Tko je bio maršal Georgij Konstantinovič Žukov

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najpoznatiji sovjetski maršal Georgij Konstantinovič Žukov preminuo je na današnji dan prije 50 godina, 18. lipnja 1974. u Moskvi.

Bio je arhitekt ključnih pobjeda Crvene Armije nad nacistima u Drugom svjetskom ratu. Njega je vlast uvijek slala na najopasnije dionice sovjetsko-njemačkog fronta.

Rođen je u malom mjestu Strelkovka 1. prosinca 1896. godine, a devet godina kasnije poslali su ga u crkvenu školu u susjednom selu Veličkovu. Tamo je dobivao najbolje ocjene.

Kada je 1906. godine završio školu njegovi roditelji nisu mogli materijalno podnijeti daljnje školovanje pa je dvanaestogodišnji dječak pošao na zanat imućnom ujaku u Moskvu, krznaru Mihailu Pilihinu. Kada mu je bilo 15 godina Georgij Žukov je bio izučeni krznar.

Prvi susret s oružjem doživio je s 20 godina, kada je 7. kolovoza 1915. mobiliziran. Obradovalo ga je to što je raspoređen u konjicu, a kasnije i na obuku za dočasnika. 

Sudionik je I. svjetskog rata, Oktobarske revolucije (7. XI. 1917) i građanskoga rata (1918–22).

U Crvenoj armiji bio je od listopada 1918., a član KP od 1919. Godine 1931. diplomirao je na vojnoj akademiji Frunze. Zapovjednik armijske grupe koja se istaknula 1939. u borbi protiv japanskih snaga u Mongoliji.

Za njemačke agresije na SSSR 1941. bio je načelnik Glavnoga stožera i zamjenik ministra obrane, a potom zapovjednik Rezervnoga, Lenjingradskoga, Zapadnog i 1. bjeloruskoga bojišta.

Organizirao je obranu Moskve 1941. i protuofenzivu 1941/42. U Staljingradskoj i Kurskoj bitki 1943. rukovodio je operacijama kao predstavnik Vrhovnoga zapovjedništva.

Bio na čelu 1. ukrajinskoga bojišta 1944., a potom na čelu postrojba 1. bjeloruskoga bojišta koje su oslobodile zapadnu Poljsku i 2. V. 1945. zaposjele Berlin.

S predstavnicima SAD-a, Velike Britanije i Francuske prihvatio bezuvjetnu kapitulaciju Njemačke. Nakon rata bio zapovjednik sovjetskih okupacijskih postrojba u Istočnoj Njemačkoj (1945–46), zamjenik ministra obrane (1953) i ministar obrane (1956). 

Kao pripadnik antistaljinističke struje, bitno je pridonio održanju Nikite Hruščova na vlasti u lipnju 1957., te postao član Prezidija u srpnju 1957., ali je zbog stalnoga nastojanja za profesionalizacijom oružanih snaga i smanjenjem utjecaja političkih komesara u listopadu 1957. razriješen dužnosti, isključen iz Prezidija i Centralnog komiteta KP.

Potkraj ljeta 1961., kada je berlinska kriza bila na vrhuncu, Hruščov je od Žukova zatražio da se vrati u aktivnu službu, ali je ovaj to odbio. Stari ratnik djelomično paraliziran, mirno je živio u svojoj ladanjskoj kući nedaleko Moskve.

Njegova druga supruga - Galina, mlađa od njega oko 25 godina, po zanimanju liječnica, s ljubavlju se brinula o svom mužu.

Žukov je jedan od najistaknutijih vojskovođa II. svjetskog rata. Za vojne zasluge i uspjehe promaknut je 1943. u maršala SSSR-a. Četiri je puta odlikovan titulom heroja Sovjetskog Saveza, po čemu je jedina vojna osoba u SSSR-u.

Objavio memoare Uspomene i razmišljanja (Vospominanija i razmyšlenija, 1969).

Više zanimljivosti i pojedinosti o maršalu Žukovu može se pročitati OVDJE