Koroniranje: Teror diletanata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada jednom ovo prođe, a to će se navodno desiti, u svakom većem naseljenom mjestu u Bosni i Hercegovini treba podići po spomenik Richardu Holbrookeu, ocu ustavnog okvira koji inače jeste nefunkcionalan, ali se upravo ovih dana pokazuje kao spasonosan.

Da nema komplicirane sheme vlasti i ovlasti, koaliciji diletanata koji s nama upravljaju bi zavidjeli i Aleksandar Vučić i Viktor Orban i Davor Božinović i svi njima slični uživatelji vanrednih stanja, mjera represije i frontalnih napada na zdrav razum.

Holboorekovo životno djelo, koliko god u normalnim vremenima omogućava beskrajno produciranje političkih kriza, u nenormalnim služi da ne budu još gora. Bez mogućnosti entitetskih i etničkih blokada, sa političkom elitom u odnosu na koju i najgora rulja izgleda kao Hor bečkih dječaka, ionako rigidne mjere borbe protiv virusa Covid-19 bile bi znatno gore i gluplje i, u najboljem slučaju, jednako (ne)efikasne.

Bosnu i Hercegovinu su razni mudraci, više slatkorječivi nego pametni, proglašavali nekakvim mostom između istoka i zapada, iako smo mi, zapravo, skladište krivih riječi, djela, planova i težnji, kako iz pravca Drine, e tako i iz smjera Une.

Umjesto pokušaja, što je uspješnije mogućeg, da se kopiraju metode naprednih, demokratskih, funkcionalnih društava, ovi su naši stručnjaci uspješno pokupili sve najgluplje iz bližeg i daljeg susjedstva i onda taj miks proglasili načinom borbe protiv pandemije. I da, jako im dobro ide: broj oboljelih raste, broj mrtvih također, u zemlju ulaze ponosni nositelji i nositeljice virusa kojeg onda, spontano i automatski, distribuiraju gdje stignu. Istina, ne šire bolest namjerno, ali od utjehe koristi nema. Nije, da se poslužimo jednostavnim primjerom, niti jedno djete loptom razbilo nečiji prozor ciljano, već slučajno, samo što je efekat isti: šupalj štok, krhotine po podu, staklar u procesu rada i kazna desetogodišnjaku u lažnom dresu Cristiana Ronalda.

Da je kao što nije, pripadnici Oružanih snaga BiH bi uveliko hodali po ulicama, naoružani automatskim oružjem iz kojeg mogu, kada procijene da treba, upucati šezdesetsedmogodišnjaka s paracetamolom u ruci ili neodgovornog pojedinca bez maske na licu koja, inače, zdravim ljudima služi da im, ukoliko ih imaju, zamagli naočare. Policijski sat bi trajao, barem, 23 sata, svi mlađi od 18 i stariji od 65 bi bili smješteni u logore udaljene od civilizacije što je više moguće, trgovine bi radile oko sedam minuta dnevno, u apoteke bi smjeli samo vlasnici potvrda da su preboljeli koronu, dok bi u ljudskim pravima uživali Jelka Miličević, Fahro Radončić, njegov imenjak prezimenom Solak, Mile Dodik, Fadil Novalić...

Mjerama zbog kojih bi u Švedskoj ili Njemačkoj neko završio ili na robiji ili u ludnici, krutim koliko i neobjašnjivim poput policijskog sata koji izuzetno dobro pomaže pojačavanju psihoze, diskriminacijom starijih osoba, ali i onih koji zbog datuma rođenja čine najmanje ranjivu grupu, ne brani se naše zdravlje, nego uništeno i nefunkcionalno javno zdravstvo, ali i kilava vlast koja se traženja rješenja uhvatila kada je problem to učinio gotovo nemogućim.

Kao što se - kako bi to rekao regionalno omraženi capo zagrebačkog „Dinama“ na privremenom boravku u Hercegovini, Zdravko Mamić - ne štedi kada se nema, već kada se ima, e tako se i oprema za zdravstvene radnike, respiratori i dezinfekciona sredstva ne nabavljaju dok se broje bolesni, već prije nego se prvi registrira. A on je bio neizbježan: dok smo mi igrali iz keca u dvojku, Covid-19 je poharao Kinu, pola Evrope, dijelove Balkana...

Nisu, pošteno je reći, u vlasti krivci za to što je onaj duduk iz Konjica odlučio napraviti dernek kojeg će platiti direktorskim potpisom, niti što među nama ima idiota kojima se ne može objasniti da se u ovom vaktu ne ide na skijanje u Italiju i Austriju, ali jesu, e to itekako jesu, za to što su Seka Izetbegović ili Ante Kvesić direktori bolnica, što testovi, maske i gumene rukavice nisu nabavljeni prije, što nas je pandemija pogodila kao da je zemljotres – dakle nešto nepredvidljivo -  i što ćemo katastrofalne ekonomske posljedice dočekati skromno, u krugu familije.

Vjerujući u kineski metod koji je efikasan onoliko koliko je to odlučila tamošnja, autoritarna vlast, pa se pohvalila preko strogo kontroliranih medija, zavideći Aleksandu Vučiću na zavođenju diktature u Srbiji i Davoru Božinoviću čiji je Nacionalni stožer civilne zaštite, prema riječima sudije Ustavnog suda Hrvatske Andreja Abramovića, praktično izveo puzajući državni udar u toj zemlji, ovdašnji su predsjednici, premijeri, ministri i njima bliski umovi, u zadanom, onom Holbrookevom okviru, primjenili sve što im se sviđa, ma koliko pogrešno i neučinkovito bilo. I još bi, ponovimo, samo da mogu.

Covid-19 nije, ne treba se lagati, nikakva malo ozbiljnija gripa, već opak, nepoznat virus kojeg nauka ne poznaje, niti mu je još našla lijeka. Oprez, higijena, socijalno distanciranje, masovno testiranje, jesu mjere koje se moraju poduzeti i kontra kojih ide cijeli set odluka ovdašnjih vlasti: od onih o ograničavanju radnog vremena trgovina – što je ono manje, gužva je jednostavno veća – pa do zakašnjele nabavke testova ili zaštitne opreme za medicinske radnike.

Navikla na to da se problemi ne rješavaju, već se čeka da ih zamijene drugi, bosanskohercegovačka politička kasta se po prvi puta nakon kraja rata susrela sa nečim što ne može pustiti da prođe. I pokazala takvo raskošno nesnalaženje, garnirano pokušajima sa svaki kanton ima svog Orbana ili Vučiča, da će biti čudo ako ikada izađemo iz vanrednog stanja. Naravno živi i nespremni na kanibalizam, tu sve izvjesniju posljedicu propasti koja slijedi neselektivnim ubijanjem ovo malo privrede i izostankom suvislih mjera pomoći onima kojima je rad zabranjen.

Prije nego je postao politička budala, generacijski rock pjesnik je napisao: „Živi bili, živi bili/imbecili i debili/blago tebi, blago meni/uništiće nas kreteni“. Evo, idealna je prilika da nadoknade propuštene šanse. Smeta im tek ustavni okvir u kojem ih može zakočiti svako ko im zavidi zato što su se prvi sjetili nečega naopakog i probali to prodati kao manifestativni oblik brige za nas.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.