup Kupova koji osvajaju, pa Superkup protiv Milana, još jedno finale Kupa Kupova. Nakon Europskog prvenstva, Englezi su se počeli "otvarati", bili su dostupni, derbiji su se počeli sasvim normalno gledati.

Sada to više nije bio Division One, sada je to postao Premiership. Velike zvijezde su počele dolaziti, treneri također. Najveće uspjehe Arsenala u prvoj polovini devedeseti potpisuje sjajni George Graham. Ekipa u kojoj su stranci David O'Leary i Anders Limpar. Ekipa koja je naslov prvaka osvojila sa samo jednim porazom gol razlikom 74:18.

Pazite, samo 18 primljenih golova u 38 odigranih utakmica. Ispred Seamana zadnja linija Dixon - Adams - Bould - Winterburn.

"Mrzili smo primati golove. Bez obzira da li vodimo 3:0, 4:0, pa primimo gol. Odmah bismo ulazili u raspravu, svađu, bili smo ljuti jedni na druge", reći će danas Winterburn

Nakon odlaska Grahama, Arsenal se tražio. Sebe, novog trenera, neki novi identitet. Stewart Houston, Bruce Rioch i Pat Rice su se mijenjali kao na traci. Prije nego što će doći ON. Profesor. Arsène Wenger. Koji je sedam godina ranije sasvim slučajno pogledao jednu utakmicu Arsenala, gdje je upoznao Barbaru i Davida Deina kod kojih je završio na večeri. David jedan od zaslužnih za stvaranje Premiershipa je znao nakon te večeri, Wenger će jednog dana doći u Arsenal.

Who is Wenger?

"Wenger? Who is Wenger? Onako uz smijeh su se pitali "provjereni banditi". Adams, Wright i ostatak društva sa šanka. Društva u koji nikako nije mogao da se uklopi jedan čarobnjak. Dennis Bergkamp. Koji je "naučio" Iana Wrighta da se može spavati u pidžami.

"Bili smo u Švedskoj na pripremama. Dva treninga dnevno. Ja sam bio u šetnji gradom, ostatak ekipe, njih osam, devet bio je u jednom pubu. Pivo je teklo na sve strane. Hej, odrađujemo pripreme, oni su na šanku", pričao je Dennis.

U početku Wengeru nije bilo lako. Međutim, "Inspector Gadget" kako ga je zvao Tonny Adamas, je krenuo. Wenger, Pat Rice, Boro Primorac. U prvoj utakmici na klupi odmah je podigao bekove Dixona i Winterburna, Adams je ostao iza Keowna i Boulda. Pive je bilo sve manje, tjestenine i energetskih čokoladica sve više. Francuz je uskoro pokrenuo revoluciju ne samo u Arsenalu, nego i u engleskom nogometu uopće.

Lomio je koplja sklapao ekipu. Neki su odlazili, neki dolazili. Prije nego što će se dogoditi vrhunac. Nešto što i danas toliko godina poslije izgleda kao nešto nemoguće u stvarnosti. Osvojiti naslov bez poraza. Osam godina nakon što je preuzeo klub. Arsene je vjerovao od prvog trenutka. Još tamo 2002. godine kada se na presici počelo pričati o toj temi.

Možemo li imati idealnu sezonu, bez poraza?

"Možemo li imati idealnu sezonu, bez poraza? Naravno da možemo. I drugi menadžeri razmišljaju isto, samo nemaju to hrabrost reći. Ja imam. Ovo je vrhunska ekipa i može biti prvak bez poraza, i to ćemo i pokušati. I uraditi". I nije odustao, iako je Arsenal te sezone bio na kraju drugi sa šest poraza.

"Nakon sezone sjeli smo da analiziramo zašto smo izgubili titulu", prepričao je Wenger desetljeće kasnije Amy Lawrence, autorici knjige Invincible.

