Ljubi bližnjeg svoga!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Evo nas, dakle, u četvrtom valu. Uredno je najavljen, još urednije je stigao, ne zakasnivši nimalo. Čak je i prilično uranio, ako mene pitate. Za razliku od ranijih valova, u ovom četvrtom imamo cjepiva. Kako smo ih nabavili i sami znate. Doniralo, sažalilo se, uputilo nam.  Sa svih strana. Pa tko udijeli, dobro je udijelio. I onda se mudri, a navodno nadležni, čude zašto im ljudi baš ne vjeruju. Kako vjerovati nekome tko te je držao na ledu mjesecima, a sad bi te najednom toplom dekom grijao?

Za razliku od ranijih valova, sam virus više nije top tema. Dobro, barem nije toliko dok je glavno pitanje – jesi li se cijepio? Uh, kakva moda je u pitanju! Uzalud se pozivate na pravo na privatnost, uzalud kolutate očima, ima ih što vas dozivaju preko ulice, mašu vam u samoposluzi, kad vas sretnu bilo gdje, umjesto dobar dan, sad vam kažu – A jesi li se ti cijepio?

Nije vam jasno što bi oni mogli uraditi s tim podatkom, uzimate zdravo za gotovo da su ljudi jednostavno nesigurni u svoje odluke. A ne bi trebali biti da nije kao što već jeste. Da je sve u redu, da sustav funkcionira, da nema rupa u njemu kao nekoć u ozonskom omotaču, pa da kroz njega tako lako upadaju teorije zavjere i brzopotezni strahovi od korporacijskog farmaceutskog masterplana.

Malo, po malo, eto ga došlo k'o devedes' prve, devedes' druge, kad te je prvo ispotiha i onda sve glasnije pitalo za vjeru i naciju. Sad te pita – jesi li cijepljen? Samo još fali, a i to će uskoro, da ti iza leđa šapuću i u tebe značajno pokazuju prstom. Evo onoga, znaš, taj ti nije naš!

Na društvenim mrežama i u komentarima već se dijele kao nožem na vjernike i zaražene, što bi Johnny Štulić rekao u pjesmi Krivo srastanje. Odnosno, sve stroža je podjela na cijepljene i necijepljene. Zapjenili, dojučerašnji antifašisti preko noći bi slali u logore, a fašisti učas odoše u gerilce. Srećom, za sada samo verbalno.

Tužno je zapravo sve ovo. Prije svega, te naše vrle nadležne strukture, učinile su sve kroz sve ove godine da im se ne vjeruje ama baš ništa. I sad kad su konačno izmolili dovoljno cjepiva najednom se te iste vlasti postavljaju na razinu moralne vertikale, koja u tobožnjoj brizi za građane (do kojih uglavnom drže kao do lanjskog snijega) pravi zapravo jaz među ljudima.

Ludo, naime, zvuče pozivi iz Štaba, sklepanog, da vas podsjetim, po nekim totalno lijevim aršinima, da se necijepljenima uskoro zabrani ulaz u javne objekte, što su mnogi preveli i kao skoru zabranu ulaska u kafiće, restorane, na predstave i ostale kulturne događaje.

Dakle, nakon tolike trakavice sa respiratorima i nabavkom cjepiva, nakon toliko kriminala i laži, nakon toliko loše organizacije i prosipanja po medijima, evo nama najednom svetaca koji su svima koji su odlučili da im još uvijek, iz ovog ili onog razloga ipak ne vjeruju, odlučili spremiti lagani aparthejd. I pritom neočekivano probudili zvijer u onima koji su se podvrgli cijepljenju, dajući im za pravo da su sad više vrijedni. I od njih napravili buzdovan koji je neka vrsta miksa licemjerja i oholosti, kojim se ima razbiti tvrda glava opiranja.

Tužno je sve to. Znate zašto? Jer smo skrenuli s puta u kojem je zdravlje najvažnije i pretvorili sve ovo u cirkus koji je prvo umalo uništio ljude i financijski i mentalno – a iz kojeg se ovih dana stroga podjela nazire kao vrhunac predstave. Modificirana varijanta stalnih sukoba ustaša i partizana, četnika i balija, sa međusobno usmjerenim neoborivim dokazima i argumentima, samo sada dignuta na nadnacionalnu razinu. Verzija 2.0. Mljac!

A zdravlje? Čuj, zdravlje?

Koliko ste već puta čuli da vam netko kaže kako se cijepio samo da može putovati, da ga ne jebu na granicama, da mu je dodijalo da mora svako malo gledati Dnevnik i nervozno obilaziti portale u potrazi za promjenama pravila? I previše puta ste to čuli, zar ne? Gdje je tu zdravlje?

A koliko puta ste čuli da vam netko kaže kako se cijepio radi sebe i svog zdravlja, jer razumije da je cjepivo jedino pravo rješenje? Koliko god da ste puta to čuli, premalo je, jer u nekakvoj normalnoj situaciji svi bismo tako govorili. I trčali bi da to riješimo.

A ovako, tuga jedna. Recite mi, gdje mi trčimo? Trčimo u susret jedni drugima, ali ne da bi se izgrlili i izljubili, nego da bi jedni druge poslali u tri pi*** mate****, da bi jedni druge prokazali, da bi jedni druge predstavili kao opasnost i neprijateljsko biće. Da bi jedni druge optužili da nam se sve ovo opet događa samo zbog njihove krivice. Solidarnost? Suosjećanje? Razumijevanje? Stradali učas!

Pritom nam se samo mogu smijati oni koji će nas opet lijepo zamoliti da pri ulasku u prostor obavezno stavimo maske. I držimo razmak. Bez obzira jesmo li ili nismo cijepljeni.

Ipak smo najopasniji kad se skroz približimo. I kad skinemo maske. Ako me razumijete. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.