Đani Rahimić: Mostar treba gradonačelnika za sve, vrijeme je!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koja pitanja opterećuju Mostar?

Meni je jasno da je politički čvor Mostara zamršen i kompleksan. Odrastao sam u ovom gradu. Razumijem da nema lahkih ni brzih rješenja, niti ih nudim. Kompromis i usuglašavanje stavova je jedini izlaz za Mostar. Kako naći taj izlaz, ako se gradonačelnik u javnosti kapriciozno ophodi prema vjerskom autoritetu Bošnjaka Hercegovine? To je uvredljivo za veliki broj građana Mostara, bez obzira na njihova vjerska shvatanja. Pa i naš je to grad! Da bismo bili ravnopravni, prethodno se trebamo odreći svega što jesmo? U Koaliciji za Mostar nećete naći takve sagovornike i želim to jasno poručiti. Orkestrirane navijačke nerede gradonačelnik ne može nazivati pubertetskim nestašlucima, zato jer na taj način relativizira i potiče takve stvari. Kada se pojavite pred roditeljima krvavih i pretučenih mladića, onda treba da im pružite zaštitu, ili se sklonite. Ja ne želim da se sklonim!

Šta zamjerate aktuelnom gradonačelniku g. Mariju Kordiću?

Ponajviše to što je u posljednje vrijeme počeo da se dodvorava nekim ekstremnim elementima HDZ-ove politike, koji ga smatraju nedovoljno dobrim Hrvatom. Počeo je da im se dokazuje. Ne dopušta iluminaciju Starog mosta u bojama palestinske zastave, jer ne želi da se svrstava, a onda poziva svećenike da osveštavaju javne ustanove i događaje, unosi zločinačke ratne zastave u Gradsku vijećnicu itd. Ne želi osuditi izjavu svog stranačkog kolege da Hrvat mora biti gradonačelnik Mostara, valjda jer i on misli tako. Izblijedila je njegova kosmopolitska agenda i sada na sceni imamo zaštitnika i promotora ideje „stolnog grada“ Hrvata.

Zamjeram mu spremnost da se ponovo kandiduje, iako je iznevjerio očekivanja građana Mostara. Priča o hrvatskom ili bošnjačkom gradonačelniku mora prestati, ali HDZ na to nije spreman.

Šta će biti s projektom izgradnje Kulturnog centra Mevlana?

Biće isto što i sa Hrvatskim narodnim kazalištem. Gradit će se, na teži ili lakši način. Parcela i dozvole nisu ništa više sporni nego je to u slučaju Hrvatskog narodnog kazališta. Moramo imati jednake aršine. Nećemo odustati od tog projekta, jer ima kulturni značaj za Mostar i njegove građane. Ako su opstrukcije služile predizbornoj kampanji, onda hoću naglasiti da nakon 06. oktobra intenzivno nastavljamo podupirati tu aktivnost. Mislim da je to crta ispod koje ne mogu ići Bošnjaci u Mostaru. Za to se dobila i međunarodna podrška. Jasno je da je to čin koji vodi integraciji grada. Moje snažno zauzimanje za taj projekat ne ovisi o poziciji ni izbornom rezultatu. Tome pristupam kao Mostarac i čovjek koji ima jednako poštovanje prema našoj kulturnoj trijadi.

Stvarnu, izvršnu vlast u Mostaru ima samo gradonačelnik. Razumiju li to građani?

U Mostaru je to drugačije nego u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. U skladu sa Statutom, izbor gradonačelnika vrši se na prvoj sjednici Gradskog vijeća nakon izbora. Gradonačelnik se bira dvotrećinskom većinom. Pa ima drugi, evetnualno treći krug, pa prosta većina. Da bismo izbjegli otaljavanje, treba nam velika podrška za komotnu većinu u Gradskom vijeću. Principi našeg političkog djelovanja su jasni. Koalicija za Mostar neće pristati na podređen položaj Bošnjaka u ovom gradu. Drugi su to obećavali spektakularno i olahko, pa nam podmetnuli kukavičje jaje. Vjerujem da će ovaj put biti više mudrosti. Ne mogu drugačije zamisliti Mostar osim kao grad koji podjednako pripada svima. Mnogi ljudi koje sam sreo i s njima razgovarao tokom kampanje, ne osjećaju se tako. Želim da se to promijeni, jer će narušen reciprocitet i poremećen odnos jednakopravnosti svih građana, najviše na kraju naštetiti Mostaru i ljudima koji ovdje žive.

Volio bih da umjesto politike inata provodimo politiku uvažavanja i uključenosti svih. Ako toga nema, znam i ja da se inatim.

Kako bi izgledao Mostar kojim biste vi upravljali?

Kao grad u kojem želim da živim sa svim njegovim građanima, Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i svima drugima, koji su spremni ponekad odreći se komoditeta, da bi onima s kojima dijele taj grad bilo ljepše. U miru, sigurnosti i blagostanju možemo živjeti svi, ili mira neće imati niko. Rasprave, blokade, neprohodnost odluka, incidenti, opstrukcije nisu mir. Nema sreće ni napretka ako živite opterećeni željom da nekime zagospodarite, da ga potčinite i disciplinirate. Naša kulturna raznolikost je ideal, vrijednost kojoj stremi civiliziran svijet. Ovo je grad dovoljno velik za sve ljude koji ga vole, ali moramo shvatiti da ga ne vole svi na isti način i da je ponekad potrebno napraviti ustupak.

Ako to kažem ja, kao neko ko dolazi iz naroda koji je sistematski ubijan, zatvaran u logore, protjerivan, čije kulturno blago je rušeno i uništavano, onda moje namjere ne bi trebali propitivati oni koji još uvijek nisu odbacili politike podjela i segregacije. Vrijeme je da počnu razmišljati drugačije.