Feđini specijali
Sibirski medvjed, opasan lift i frižider na osmi kat
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Bila je 1987. godina. Na prvenstvu tadašnjeg Sovjetskog Saveza, nacionalni i Europski prvak, Igor Rostorotsky je pobijedio čovjeka koji će nakon toga postati sinonim za neporaženost u svijetu hrvanja. Taj poraz je Aleksandra Karelina poprilično uzdrmao, sam će priznati, izjedao. Prvi nakon pet godina. U tom porazu je već kao mlad jako puno naučio.
''Svako jutro sam se ustajao u zoru, popio bih dvije litre mlijeka i onda krenuo trčati kroz sibirske šume. Tamo sam znao ostati i po dva sata. Trčao sam kroz duboki snijeg, a onda bih iscrpljen, umoran znao doći kući, leći u krevet i spavati kao beba'', sjećao se čovjek koji je kroz svoju karijeru zaradio gomilu nadimaka. Počev od onog "Russianbear" preko "Russian King Kong", do onih nešto drugačijih, "Alexanderthe Great" i "The Experiment".
Mediji, novinari su ih koristili trudeći se ljudima približiti nevjerojatnog hrvača iz Sibira, Aleksandra Karelina. Grdosije od 130 kilograma rasporenih na 191 centimetara visine. Savršenog borca koji jeste bio kako se to obično kaže fizički jak, ali koji je u glavi bio još jači.
Jako tijelo, jaka glava
Jedan od najvećih sportaša u povijesti. Koji bi vrlo vjerojatno napravio daleko više u karijeri, pa i poslije nje, da se nije bavio tamo nekim hrvanjem. A teško je pronaći sportaša koji je bio tako dominantan kao što je to Karelin. Baš kao što je teško pronaći pravu istinu u pričama kako je po sibirskim šumama lovio medvjede gol do pasa na nekih -30, ili da se hranio sirovim mesom, ili o frižideru kojeg je sam „izbacio“ u stan na osmi kat.
''Ne znam kako sam uspio da ga odnesem do osmog kata a nije bilo lifta. Sigurno je težak bar 150 kilograma, ali sam uspio'', uz osmjeh i sam Karelin potvrđuje jednu od tih legendi.
Međutim ono što je sigurno istina, Karelin je najveći prvak u povijesti hrvanja u 20 stoljeću. Njegova dominacija je počela 1987. kad je u Albaniji osvojio Svjetski kup u kategoriji do 130 kg (iste godine popeo se na najviše postolje na svijetu na juniorskom SP-u čime je zaradio poziv u reprezentaciju), pa do 2000. godine kad je na OI u Sydneyju osvojio srebro i okrenuo novo poglavlje svog života. U tom periodu je ostvario 887 pobjeda i samo je dva puta poražen. Od gore navedenog Rostorotskog i na kraju u Sydneyu od Amerikanca Gardnera u povijesnoj borbi. Tri puta je bio zlatni zaredom, na Olimpijadi pod tri različite zastave (Sovjetski Savez, ZND, Rusija). Devet puta je bio najbolji na svijetu, tri više u Europi. U jednom trenutku šest godina bio bez izgubljenog boda. Morate priznati, nevjerojatno.
Mama zapalila triko
Hrvanjem se Aleksandr, ili Saša za prijatelje, počeo baviti još u školskim danima. S 13 godina Karelinov prvi klub bio je rodni Novosibirsk, u Sibiru. Na jednom od prvih nastupa mu je stradala bedrena kost. Majka koja je od početka bila protiv je zapalila triko. Ne nije ga mogla zaustaviti.
''Kada sam počeo da se borim, treninzi su bili tri puta tjedno. Onda sam ih povećao na pet, pa na sedam. Kada sam se pripremao za velika natjecanja, bila su i po tri treninga dnevno. Ja sam kao dječak bio jak, ali to je bilo sve.''
''Uglavnom sam se bavio plivanjem. Bio sam veliki dečko i ništa više, ali stvari su se promijenile'', sjeća se Karelin. A čovjek koji je sve pokrenuo se zvao Viktor Mikhailovich Kuznetsov i bio je trener u reprezentaciji Sovjetskog Saveza. Kuznetsov je iza sebe već imao sjajan period, suradnju s Vladimirom Zubkovim četverostrukim svjetskim prvakom.
''Nije ga bilo teško izdvojiti, baš kao što nije bilo teško raditi s njim, jer momci kao što je bio Karelin se rijetko susreću.''
