Konobarska Nova Godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

E dobro ti nama došao i u Novoj 2025. godini! Neka, neka, ne idi, svakako sam sām, evo dežurni. Pa jašta, samo konobari rade danas. I policija, i hitna, i vatrogasci... i prokleti novinari. Svima ostalima su proglasili neradnu nedjelju. I blagdane. I praznike.

Nego 'ajd popij jednu, ponijeli smo od kuće, je li, dok su drugi slavili, a mi radili. Jer zakon nije jednak za sve. Znaš, kod nas je fundamentalna kršćanska džamahirija pa se proglasi nedjelja neradnim danom. Ili ovako kako kažu u Republici Srpskoj, belosvecka Nova Godina.

Neka te, šta, ako si već ovdje, pročitaj do kraja, ne bi da imaš šta raditi, a takvi su dani najgori. Bio ti u redakciji, bio u ordinaciji, bio u postaji... samo ćeš gledati u zidove, ili kroz prozor. Ubij koju minutu s nama! Ma hajde, popij jednu, ima meze, evo ima i kolača... u biti, nema ničega osim rakije i evo ostale šape, mi pojeli ostalo.

Tigar ili neki maĆić

Bosna i Hercegovina ima strašan potencijal da postane europski tigar. Ili zmaj, kako se volimo nazvati. Ne, naravno da ne mislim na poljoprivredu, i naravno da ne mislim na turistički potencijal. Ne, ne mislim ni na rude ni na industriju.

Primjerice, nedavno su nam uveli neradnu nedjelju. Svima, osim konobarima. Je li, i ovim slugama javnih interesa, medicinarima, policiji, vatrogascima, novinarima. Kažu, to je dobro za obitelj. Zanimljivo, nije za obitelj dobro uvesti četverodnevni radni tjedan, pa da se majke i očevi organiziraju s djecom otputovati na kakav izlet, kod baka i deda, da se doista druže s njima. Jer, neradna nedjelja u biti znači samo da će roditelji biti nervozni u kafanama dok djeca skiče oko njih, konobari, šankeri, kuhari bit će jednako nervozni, plus oni nisu sa svojom djecom... Totalno sjajan zakon! Kada u Japanu hoće da se povećaju obitelji, da su bliskiji s djecom, da su bliskiji međusobno, je li, oni skrate broj radnih dana na četiri. A ostave iste plaće. Pa družite se, volite se! Nova je godina! Sretno!

Dobra plaća, još bolji porez

U nas, što se plaća tiče, tu smo dobili još jedan odličan propis, minimalac 1000KM. Većina vas koji su sastavljali kraj s krajem od ovih nekih sporednih naknada, prijevozā, regresā... pozdravite se vi s tim ubuduće. To će se sve ubrojati u taj minimalac, pojest će vam plaću. Nema veze što su 'zaštitili', nema zaštite od rupa u zakonu. Poslodavac vam ne mora dati sve te naknade, ako nema.

S druge strane, većina tih radnika koji su radili za 600 i 700 maraka, i sad im povećaju plaću na 1000 silom, oni će biti nagrađeni, za razliku od ovih isto radnika s mrvicu više odgovornosti, kojima je plaća bila 800 i nešto ili 900 i sada se osjećaju drugorazrednim, iako su za napredak u timu uložili vrijedan rad i iskustvo, motivaciju i slično.

Svim onima koji su već mrvicu iznad radnika i imali su 'iljadarku ili više... e njima šipak! A svejedno ni prvi ni drugi ni treći neće moći sastaviti kraj s krajem jer je za osnovne životne namirnice potrebno više od 3000, što prostom matematikom znači da raditi trebaju muž i žena plus da jedno od njih dvoje nađe ljubavnicu ili ljubavnika i da i to 'plus čeljade' jednako doprinosi u kuću. Baš kršćanski. Doduše, sad mi je jasnije zašto su Bošnjaci podržali ovaj zakon. Dvije žene, top!

Sjajna odluka domaćih vlasti! Jer apsolutno oni su zacrtali toliko je minimalac, sračunali fino, zaokružili da im je lakše skontati onih 42% posto odbitka od bruto, puno više izgleda kad računaš u odnosu na neto... i već prvog travnja očekujem samodopadno priopćenje iz Vlade Federacije BiH kako su u prvom tromjesečju skupili veličanstvene novce od poreza.

A ja kažem kako je to dobro, čovječe. Recimo, meni je porez mjesečno oko te famozne 'iljadarke. (Jeste, novinari ne zarađuju mnogo, ali nemaju pravo da se žale.) Da je Vlada odlučila makar i na jedan trenutak sjesti s računovođom, bilo kojim koji zna i na prste i na digitron... i da su odabrali ostaviti sebi jednak porezni prihod. To je tek malo više matematike nego što su oni obavili za ovih minimalac 'iljadarku.

