Mostar, otvoreni gard!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Projekt Open City Mostar zapravo je kruna jedne ideje koja se stidljivo javljala već dosta godina, a toplo se nadam da sam joj i ja dao neki doprinos, pričajući u svakom trenutku i sa svakim na kojeg bih naišao, baš o tome.

Naime, radeći prije nekoliko godina jedan koncert na Musali, na kojem su sudjelovali učenici glazbene i muzičke škole, a pred nikad dovršenim objektom koji bi trebao biti kuća svim budućim talentima ovog grada, osjetio sam kako Mostaru nedostaje stalni ljetni program, koji bi podrazumijevao nastupe lokalnih umjetnika prije svega, a onda i gostiju, kroz čitave dane dugog mostarskog ljeta i na lokacijama koje se moraju dodatno oživjeti da bi dobile puni smisao.

Pri tome, dakle, nisam mislio samo na nastupe na poznatim gradskim koncertnim lokacijama, poput Kantarevca ili Abraševića, nego upravo na mjestima koja zovemo najfrekventnijim šetalištima grada. Govorio sam kako bi od trga do trga, misleći pritom na Rondo i Musalu trebalo razviti naviku da vas gotovo svaki dan zabavlja po neki bend, da vas gotovo svaki dan dočeka neka druga umjetnička forma, da svaki dan imate razloga prošetati, a onda oživjeti i Stari grad, plato ispod Starog mosta, pa volja vam napraviti veliki ili nešt manji krug po gradu, da vam to pređe u naviku, jer vas vuče atmosfera, nastupi i ljudi koji se okupljaju da bi uz ugodnu mjuzu proveli ugodne trenutke.

Naravno, uvijek se može reći da mi to radimo zbog turista, ali prije svega to se treba raditi radi nas samih. Ne treba biti preveliki intelektualac da bi se shvatilo, Mostar se, da bi zacijelio sve svoje rane i da bi zbilja ušao u novo razdoblje, mora pokrenuti. Nešto kao voda, kad stoji dugo na jednom mjestu, onda počne smrdjeti, primi u sebe svakakvo smeće, upadne štošta i spusti se u talog. Voda koja je u muvingu, koja se kreće i okreće, ona duže ostaje svježa.

Projekt Open City je konačno oživljenje ideje koja, naravno, nije moja, ali sam imao sličnu i drago mi je da je ovako realizirana, da su uključeni i Grad i EU i ekipa iz Mostar Rock School, koja već godinama koristi svaku priliku da se nametne kao inkubator prije svega glazbenih zbivanja. Zapravo, nije ta ideja neka velika filozofija, ona se sama pojavi čim kreneš promišljati na jedan logičan način. U Mostaru ima još logičara, i to je sreća. Mostar se mora otvoriti, ne samo drugima, nego prije svega samom sebi. Jer unutar Mostara predugo smo bili jedni drugima „oni drugi“. Naravno, nemam iluziju, znam da ćemo si to još dugo vremena i ostati, ali barem možemo promijeniti formu, isturpijati oštre bridove mišljenja i suda, upoznati se da bi se više cijenili u budućnosti. Pa, i voljeli, zašto ne?

Projekt Open City izveo je na ulice i izvođače i ljude. Ne samo mlade, na kojima znamo da svijet ostaje. Nego i one u ozbiljnijkm godinama, koji sada imaju razlog ostati duže napolju i činiti sve veće krugove po gradu. Mostar je kao kakva biljka, malo je gadan za održavanje, ima tu puno bodlji, ali ako ga redovno zalijevaš i pružiš mu pozornost, on će sigurno procvjetati najljepše moguće. Ovog ljeta, točnije na kraju ovog ljeta Mostar cvjeta.

I ne samo zbog projekta Open City, nego i zbog svih događaja koji su se naslonili na projekt, a koji su već dosta godina u gradu. Mostar Summer Fest i Mostar Blues Festival, prije svega, ali i fenomenalan sinoćnji koncert Simfonijskog orkestra Mostar s bendom i ukupno osamdeset četiri izvođača na bini, koji je održao spektakularan tribute Beatlesima na Kantarevcu i koji nije čisto vezan uz Open City projekt, ali se odlično nadovezao, jednako kao što ćemo se svi mi sutra, zahvaljujući ovoj ideji, nadovezivati jedni na druge. A to je, dragi moji, ono što grad čini gradom. Međudjelovanje raznih ljudi i grupa, samo je pitanje u kojem smjeru ćemo ići – okrenemo li malo drugačije, naša voda će manje smrdjeti. Otpustimo li kočnice i odemo do starog hamama, velikog parka Zrinjevac, odemo li do Lenjinovog šetališta Nikole Šubića Zrinjskog, Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača, ili Starog Mosta ili platoa pod njim, ući će nam u naviku. Viđat ćemo se i biti viđeni. Družit ćemo se i biti drug.

Mostar može, naravno. Opet, ponovit ću, nemam iluziju da će se preko noći sve promijeniti. Nemojte očekivati da će jedno ugodno ljeto u gradu izbrisati sve naše magle i studeni nakupljene godinama, ali malo po malo, mic po mic, ovaj ruzinavi brod opet može zaploviti, pokidati lance, izvući sidro iz taloga prošlosti i, uz puno poštovanje jednih prema drugima, postati destinacija u kojoj se može i mora ostati živjeti. I to je, nadam se, posve jasno i novom Gradskom vijeću i novom gradonačelniku.

Netko će reći – pa ne može kultura kroz dvadesetak dana promijeniti godine i godine, slojeve i slojeve, k'o musaka naslaganih redova mržnje, nepovjerenja i nepoznavanja. Ne može, naravno, pogotovo ne može sama kultura to učiniti, ali može postaviti temelje, okupiti ljude koji su donedavno mislili da ih je tako prokleto malo, da su usamljeni i okruženi, da su otok u moru, pa oko njih stvoriti kritičnu masu koja će pokrenuti stvari.

A onda navika, osjećaj nakon nekog vremana da ti je dobro, da ćeš uvijek naići na nekoga koga cijeniš, s kim voliš biti i s kim voliš razgovarati. Navika da će ti biti dobro i da će tvoj grad i taj put izgledati kao i svaki drugi pravi grad na ovoj kugli zemaljskoj. E, to! Kako se navika bude ponavljala i kako se koncentrični krugovi šetnji po gradu budu širili, tako će i naši mozgovi polako izlaziti iz uskih okvira, a glava polako nadjačavati škrip u kojem je stisnuta.

Otvoreni grad. Lijepo zvuči, Kao i Otvoreni gard. Lijepo i izgleda. Miriše na novo. I zanimljivo kako i neke stare face u ovim danima izgledaju nekako svježije, raspoloženije. Kao da opet polako dobivamo smisao. I da, hvala Europskoj uniji koja nas se opet sjetila i koja nas je opet isfinancirala, ali morat ćemo ubuduće malo više sami. Opet zbog sebe.

Kao stradalnik u prometu koji ponovno uči voziti, i Mostar će morati ponovno naučiti neke stvari. Mostar će morati naučiti sam sebe u svojoj zaboravljenoj raskoši različitosti, koju smo podveli pod nepoznato i neprijateljsko. A kad Mostar nauči bit će draži i nama koji smo u njemu i onima koji u njega dolaze.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.