Čudo u Sarajevu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Moja posljednja kolumna nosila je naslov "Čudo u Nemu". Radilo se, naravno, o ironiji, dok u ovom slučaju, "Čudo u Sarajevu", nije riječ o tome. U Sarajevu se prošli tjedan uistinu dogodilo čudo: "probosanski blok" je pukao po šavovima i to u režiji Fahrudina Radončića, vjerojatno najracionalnijeg i najkapacitiranijeg bošnjačkog političara.

S jedne strane se stvorio blok koji čine Stranka za bolju budućnost (SBB), Narod i Pravda (NiP) i SDA, a s druge SDP, Naša stranka i Komšićeva Demokratska fronta (DF). To je zapravo podjela na one koji su sudjelovali u pregovorima u Neumu i one koji su to kalkulantski odbili učiniti.

Nastavak neumske farse

Što se dogodilo? Kada se očekivao rutinski nastavak neumske farse u Sarajevu, koja se i dogodila, ipak je došlo do određenih pozitivnih pomaka u vezi Izbornog zakona. To se prije svega odnosi na špekulacije u medijima da će međunarodna zajednica odgoditi parlamentarne izbore sve dok se ne postigne dogovor oko Izbornog zakona i na izjavu visokog predstavnika, koji je napokon prevalio preko usta riječ konstitutivnost, odnosno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine:

"Izmijenjeni Izborni zakon mora poboljšati transparentnost i integritet izbora. Zastupljenost tri konstitutivna naroda skupa s ostalima u institucijama države i dva entiteta svi trebaju prihvatiti. Odgovornost je onih koji su u samoj BiH uključeni u rješavanje ovih pitanja da postignu konsenzus na dobrobit svih građana", izjavio je Schmidt.

To kao da je bio signal Fahrudinu Radončiću da se postavi kao lider jedne polovice "probosanskog bloka", one koja je sudjelovala u pregovorima. U intervjuu koji je dao za televiziju N1, Radončić je oštro, braneći Izetbegovića, napao "ljevičare" koji su s europskih skijališta i sa sarajevskih šankova proglašavali Bakira Izetbegovića izdajnikom zbog omekšavanja njegovih stavova u vezi Izbornog zakona. Radončić je, izgleda, za razliku od "ljevičara", na vrijeme shvatio da od cipelarenja posrnulog Izetbegovića nema neke naročite političke koristi.

Uranjena predizborna kampanja

"To je bila jedna politikantska igra ljudi i opcija koji ne žele da BiH prodiše, koji će lični interes staviti ispred državnog. Kome i zašto smeta da Bošnjaci i Hrvati harmoniziraju odnose? Kome i zašto smeta da jedan narod prestane da bira predstavnika drugom narodu? Nisam ja simpatizer SDA, znate da je naš odnos delikatan i često konfliktan, ali moram braniti SDA. Zašto bi to bio veleizdajnički odnos ako sjednete i razgovarate? Zašto ne bismo gledali u lice i rekli: Mi mislimo da ovdje niste u pravu. Tako su vođeni razgovori, a niti je NiP niti SBB napuštao pozicije probosanskog bloka", izjavio je Radončić.

"Postavimo logično pitanje kao građani: Šta je alternativa tome, da ne razgovaramo i da ne pokušamo u nekom vremenskom okviru da riješimo pitanje Izbornog zakona? Nema alternative, alternativa je paraliza, sukob, zaustavljanje Federacije BiH, blokada institucija, putovanja. Mi kao odgovorni političari želimo da tražimo rješenje bez ovoga da mene brine ko će meni pucati u leđa iz DF-a ili bilo koje druge stranke, da je 'Radončić izdajnik'. Gdje smo to mi izdajnici? I SDP razgovara sa HDZ-om kada mu to treba", također je izjavio Radončić.

Radi se o političkom manevru kojim je Fahrudin Radončić ostavio "građanluku" iz SDP-a, DF-a i Naše stranke slobodan manevarski prostor na krajnjoj desnici. Kao da im je poručio: Bujrum!, ispostavljajući im unaprijed račun ukoliko dođe do pat-pozicije u zemlji, odnosno do neke vrste mostarizacije Bosne i Hercegovine. Gromoglasna šutnja koja dopire ovih dana iz stranačkih centrala SDP-a i Naše stranke najbolje govori u prilog tome koliko su ove dvije stranke pogubljene u ovom trenutku, i da bi im se uranjena predizborna kampanja i nezainteresiranost za budućnost zemlje i fokusiranost na očuvanje svojih sinekura mogli vrlo lako obiti o glavu.

