VIDEO I Bio je mrtav čovjek, krvave glave se vratio na stazu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izvukli su ga za 43 sekunde. Da su bili 20, pa čak i 15 sekundi sporiji, priča bi bila gotova 1. kolovoza na 10 kilometru ludo opasnog Nürburgringa. U izvlačenju su sudjelovali Arturo Merzario, Guy Edwards, Harald Ertl i Brett Lunger. Vozači koji su zaustavili svoje bolide kako bi izvukli Nikija Lauda iz zapaljenog Ferrarija. Godinama kasnije, u autobiografiji, Lauda će napisati sljedeće.

"U glavi mi je kasnije neprestano izranjala sljedeća slika. Trkaći automobil koji gori i u kojem ležim bez svijesti, i crni dim koji nakon eksplozije šiklja visoko u zrak. Sve mi se to i danas čini nestvarnim jer zapravo nikada nisam vidio tu vatru. Ne sjećam se nesreće na 10,7 kilometru, kao ni vremena kad se dogodila: 14 sati, 23 minute i 59 sekundi. Nisam imao sat i ništa od toga nisam zapamtio. Tako će mi zauvijek ostati izbrisano 45 minuta moga života. Prvo čega se sjećam u svezi nesreće jest zvuk spasilačkog helikoptera. Tak-tak-tak."

Mislili su da je mrtav

Ozljede su bile stravične. Pola lica je bila izgoreno, još gore stanje je bilo s plućima. Pluća i krv su bila puna otrovnih plinova plastične karoserije i gorućeg benzina. Izgledao je koliko god to ružno zvučalo poput nekog čudovišta. Trpio je nevjerojatne bolove, posebno težak bio je način na koji su mu liječnici u to vrijeme pokušali očistiti pluća. Bez obzira na sve, od trenutka kada je ušao u bolnicu, Lauda je pokušavao ostati pri svijesti. Želio je čuti svaku riječ liječnika, sestara.

"Zapamtio sam imena svih liječnika: profesor Peter, profesor Luty, doktor Martin. Prisluškivao sam što govore iako to što su govorili nije zvučalo nimalo utješno".

Izgledao je kao lik iz horor filmova

U jednom trenutku se činilo kako je Niki gotov. Sestra je dovela svećenika, koji je očito bio uvjeren da je Niki mrtav. Nije bio. Niki se lako ne predaje, posebno kada je u pitanju borba za naslov prvaka. U tom trenutku s ljutim rivalom, velikim Playboyem Jamesom Huntom. Smrt nije bila opcija. Povratak u bolid jedina, iako u to nitko osim Laude nije vjerovao.

U Bildu je pisalo:

"Niki Lauda se izvukao! Ali kako će živjeti bez lica?"

"Tu sam prognozu protumačio ovako: "Čak i ako mu se tijelo oporavi, najmanje pola godine se neće usuditi ići među ljude. Početkom 1979. će dobiti novo lice. Nos, kapci i usne će se rekonstruirati. Novo lice neće imati mnogo zajedničkog s prijašnjim. Prijatelji će ga moći prepoznati samo po glasu i mimici," pisao je Niki i prisjetio se svog prvog susreta s ogledalom.

"Kad sam se prvi put pogledao u ogledalo, nisam vidio vrat i nos. Oči sam mogao otvoriti samo ako bih razdvojio kožu kapaka. Glava mi je strašno natekla i poput goleme lubenice stajala je na mojim ramenima. Izgledao sam kao glavni lik iz filmova strave."

Stalno je mislio o povratku

Uskoro su uslijedile operacije, transplantacija kože. Dijelovi s desne natkoljenice su završili na licu. Niki je počeo svoj oporavak. I niti jednog trenutka nije prestao razmišljati o povratku na stazu dok se njegova bodovna prednost u odnosu na Hunta polako topila. Veliku ulogu u procesu Laudinog oporavka odigrao je Willy Dungl, sjajni kondicioni trener koji je za početak Nikiju pravio neke biljne čajeve. Lauda je to konzumirao, nakon određenog vremena osjetio je novu kožu na svojim ušima. Uskoro je bolnicu u Mannheimu zamijenio
onom u Salzburgu.

"Jednom sam sjedio u svome domu, još uvijek s ranom na glavi, i gledao van prema plavozelenom jezeru Fuschlsee. U tom je trenu zasvirala pjesma Randyja Newmana i osjetio sam neopisivu želju da ponovno vozim utrke. No tada mi još nije bilo jasno da ću se morati uhvatiti ukoštac sa strahom. Nisam preživio malu nesreću, praktički sam ustao sa smrtne postelje."