I da su odrezali porezna davanja tek toliko da i dalje isto zarade od naših plaća. Jer ja sam im i prije za nerad poklanjao 'iljadarku mjesečno. Plaće bi bile veće, svima bi porasle u jednakom postotoku, gazde bi bile zadovoljne... jer pazi, 'gazde' nisu samo truli bogataši, 'gazde' su i vlasnici kioska ili piljare ili kafaničice ili obućar, urar... a njima puno znači hoće li im ostati marka ili dvije više.

Kažem, sjajna odluka Vlade! Sretna vam Nova!

Kome ba da mi učimo?!

Treće, i možda najvažnije, jesu mladi. Na mladima svijet ostaje. Pa je evo Vlada ovdje u Hercegovačko-neretvanskoj županiji postavila presedan svim drugim kantonalnim vladama, sad će svi na sudu obarati štrajkove prosvjete i ne samo prosvjete, sad kad lupe i po zdravstvu i po policiji. Zaboravite vi heroje u bijelom, zaboravite heroje u plavom... sad ste se pomirili da ne postoje heroji s kredom.

Imamo tako malo djece, umjesto da kao kap vode na dlanu držimo učitelje i nastavnike, mi im se izrugujemo, zabranjujemo im osnovno radničko pravo na štrajk. A nismo se potrudili regulirati im plaće u skladu s inflacijom. A kad je kolektivni potpisan, nije roba išla oko Afrike i Južne Amerike, išla je ravno kroz Suez i Panamu. A oprostite, ali to je samo jedan novi uvjet kojeg nije bilo kad je kolektivni potpisivan.

Nema veze, minimalac je sad 'iljadarka. Što bi Marija rekla, nemaju para. Sad ćeš imati. I to što si viška zaradila od lani, i to što će porezi biti veći, a i sad što si zakinula prosvjeti. Bravo, Marijo, milosti prazna, proračun je s tobom! Zahvaljujući tebi Primorac nije uspio dobiti ni 50% glasova u HDZ-ovoj utvrdi, izbornoj jedinici dijaspore ili kako to već zovu ovi što misle da smo mi Hrvati šljegli u BiH, da smo manjina i podstanari. Jeste, ova vladajuća elita što nije u školi slušala gradivo!

Sada, kada još imamo nastavni kadar, a dobar dio njih već je napustio zemlju... Sada trebamo rekonstruirati u potpunosti obrazovne norme i standarde.

U razredima treba biti po desetoro ili maksimalno 15 đaka, da s učiteljem ili nastavnikom budu obitelj, da su slobodni pitati ga/ju, da im odgojitelj ima vremena pokazati, prepoznati gdje zapinju, usmjeriti ih. Da je manje nervozan od konstantne borbe sa čudovišnim strojevima od 30 i više đaka.

Melje to ljude. Ja sam išao u osnovnu školu sa skoro 40 kolega u klupama. Isuse, koja je to ratna zona bila! Kasnije sam tražio što nepopularnije škole. Prvo u gimnaziji bilo nas, ako ne se varam 18 ili 19. Kasnije na studiju, bilo nas je 15 ili manje, ako me pamćenje još služi.

Jeste li vi svjesni koja je razlika učiti s profesorom s kojim vodiš dijalog, malo vas je, imate vremena... od onog poslijeratnog pakla sa četom đaka u klupama, i dok nastavnik priča s jednim klincem, samo pet metara dalje je papirni Vijetnam, čvokaju se, tuku se papirnatim avionima i bombama, pale teke... i sve je to u redu dok netko ne izgubi oko.

Znači, Velagiću tiću, norme i standardi. Da se đak i učitelj gledaju ravno u oči, da osjete konekciju... da vidiš kako se tada znanje upija. Pa naravno, čuo sam ja od studenata, ti to nikad nisi znao, fali ti emocionalna inteligencija, tebi su norme i standardi samo mrtvo slovo s papira.

Nema neću

'aj popij jednu, evo ima fine viljamovke, evo dunjevača k'o duša! Sjedi s nama sirotinjom što nismo imali drskosti napustiti struku kao Kordić, jer nam se ne radi nedjeljom. Čovjek voli bagere više nego čačkat po ćuni... oprostite šta psujem.

Volim i ja kamione pa nisam ukrao jedan, nego sam kupio Euro Truck Simulator 2 i vozam od Nemila do Nedraga. Mislim, od Bajadoza do Janjine... ili kroz neke europske vukojebine, od Vlore do Karakaja. I radim evo na praznike, blagdane i nedjelje, da Mario i Marija ne moraju. I Nermin isto da odmara nedjeljom. Jer zovu ga često drugim danima. I noću, u sitne sate.

Ja noću isto ne spavam, tješim pse zbog vaših petardi i topovskih udara. Dao Bog da vam bude najsretnija nova i da vam ne propuca ruku prije nego se pameti dozovete.

Jer evo, dalo vam 'iljadarku i nedjeljom da ne radite, dalo vam da vam djecu uče ljudi koji pored škole rade još jedan posao da prežive. Nema razloga sumnjati da će sve biti dobro. U Njemačkoj možda, u nas... teško.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.