Strah od lifta u očima protivnika
Uz pomoć Kuznetsova, Karelin je do savršenstva doveo jedan elemanat u grčko-rimskom stilu. Potez zbog kojeg su mnogi protivnici strahovali, ali baš bukvalno. Neki su to nazvali i vrlo simpatično, "Karelinov lift". Ono kada je protivnik u položaju partera licem na strunjači raširenih nogu i ruku. Tada ga Karelin hvata oko struka, podiže te se potom osloni na svoja stopala držeći nesretnika uz prsa u obliku križa. I onda slijedi prebacivanje preko glave. Nešto slično što se možda vidjeli gledajući kečere ali ovo je bilo puno ozbiljnije.
Jeff Blatnick, Amerikanac kojeg je Karelin pobijedio u finalu Svjetskog prvenstva 1987. godine je to slikovito objasnio.
''Radio sam sve što je bilo u mojoj moći da me ne podigne. Imao sam 120 kilograma, forma je bila odlična. A onda sam osjetio strah. Kroz glavu mi je prolazilo "nemoj se ozlijediti, samo to nemoj". Niste mogli izbjeći poraz, uspjeh bi bio ako vas nije jednom bacio tako. Strah u očima hrvača koji su bili na suprotnoj strani je bio ogroman. Teško je ustvrditi je li uopće postojao sportaš kojeg su se protivnici bojali kao Karelina.
''Znao sam, taj strah sam vidio u njihovim očima. Iako ne želim biti neskroman, ali to je tako. Nikada nisam razmišljao o porazu, gubitku titule. Najvažnije je bilo da treniram s najboljim hrvačima u Sovjetskom Savezu, kasnije Rusiji'', kaže Karelin koji nije mogao izbjeći neugodne povrede, ali jednostavno koliko je bio jak, one su nekako bile prolazne.
Lomio ruke, rebra, živio u Švedskoj
Dva puta lomio ruku, osam puta rebra. S dva slomljena rebra je osvojio titulu svjetskog prvaka u Stockholmu 1993. godine, dok je u Budimpešti postao europski prvak također povrijeđen (prsni mišić). Zanimljivo, Karelin je jedno vrijeme živio baš u Švedskoj.
''Moje vrijeme u Švedskoj bilo je ispunjeno zanimljivim i nezaboravnim događajima. Bilo je mnogo turnira i promotivnih događaja. Upoznao sam bistre ljude koji su bili i ljubazni i gostoljubivi. Šveđani su mirni, razumni i marljivi. Razumijem zašto sam u Švedskoj dobio toliko pažnje, jer je tamo hrvanje toliko popularno. To je vjerojatno zahvaljujući Tomasu Johanssonu, svjetskom prvaku koji je bio vrlo poznat'', reći će Sibirski medvjed.
Pročitajte još
Ipak, velika priča je došla do kraja 2000. godine u Sydneyu, u tom nezaboravnom finalu kasnog rujna. RulonGardner je šokirao svijet. Karelin je izgubio
''To nikad nisam prebolio'', reći će Karelin koji je zaključio karijeru te 2000-te godine. Tijekom karijere često se pričalo o njegov snazi, načinu treninga, ali i nedozvoljenim sredstvima. Karelin je uvijek bio spreman za kontrole.
''Znao sam ići i sam, nije bilo potrebe da me prozivaju. Ljudi nisu vjerovali da mogu biti prirodno jak.''
Naravno, priča o Karelinu i politici je nemoguća. Još u vrijeme Sovjetskog Saveza je znao reći koju o Gorbatschowu i socijalizmu. Posebno kada se raspadao isti.
''Kada gledam zastavu na postolju, ne vidim ljude na vlasti, ne čujem sistem. Razmišljam o ljudima u svojoj zemlji, o ljudima koji su me odgojili. U ljudima u mom Sibiru.''
Putinov čovjek
Danas je pukovnik u poreznoj policiji. U politiku je ušao na poziv Putina 1999. godine, od 2007. je u različitim tijelima parlamenta, ali i aktivni promoter Putinove politike. Tijekom predsjedničkih izbora 2018. bio je član inicijativne skupine koja je nominirala predsjednika Vladimira Putina. Ništa novo i ništa neobično. Iako je već dugo u svijetu politike, tu neće nikada napraviti ono što je jeste na strunjači. A tamo je bio i ostao jedan od najvećih. Veliki prvak bez obzira na taj poraz u Sydneyu. Sportaš koji je izgradio nevjerojatnu, tešku ponovljivu dominaciju.