U Ferrariju ga otpisali

U Ferrariju su ga prevarili. Obećavali su kako njegov bolid ostaje rezerviran samo za njega, međutim vrlo brzo su potpisali Carlosa Reutemanna. Što je u datom trenutku bio težak udarac za Nikija. Predaja nikada nije bila opcija. Prekid karijere, nije dolazio u obzir.

"Uz sve bolove, ja sam samo i dalje razmišljao o povratku u bolid, povratku na stazu. U Ferrariju nisu računali na čuvenu tvrdoglavost austrijskog vozača ili njegovu nepokolebljivu samouvjerenost. Lauda se jednog dana pojavio u Fioranu, u uredu velikog Enza Ferrarija. Gazda nije želio ni pričati o nastupu Laude, koji je želio odraditi određen broj krugova.

"Bio je tako blijed, puno ožiljaka, izgubio je kosu, nije mogao zatvoriti oči – bio je kao duh. Bio je veoma kul, veoma hladan, veoma odlučan. Otišao je u kancelariju u Fioranu po kombinezon koji mu je bio čak i velik s obzirom na to da je izgubio do tada nekih desetak kilograma. Nismo mogli vjerovati da je ponovo u bolidu. Kad sam gledao u helikopteru, prilikom spašavanja, pomislio sam da ga vidim posljednji put", pojašnjavao je bivši menadžer Ferrari tima Daniele Audetto. Na kraju je izašao na stazu.

Bolovi, rane, zavoj, ali ide na stazu

Bio je ponedjeljak, 7. rujna. Na početku je bilo sporo, kasnije sve brže i brže. Na kraju se Lauda izborio za treći bolid Ferrarija na stazi. Četvrtak, 9. rujna je svakako poseban datum u povijesti Formule 1. Lauda se vratio na stazu. Prva prepreka je bila najteža. Morao je uvjeriti liječnika da može voziti.

Iako su rane još bile svježe, iako je svako stavljanje kacige, izazivalo jake bolove, krv je curila, ali ni to nije zaustavilo Nikija. Bolovi i rane na glavi nisu bile najveći problem. Za Laudu je u datom trenutku to bio strah.

"Na treningu se u petak dogodilo nešto jezivo. Kad sam čuo zavijanje motora, navukao odijelo i ušao u bolid, zablokirao sam. Jednostavno nisam mogao krenuti. Strah me u potpunosti paralizirao. Vratio sam se u hotel i razmišljao što napraviti. Zatim sam rekao sâm sebi da ću u subotu jednostavno odvoziti Grand Prix kako god znam, kao da nemam konkurencije.

Neću voditi računa ni o vremenu ni o drugim vozačima, vozit ću samo za sebe. Na taj sam se način mogao othrvati strašnom pritisku i ponovno uspostaviti povjerenje u sebe. Ono što je isprva izgledalo kao poraz, kasnije se pokazalo ključnim za moj povratak. Dopustio sam si suočiti se sa strahom i nisam išao protiv njega. Ležanje u krevetu i razmišljanje o Nürburgringu bi me dokrajčilo. Shodno tome, vratio sam se na posao čim sam mogao," pričao je Lauda.

Četvrti ali je pobjednik

Završio je kvalifikacije na petom mjestu, njegova balaclava je bila krvava. Očito je trpio užasne bolove. Dan poslije je na rasporedu bila utrka. Niki nije došao tu tek onako. Borio se do kraja. Na kraju je bio četvrti. Ronnie Peterson je slavio, na postolju su još bili Clay Regazzoni i Jacques Laffite.

42 dana nakon što je izvučen iz izgorenog bolida, Lauda je slavio. Nemogući povratak. Slavio je lični trijumf u jednom od najvećih trenutaka kroz povijest Formule 1. Povratak koji je učvrstio status Nikija Laude kao jednog od najvećih. Bodovi koje je izgubio dok je ležao u bolnici na kraju ipak nije nadoknadio.

Na Velikoj nagradi Japana je jednostavno izašao iz bolida dok je staza "plivala". James Hunt je osvojio naslov prvaka. Lauda je ponovo bio prvak naredne godine, prije nego što će velikom Enzi Ferrariju reći adio. Treću titulu osvaja 1984. godine. kao vozač McLarena.