Klizna situacija
Blam: Stranka demokratskih asima
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Iznuđeno odustajanje Bogića Bogićevića od kandidature za gradonačelnika Sarajeva predstavlja jedan od većih moralnih poraza glavnog grada u posljednjih puno godina. Također, njegovo je povlačenje krasna ilustracija famoznog probosanstva Stranke demokratske akcije u kojem, zbilja, nije važno je li neko Srbin ili Hrvat sve dok pristaje biti korisni idiot društva dva lica: Bakira i Sebije Izetbegović.
Gradonačelnik Sarajeva, inače, ima nešto veće ovlasti od vlastitog radnog stola. Za razliku od drugih gradonačelnika drugih prijestolnica koji su po značaju treći u izvršnoj vlasti neke zemlje, sarajevski je sedmi u kantonu i to onom gdje stoluje. Iznad su i po hijerarhiji i po stvarnoj moći tri člana Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, premijer Federacije i onaj kantonalni. Puno je, kažimo tako, konkretnije biti gradonačelnik Tuzle ili Mostara, Banja Luke ili Brčkog, Bihaća ili Bijeljine.
No, ni takav Bogić Bogićević, praktični statista velike simbolične važnosti i moralno grandiozne prošlosti nije podnošljiv za SDA koja ima svog Abdulaha Skaku, majstora spremnog da pokvari i protokol.
Koliko je licemjerje Izetbegovićevog krda govori, ne sve – to je nemoguće, obimno je gradivo – ali podosta tekst sa portala Televizije Hayat, isturenog propagandnog odjeljenja SDA: „Borba protiv nepotizma bila je laž. Maske, pred udobnim foteljama, padaju. Neće biti mjesta za podobne, sposobni će dobiti priliku, neće biti uhljebljavanja, neće biti 'ni po babi ni po stričevima' – tako su proklamovali svoje principe iz stranke Narod i pravda... U najbogatijoj općini u državi, sarajevskom Centru, na listu kandidata visoko su isturili Jasmina Ademovića. Jasmin je sin Keme Ademovića, političkog direktora Naroda i pravde. Dakle, Jasmin je babin sin. Sa 1.000 i kusur glasova koje mu je stranka 'namakla' ušao je u općinsko vijeće. Ali kakav bi Kemo bio babo, da sina ne pogura u udobnije i skuplje fotelje. Jasmin je tako izabran za gradskog vijećnika. Ali tu se nije stalo. Ambicije mladog babinog sina su mnogo veće, a babo i stranka su tu da udovolje prohtjevima mladog i ambicioznog Jasmina. Dosjetili su se: Bit će predsjedavajući Gradskog vijeća. Uz dogovor s koalicionim partnerima koji jednako 'mrze' nepotizam, dogovor je brzo postignut. A za sve laži i čisti nepotizam osmislili su sjajan i velik alibi – Bogića Bogićevića lično. Bogićević je, zapravo, samo lijepa mašna na paketu koji je natrpan podobnim kadrovima. Isturivši Bogića raširili su sebi paravan iza kojeg mogu neopaženo na pozicije uvesti sinove, kumove, 'nezavisne analitičare'“.
Istina, Elmedin Dino Konaković, predsjednik Naroda i pravde i bivši polaznik Izetbegovićeve škole nepotizma, jeste planirao na mjesto predsjednika Gradskog vijeća montirati tog nekog Jasmina Ademovića – čiji je otac, čisto da se podsjetimo, bio šef bošnjačke, odnosno SDA-ove tajne službe AID, pa je sada em neugodan svjedok, em politički protivnik – ali ništa drugačije ne bi bilo i da je, zajedno sa Nerminom Nikšićem i Predragom Kojovićem, predložio reisu-l-ulemu Huseina efendiju Kavazovića za šefa gradskog parlamenta.
