Veliko ništavilo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prolom oblaka počeo je malo prije ponoći, zaglušujući sirene automobila i tuljenje veseljaka koji su obično obilježavali Novu godinu na Stripu, donijevši 1950. godinu u ispostavu postaje Zapadni Hollywood u valu cviljenja guma praćenih zavijanjem hitne pomoći.

U 12.03, lančani sudar četiriju automobila na križanju Sunseta i La Cienege rezultirao je s petero-šestero povrijeđenih; šerifovi zamjenici koji su prvi stigli na mjesto događaja dobili su izjave očevidaca: sudar su zajednički izazvali klaun u smeđem De Sotu i pješadijski major u stožernom vozilu Cook Campa, koji su se utrkivali vozeći bez ruku, držeći u krilu pse sa slavljeničkim, papirnatim kapama na glavi. Dva uhićenja, jedan poziv šinteraju u Verdugo Streetu. U 12.14 srušila se nenastanjena kućica nekog veterana na Sweetzeru, pretvorivši se u hrpu mokrih betonskih elemenata, ubivši pritom dvoje tinejdžera koji su se ljubakali pod potpornim stupovima...

James Ellroy, Veliko ništavilo

Gornjim rečenicama započinje možda ponajbolji roman Jamesa Ellroya, najvećeg suvremenog pisca kriminalističkih romana, koji je, više nego bilo tko od njegovih slavnih prethodnika, poput Raymonda Chandlera, Dashiella Hammetta ili Elmorea Leonarda, premostio granice između žanrovske i "ozbiljne" književnosti.

Ellroy je jedinstven još po nečemu, što je za ovaj tip literature možda čak i važnije. Riječ je o brisanju granica između fikcije i stvarnosti, pošto je svoje najpoznatije romane, one iz takozvane L.A. kvatrologije, napisao nakon višegodišnjeg istraživanja policijskih arhiva losanđeloske policije iz pedesetih.

Njegovi razlozi bili su osobni, što je za književnost od neizmjerne važnosti. Ellroy je u svoju višedesetljetnu spisateljsku odiseju krenuo s namjerom da rasvijetli ubojstvo vlastite majke, koja je brutalno ubijena pedesetih u Los Angelosu, još dok je Ellroy bio dječak. O tom slučaju govori njegov prvi roman iz kvatrologije "Crna dalija".

Cijeli ovaj uvod napisao sam iz dva razloga, da bi dao na vjerodostojnosti citiranom Ellroyevom odlomku i da na primjeru pokažem kako izgleda društvo na "automatskom pilotu". U civiliziranom svijetu najbliža tom idealu je novogodišnja proslava, u kojoj su moguća i "čuda" slična onima koje Ellroy opisuje.

Automatski svijet

Bosna i Hercegovina, koja se poodavno isključila iz uređenog, civiliziranog svijeta, funkcionira na principu "automatskog svijeta" već više od dva desetljeća, i u kojoj su moguća i "čuda" poput nedavnog tragičnog događaja u Sanskom Mostu, kada je domar tamošnje srednje škole ubio troje svojih radnih kolega.

Slični "incidenti" događaju se širom svijeta, i Bosna i Hercegovina tu nije nikakva iznimka, ali je iznimka po bešćutnoj i hladnoj reakciji nadležnih politika na svim razinama, što je postao svojevrsni obrazac ponašanja, jer nadležni imaju mnogo važnija posla. Dok se svijet oko njih urušava, oni ili brendiraju ćevape, sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić, ili sline na otvaranju spomenika ljudima optuženim za najteže ratne zločine, poput Željka Komšića.

Njemačku je prošli tjedan uzdrmao brutalan napad koji se dogodio u Solingenu, kada je 26-godišnji Sirijac nožem ubio troje ljudi i ozlijedio još osam osoba na lokalnom festivalu. Napadač, koji je u Njemačku stigao krajem 2022. godine i zatražio azil, predao se policiji i priznao zločin. Njegov čin izazvao je buru u političkom životu zemlje, potaknuvši žestoke rasprave o migracijskoj politici i sigurnosti.

Napad u Solingenu dobio je dodatnu dimenziju, nakon što je teroristička organizacija Islamska država preuzela odgovornost za ovaj čin. Ova tvrdnja dodatno je podgrijala već napetu atmosferu u Njemačkoj, gdje su se politički lideri različitih stranaka počeli međusobno optuživati zbog neadekvatnih mjera sigurnosti.

