Je li premostivo u glavama?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako Mostar osvoji titulu prijestolnice kulture tek tada će, kako to rekoše i u timu Mostar 2024, uslijediti pravi posao. Ono što je zapisano u knjizi kandidature, valjat će ispuniti, a kako je dosta toga u Mostaru na koljenima, ako ne i sve, valjat će zasukati rukave.

Mostar, koji je za sada izgubio titulu stolnog grada a drži titulu rekordera bez izbora, i do sada je zadovoljavao kulturne potrebe svojih stanovnika. Nađe se na kulturnoj mostarskoj sceni, čijim bi daskama koristila obnova a pozornicama neka bolja svjetla, i programa na silu koje je netko samovoljno proglasio kulturom, i kvalitetnog sadržaja.

Plakati gdje se ne smije

No, prijestolnicu kulture ne čine samo popisi događaja na plakatima koji se u Mostaru pak ne mogu zalijepiti na za to predviđeno mjesto. Tako je i sama kandidatura lijepila plakate tamo gdje ne bi smjela.

O kulturi u Mostaru službeno brine 147 osoba u 12 institucija, a u strategiji razvoja kulture sudjelovati bi trebali svi, od kulturnjaka do građana, i svugdje, od kulturnih institucija do ulica. I dok s jedne strane tim koji radi na kandidaturi, a čiji je početak pratio skandal o podobnosti i nepodobnosti pojedinih članova, misle da Mostar ima velike šanse, građani sumnjaju da Mostar to može. Jer Mostar ne može ostvariti ni jednostavnije strategije. Tako anketa pokazuje da većina građana misli da Mostar nema šanse u borbi s Banja Lukom i norveškim Bodøom, ali grad misli da je sve premostivo.

No to da je sve premostivo iz zanimljivog mostarskog slogana, ne stoji baš u praksi i stvarnom životu grada. Mostar, prije svega, ne može premostiti vizije budućeg ustroja grada pa se dvije strane izmjenjuju u ulogama kočničara dogovora oko izbornih pravila. Kako kome politički u kojem trenutku odgovara, tako se povlači ručna ma koliko se govorilo o premošćivanju različitog viđenja uređenja i ustroja grada.

Mostar je otupio

Prije tri godine na ovim stranicama, u ovoj rubrici, pod istim potpisom pisalo je kako se ''nitko od silnog predizbornog zanosa nije udostojio reći da je krivac za to da će novih 365 dana proteći u mostarskoj šutnji i da su sve njihove ljubavi pale na mostarskom pitanju''.

''Nitko, čini se, nije iskreno ni želio da se riješi problem zahrđalih izbornih kutija u Mostaru. Naslušali smo se, doduše, rokova, ali i nagledali njihovog probijanja i najčešće iz medija i polutekstova saznavali da netko tamo glumi neko dogovaranje. Mostar je otupio od svojih nekih ponedjeljaka i obećanih sljedećih tjedana. Mostar više nema snage da krikne da netko mora odgovarati i priznati krivicu za propalu ljubav u koju su se kleli. Bez obzira na predznak, stranjsko ili naše. Grad, reći će neki, funkcionira i bez popunjenih listića. Ali, ispod površine, oni koji žive u njemu i koji se sapliću o njegovu stvarnost, znaju da ga nesvanuti ponedjeljci guraju u jedno mračno jučer. Vrijeme curi. Govori to uporno dok teče i zagađena Neretva, ali nitko je ne sluša. Proći će još nekih 365 dana obećanja, proći će tisuće malih života u njihovom tapkanju na mjestu i Mostarovom galopu ka dnu za kojeg nitko, bez obzira na predznak, stranjsko ili naše, neće odgovarati'', pisao sam u rujnu 2016. nakon što je Mostar, po tko zna koji put, propustio još jednu priliku za dogovor.

Vibrantan, prosperitetan i prestižan

Nepremostiv je, iako je sve premostivo, i problem smeća o kojem bi se iz arhive moglo izvući more tekstova koji, iako su pisani godinama ranije, odgovaraju i trenutnom stanju. Unatoč mostovima i premošćivanju, nismo doživjeli rješenje problema. Čak štoviše, u vrijeme kad Mostar lovi jednu titulu, kiti se drugom i čini se kako će i tu ostati na tronu i nastaviti biti grad u kojem se strategija odvoza smeća kao i podizanje kulture i svijesti građana o otpadu ne može mrdnuti smjesta.

Unatoč silnim naporima da se strategija o razvoju kulture ušminka i svaki put predstavi uz smiješak kao da pored nas nema dovoljno stvari za plač, teško je prešutjeti da gradu koji lovi tako visoko podignutu ljestvicu ne ide nikako premošćivanje svih drugih problema.

''Mostar će do 2026. biti kulturno vibrantan, prosperitetan i prestižan grad za življenje, djelovanje i posjećivanje'', navodi se u strategiji koja se brani u Bruxellesu. Nadati se da će tamo neke oči prepoznati da ranjenom gradu treba jedan poticaj i jedna velika promjena.

Mostovi u glavama

No, nema te strategije koja će premostiti sve ono u što se Mostar zakopao svih ovih godina. Mostaru treba, a to se sramno i sramežljivo navodi i u kandidaturi, strategija upravljanja otpadom i otpadnim vodama čije je rješenje ušminkano ali praćeno nebulozama.

Uz ljude koji upravljaju Gradom i poznaju skraćenice u svojim resorima, Mostaru treba i prometna strategija, strategija parkiranja, strategija zelenih površina od kojih neke čekaju i desetljeće da se zazelene, strategija parkova, fontana, ravnih ulica, mudrije smišljenih linija javnog prijevoza i dublje razmišljanje o turizmu umjesto kineskih dresova i pića ohlađenog u rijeci čija se razina zagađenosti taji.

Bilo bi lijepo u ovaj umrtvljeni grad donijeti barem jednu pobjedu. Bilo bi lijepo da se u srijedu iza podneva iz Bruxellesa Mostarom proširi vijest da se grad iz začahurene titule slučaja razvio u leptira kulture. No, ako se to i dogodi, Mostar će morati ozbiljnije razmišljati o premošćivanju i mostovima na svim navedenim i nenavedenim poljima. Neće se ovog puta, kako se to naviklo, zbog jedne pobjede smjeti zatvarati oči nad svim našim porazima.

A najgore je, svjedočimo tomu, kad su mostovi srušeni u glavama. Tada je teško premostiti čahuru prljavštine i plitkosti u koju smo se zavukli.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.