"Martin Keown je odmah ustao i rekao: "Ti si kriv. Onda kad si rekao da ćemo biti prvaci bez poraza, ti si nas opteretio, stavio nam pritisak na leđa. To je nemoguće izvesti. Ti si kriv." I ja jesam bio kriv. Ali sam tada ustao i rekao da nije nemoguće. I da ćemo to jednom i napraviti, samo ako budemo vjerovali u to". Wenger je vjerovao i slagao ekipu.

Svađao se igračima, pravio od Laurena desnog bočnog, od Kolo Tourea vrhunskog defenzivca. O tome koliko je bio dobar ekonomista ne treba niti govoriti.

"Ashley Cole, Lauren, Kolo i Sol Campbell, još dodajte Lehmann. Svi zajedno su koštali manje od 10 milijuna funti", reći će Wenger.

Lehmann je bio super važna karika. Baš kao što su to bili " u polju" bili Patricka Vieira i Dennis Bergkamp. Ako je s Wengerom počela trenerska revolucija, s Dennisom je krenula ona Arsenalova na terenu. "Iceman". Miran, tih, povučen, ubitačan. Naravno, bio je tu Henry, Pires, Ljungberg, stari lisci poput Parloura, Keowna, Sol Campbella.

Počelo protiv Evertona

Sve je počelo od prvog kola i Evertona. Slavio je Arsenal 2:1, bez Campbella koji je dobio crveni. Arsenal nije gubio, iz utakmice u utakmicu je izgledao sve bolji, jači, prije svega psihološki. "Battle of Old Trafford", žestoki duel je to potvrdio.

Ono kada je Ruud Van Nistelrooy pogodio prečku. Ili kada je Liverpool vodio 2:1 na poluvremenu 9. travnja. Igralo se na Highburyju. Činilo se kako Arsenal puca. Eliminirani su iz Lige prvaka, izgubili su u FA Kupu. Onda je na poluvremenu "zagalamio" najstariji. Martin Keown.

"Ovo tamo nismo bili mi. Vrijeme je da se ovo završi, da pokažemo da mi ovo možemo, da ćemo biti prvaci i da nas nitko ne može dobiti". Završilo je 4:2, Henry je isporučio tri komada.

Titulu prvaka Arsenal je potvrdio bodom u susjedstvu. Protiv najvećeg rivala, Tottenhama. Bilo je 2:2. Arsenal je imao 2:0 u 35. minuti.

"Osvojiti titulu protiv Tottenhama. To je nešto najslađe što se moglo dogoditi", reći će Vieira.

Završilo protiv Leicester

Do kraja sezone Arsenal je još remizirao s Birminghamom, Portsmouthom, savladao je Fulham. U posljednjem kolu 15. svibnja je dočekao Leicester. Dickov je u 26. minuti doveo goste u vodstvo. Na poluvremenu je Arsenal gubio. Pa neće se valjda sada sve srušiti.

"Gubili smo i sjećam se koliko je Arsène bio uzrujan u svlačionici. Vikao je, koristio ružne riječi, a za njega to nije bilo uobičajeno", prisjetio se Pires.

U nastavku je Arsenal napravio preokret. Henry i Patrick Vieira su bili strijelci. Wenger je uspio, Arsenal je uspio. 26 pobjeda, 12 remija, 0 PORAZA. Chelsea je imao 11 bodova manje, Manchester United 15. Gol razlika Arsenala je bila 73:26.

"Mislim da ljudi nisu ni svjesni koliko je teško odraditi takvu sezonu. Toliko uspona i padova, toliko dobrih i loših stvari i svega onoga što vas prati u jednoj sezoni, i sve to nabijete u takvu seriju bez poraza. Ali ja sam uvijek vjerovao da možemo, od prvog dana, otkako smo počeli raditi na stvaranju ove momčadi. I na kraju sam znao da hoćemo, da ćemo izdržati i napraviti nešto zbog čega ćemo ući u povijest i što nitko neće tako lako ponoviti”, rekao je Wenger 10 godina kasnije u knjizi Invincible. Prije tri dana je prošlo 20 godina. Nitko nije ponovio "Nepobjedive".