Možemo se sada, niko ne brani, smijati tome što o imenovanju ambicioznih „babinih sinova“ govori stranka koju vodi ambiciozni „babin sin“, stranka koja je na gradonačelničku funkciju u Sarajevu, koristeći se svim nedozvoljenim sredstvima iz laboratorije notornog Asima Sarajlića, namjestila Abdulaha Skaku kojem je jedina referenca prezime, a za direktoricu KCUS-a Sebiju Izetbegović ali ne zbog diplome, već zbog vjenčanog lista, samo nema neke potrebe. SDA do činjenica drži koliko i do principa, dok im principi traju do prvog interesa, ako ne i kraće kada to situacija nalaže.
Samo političkim slijepcima iz dojučerašnje „četvorke“ i sadašnje „trojke“ nije bilo očito da će SDA, nakon gubitka vlasti u Kantonu Sarajevo i gradskim općinama, učiniti ama baš sve da barem sačuva Skaku u gradonačelničkoj fotelji. Generalna proba bila je politička likvidacija Ivane Marić koju je Naša stranka predložila za dogradonačelnicu da bi je, nakon što je propagandni tim SDA iskonstruirao njenu mržnu prema Bošnjacima, hitno zamijenila drugom kandidatkinjom. Sve poslije nije bilo muzika, već kombiniranje kupovine žetončića – kako je pokojni gradonačelnik Zagreba i rođeni Hercegovac Milan Bandić nazivao zastupnike po posebno povoljnoj cijeni – i ispostavljanja računa već plaćenima poput Srđana Srdić, nekadašnjeg člana NiP-a čija je lojalnost osigurana zaposlenjem u javnoj službi.
Dugogodišnji hrvatski političar i saborski zastupnik Radimir Čačić je nekom zgodom i u drugom kontekstu kazao kako HDZ ne zna ništa da radi, ali zna kako se dobijaju izbori. U prevodu na jezik naše stvarnosti, njegova izjava glasi: SDA ne zna ništa da radi, čak ni da dobija izbore, ali zna, itekako zna, kako se prekraja biračka volja.
Miligram sreće u toni nesreće je što više ni kupljeni mediji, ni upregnuti dokoličari sa Twittera, ni stranački juniori sa steroidima u bicepsima i uljem u kosi, ne mogu nikoga sa većim koeficijentom inteligencije od broja cipela uvjeriti da za ovu sarajevsku sramotu nije zaslužna stranka koja je uspjela pokvariti više nego što su Mladićevi artiljerci srušili tokom opsade prijestolnice.
Tako, eto, okončava još jedan čin tragedije grada u kojem, recimo, ustaški simpatizer i antisemit Mustafa Busuladžić ima, dok Ivica Osim ne može dobiti ulicu sa svojim imenom, grada koji, ma koliko patetično zvučalo, stvarno ne zaslužuje Bogića Bogićevića ni na toj protokolarnoj, ali simbolički značajnoj funkciji, grada kojeg, kao ni Bosne i Hercegovine – ali i Hrvatske, barem ne u ovim granicama – ne bi bilo da je Bogi Miloševićevim generalima omogućio da pravo ondašnjih republika na neovisnost avansno preduprijede politički legitimiranim vojnim udarom.
Bogić Bogićević nikada nije bio, kako je sam rekao, Srbin po profesiji, već samo po nacionalnosti. E kao takav on se, ma koliko folirali da je drugačije, ne uklapa u sliku Bosne i Hercegovine po mjeri SDA – naravno i HDZ-a i SNSD-a, ali oni ovoga puta nisu ništa krivi – stranke profesionalnih Bošnjaka kojima je pri rođenju, a prije suneta kod starijeg Skake, umrtvljen svaki osjećaj srama.
Ako su, da zaključimo, Irma Baralija i Boška Ćavar svojom suzdržanošću pri glasanju za gradonačelnika Mostara demonstrirale principijelnost i, omogućivši tako imenovanje Marija Kordića, izdale Bosnu, Hercegovinu, Bošnjake i svemir, kako se onda, ali tačno, zove ovo što su izveli SDA-ovi spletkaroši? To što još nema pravog odgovora i precizne definicije, ne znači da se ne radi o prvorazrednoj, neoprostivoj gadosti.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.