"Žalimo za žrtvama i stojimo uz njihovu rodbinu”, izjavio je njemački savezni kancelar Olaf Scholz u telefonskom razgovoru s gradonačelnikom Solingena. "Ranjenima želim brzi oporavak. Počinitelj mora biti brzo uhvaćen i kažnjen svom snagom zakona”, dodao je.

Zona psihopatologije

Stječe se dojam da su naši političari toliko hladni i bešćutni, da je to već poodavno prešlo u zonu psihopatologije, da više nisu sposobni ni za elementarne ljudske geste koje ih ništa ne koštaju, poput Olafa Scholza. Riječ je, uglavnom, o korumpiranim poslušnicima koji poput satelita kruže oko dupeta američkog veleposlanika u BiH, i kojima je bliži Washington negoli Sanski Most. A da ne govorimo o nekim drugim bosanskohercegovačkim gradovima, u kojima žive oni Škorini "čudni ljudi, čudna imena".

Povodom ovoga, pala mi je na pamet jedna anegdota koju je jednom ispričao pisac Petar Miloš. U dugoj polovici devedesetih, Miloš se zaputio u kabinet jednog od tada najmoćnijih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini, da mu financijski ili na neki drugi način pomogne oko izdavanja knjige. Čim je ušao u kabinet, odmah s vrata, spomenuti političar je, komentirajući kaotičnu situaciju u društvu, rekao: "Moj Petre, na što će ovo izać!?"

Miloš, koji je odmah shvatio koliko je sati, samo je pozdravio svog domaćina i izišao iz kabineta nedovršena posla. Ovom anegdotom, Miloš je ostavio možda najbolji opis prosječnog bosanskohercegovačkog političara, fokusiranog isključivo na vlastite interese. Još ako to usporedimo s današnjim vremenom, jer se devedesete iz današnje perspektive čine kao neka mitska, zlatna vremena.

U Sanskom Mostu, po popisu iz 2013. godine, živi oko 17.000 stanovnika. Ako to usporedimo sa Sarajevom, u kojem po istom popisu živi oko 275 tisuća, možemo shvatiti svu dubinu tragedije koja je pogodila ovu lokalnu sredinu. To je, procentualno, ravno hipotetičkom zločinu u Sarajevu u kojem je ubijeno oko pedesetak ljudi.

Dan žalosti

Kako shvatiti ovu patološku bešćutnost? Vlada Federacije BiH je za dan žalosti proglasila tek ponedjeljak, peti dan od ubojstva, i to, pretpostavljam, tek nakon pritiska javnosti. Po mome mišljenju, samo je jedan razlog za ovo: Sanski Most je previše mala sredina i ne donosi previše glasova.

Međutim, usprkos svemu, ovo će se promijeniti uoči parlamentarnih i predsjedničkih izbora, gdje je svaki glas važan. Prijedlog za građane Sanskog Mosta. Ne dajte da vas smatraju ljudskim ribicama bez memorije. Postavite uoči parlamentarnih izbora po ulicama jumbo plakate na kojima stoji: Gdje ste bili 21.08.2024.?   

Reakcije u medijima i komentari povodom zločina u Sanskom Mostu pokazuju još jednu stvar, kako dobar dio populacije zaslužuje baš ovakvu vlast kakvu ima. U većini tekstova provlačila se teza kako ubojica zasigurno nije ubijao bez valjanog razloga, što je ništa drugo već gruba relativizacija zločina i poziv svim obespravljenima i frustriranima u ovoj zemlji, a takvih je iz dana u dan sve više i više, da pravdu umjesto sudskim putem traže puškama.

Ovo je samo još jedan prilog slici Bosne i Hercegovine koja se već odavno pretvorila u Ellroyevo "veliko ništavilo", u zemlju u kojoj svi znaju sve, iako nitko ništa ne zna. Treba samo ovlaš prelistati crnu kroniku i pred očima će vam se otvoriti kaotični Ellroyev svijet. Bez problema možete zamisliti Željka Komšića kako pijan vozi sto na sat, dok pored njega drijema njegov pas ljubimac sa slavljeničkom kapom na glavi.