Od vlasti i pića alkoholizirani političar

Gotovo istovremeno se na istoj televiziji oglasio i Elmedin Konaković iz NiP-a, koji je bio mnogo određeniji: "Vidjeli ste ovih dana visokog predstavnika Schmidta koji je eksplicitno rekao ovako – ohrabrujem pregovore, rješenja su takva da u njima svoje mjesto imaju konstitutivni narodi. Dakle, on apostrofira ono što piše u Ustavu. Nemamo signale iz međunarodne zajednice da su spremni nam pomoći da imamo uređenje kakvo ja sanjam – jedan čovjek jedan glas, da nemamo entiteta i kantona, a da to bude lokalna zajednica i država." Važno je naglasiti da se radi o televiziji po čijoj politici možete nepogrešivo opipati bilo međunarodne zajednice, odnosno politike SAD-a u BiH.

Ubrzo je uslijedio očekivani odgovor iz DF-a, u kojem su Radončića proglasili izdajnikom zbog njegove izjave o harmoniziranju bošnjačko-hrvatskih odnosa, na što je uslijedila još oštrija reakcija iz SBB-a: "Izdajnik je od vlasti i pića alkoholizirani političar Željko Komšić, koji bi rado izabrao novi bošnjačko-hrvatski rat i našu međunarodnu izolaciju, samo da po četvrti put ostane u fotelji člana Predsjedništva BiH u kojoj više od decenije sjedi bez ikakvog rezultata. Uvredama na račun umjerenih političara koji dijalogom i čvrstom probosanskom opcijom, uz pomoć međunarodne zajednice, pokušavaju da sačuvaju Bosnu i Hercegovinu, ali i Bošnjake kao konstruktivan politički i pregovarački faktor, Željko Komšić otkriva lice sebičnjaka, koji bi da određuje mjeru patriotizma u skladu s očuvanjem svojih karijerističkih privilegija."

Ubrzo im se priključio i Avaz, reakcijom kojom je ova medijska kuća podsjetila na svoje "zvjezdane trenutke" iz 2000-ih. Najprije se pojavila kolumna Nermina Demirovića, posvećena liku i (ne)djelu Željka Komšića, pod naslovom "Foteljaš i ublehaš", pa tekst Danijala Hadžovića "Nije mu dosta tri mandata: Ubleha hoće 16 godina". "Zašto je Komšiću cilj pod svaku cijenu spriječiti bilo kakav dogovor i sa sadašnjim Izbornim zakonom izaći na izbore, posve je jasno. Komšić izvjesno strahuje za svoj lagodni život u budućnosti ukoliko ne bi ponovo bio izabran u Predsjedništvo, posebno uzimajući u obzir da mu strančica doživljava strmoglav pad", piše Hadžović u svom tekstu.

Pišanje uz vjetar

Doduše, u ovoj zemlji ne treba gajiti pretjerani optimizam ma o čemu da se povede riječ, jer nas dosadašnje iskustvo uči da se stvari u tom pogledu mogu preko noći promijeniti. Treba se u tom smislu prisjetiti situacije od prije sedam-osam godina koja neodoljivo podsjeća na današnju, kada je Željka Komšića cipelarila i medijska halaša koja ga je do jučer izdizala u nebo. Tada se u Oslobođenju i Avazu pojavilo više tekstova uperenih protiv Željka Komšića.

Najžešći tekst potpisao je Faruk Vele, urednik opskurnog portala radiosarajevo.ba, tada novinar Avaza, a danas jedan od najvećih Komšićevih apologeta i samoproglašeni glasnogovornik tragikomičnih bošnjačkih tviterlija predvođenih notornim Reufom Bajrovićem. Naslov njegova teksta glasio je "Kraj jedne iluzije: Trojanski konj među Bošnjacima!". Trojanski konj iz naslova je, naravno, Željko Komšić.

"Pod izgovorom zaštite države i FBiH, Komšić i njegovi jataci se, zapravo, razotkrivaju kao čuvari fotelja u (pred)zimskom periodu, poručujući da bez špahtle neće otići. No pasaran! Do posljednje fotelje!", poručuje Vele u svom tekstu iz 2015. godine, koji se nipočemu ne razlikuje od recentnih tekstova Nermina Demirovića i Danijala Hadžovića, što je, ako ništa, ako se i ovo najnovije "čudo u Sarajevu" pokaže kao pišanje uz vjetar, dobra dijagnoza medijske scene u BiH.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.