Etička manjina: Heroji u bijednom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da li je za nekog doktora bilo čega, opće prakse, interne medicine, oftalmologije, ortopedije..., važno da je stručan i predan ili je, ipak, bitnije da je podoban? U civilizaciji je odgovor, naravno prvo, a kod nas – drugo. I uoće nije važna kakva su vremena, jesu li, kako uobičavamo reći iz nekog nejasnog razloga, normalna ili su kao ova pandemijska, gadna i još malo gora. Znanje i zvanje, posvećenost i profesionalizam su, da parafraziramo druga Staljina, lijepi, ali je lojalnost poželjnija.

„U svom bogatom radnom vijeku Stevanović je dao veliki doprinos u razvoju Opće bolnice 'Prim. dr. Abdulah Nakaš', pogotovo Odjeljenja za interne bolesti, koje je godinama vodio. Pacijenti i kolege ga poštuju jer je uvijek spreman pomoći, vedar i nasmijan i prepoznatljiv po specifičnoj lakoći komunikacije sa svima s kojima je dolazio u kontakt. Zalagao se i za napredak medicinske struke u BiH preko Ljekarske komore Kantona Sarajevo, koju je vodio šest godina, a dva mandata je bio i predsjednik Upravnog odbora Ljekarske komore Federacije BiH“, javljeno je krajem novembra prošle godine iz manje od dvije sarajevske bolnice, one iz koje je Sebija Izetbegović otišla da bi preuzela i srozala veću.

Doktor Dragan Stevanović nije se nauživao toplog i mekog poslaničkog kruha. Zlatko Kravić, direktor Opće bolnice pozvao je nekadašnje kolege i kolegice da pomognu u borbi protiv Covida – 19 i dr. Stevanović je, opet, odijelo zamijenio mantilom. Samo što je ovoga puta sve trajalo kratko i završilo, pa dobro, ne baš kao u Staljinovom Sovjetskom savezu, ali dosta slično.

„Apelirao sam na odgovorne ljude da siđu i vide gdje sistem ne funkcioniše. Neke zamisli su dobro napravljene, ali očito ne funkcionišu. Telefonske linije su prezagušene. Ja sam lično probao na žalbu građana da kontaktiram, da fingiram jednu situaciju da sam bolestan, sa simptomima koji bi zahtjevali da tim dođe kod mene. Poslije 37 poziva sam na kraju dobio odgovor - ostanite kući i pratite situaciju. Ova situacija sa ovom nesretnom ženom koja je umrla na pragu zdravstvene institucije na Ilidži pokazuje da sistem očito nije dovoljno uvezan i nije dovoljno spreman da pacijentima pruži adekvatnu uslugu. Mislim da problemi postoje i dalje kroz sistem sve do KCUS-a. Treba da reagiju ministar, komandantica štaba CZ i šefica Kriznog štaba. Ovi donesu naredbu i puste da se ona sama od sebe realizuje što je van svake pameti u kriznom rukovođenju. Ako su tražili da rade taj posao, neka ga sada rade na najbolj način, neka ne sjede u kabinetima“, rekao je dr. Stevanović u jednom od posljednjih medijskih istupa. Kasnije se, naravno kritički, osvrnuo na politički šverc funkcijama u zdravstvenim institucijama Kantona Sarajevo i... I to je bilo to.

„Direktor Kravić je procijenio da mogu nanijeti više štete Općoj bolnici nego koristi s obzirom na to da previše pričam o radu političara i moćnika i uredu ja sam to sve prihvatio ne zamjeram direktoru znam da se mora brinuti o toj ustanovi kako bi ona opstala. Zamolio me da više ne dolazim i ja to prihvatam. Zaista ne mogu biti ničiji simpatizer, mogu samo pričati konkretno šta mislim, moj angažman ne prestaje s odlaskom iz Opće bolnice, ja ću i dalje se boriti da se suzbije širenje koronavirusa. Mnogo je u ovom proteklom periodu bilo političkih igara oko smjena direktora, zatim čuvanja koalicija i vjerovatno je zbog toga svega što sam kritikovao direktor Kravić procijenio da mu mogu samo donijeti štetu. Nadam se da i on razumije da ja nikada nisam i neću moći sjediti i gledati šta ovi stručnjaci rade na raznim nivoima sistema“, izjavio je Stevanović nakon što je dobio molbu direktora da više ne pomaže!

Internist koji je sistem upoznavao od početne tačke, od provincijskog doma zdravlja, da bi desetljeća proveo u nekadašnjoj Vojnoj bolnici – dakle ozbiljnoj zdravstvenoj ustanovi visokih kriterija za doktore i iste takve učinkovitosti za pacijente – inače nije sklon zamjeni vlastitog stava za malo komoda. Prije dvije godine, koji mjesec manje, upravo je on, argumentirano i precizno, govorio o namjerama svoje nekadašnje kolegice i direktorice da Opću bolnicu zapravo ukine, pripajajući je Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Ta kolegica i direktorica se zove Sebija Izetbegović.

Kako se ugledni doktor jednom makao iz medicine u politiku, tako ga je drugi puta politika makla iz medicine, bez obzira na sve: i dugogodišnju karijeru i angažman u ratnom Sarajevu i, eto, prijeku potrebu za stručnjacima u vrijeme pandemije.

Nema te muke i vanredne situacije koja kod nas može ugroziti funkcioniranje sistema u kojem stručnost vrijedi znantno manje od podobnosti i u kojem je od svih tekovina socijalističkog, jugoslavenskog društva preživio samo takozvani verbalni delikt, grijeh mišljenja kojeg se, naravno, može imati, ali za sebe i ukućane.

Kada je ono Huso Ćesir, po zanimanju patriota i privrednik, napao kameru, a ne Adija Kebu, pa kada je otkriveno kako Asim Sarajlić, formalno bivši sekretar SDA – suštinski i dalje „prvi do Bakira“ – trguje skupštinskim glasovima i javnim poslovima, Izetbegović im je u olakšavajuće okolnosti ubrojao i braniteljski staž. I nije, naravno da nije, objasnio kakve tačno veze ima ratni angažman sa kršenjem zakona u miru. Kada je dr. Stevanović rekao ono što probranim ušima prija kao zvuk motorne pile u šest ujutro, njegov ratni rad u opkoljenom Sarajevu pokazao se manje važnim od vlažnosti zraka u okolini Minska u rano proljeće 1994.

I u novim okolnostima očito važe stara pravila. Iz priče o doktoru koji je imao dobre namjere ali krive riječi nismo naučili ništa što već nismo znalo. Ona je, ta priča, poučna za one što stvarno vjeruju da ćemo iz pandemije izaći bolji i kao ljudi i kao društvo. Ne sekirajte se, nećemo. To što se većini život neće nastaviti tamo gdje je stao, ne znači da će se baš svima promijeniti na gore: Seka Izetbegović i Ante Kvesić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, plus ergela poslušnika, ostat će gdje jesu i ovakvi kakvi su.

Naša propast je, za razliku od ljudskog organizma, razvila imunitet na sve i nimalo je ne ugrožava to što, eto, krdo oboljeva. Uostalom, jednom će ozdraviti i nastaviti vjerno služiti. Ljudi poput dr. Dragana Stevanovića ostat će manjina, ali ne ona etnička, već etička. A to je strašnije od ove i svih mogućih pandemija zajedno.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.