Tako se Mostar gradi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

22.7. – Ponedjeljak

Prvi smo u Europi. Titula za koju nam nitko neće nikada dati priznanje a koju društvo skupo plaća a ne naplaćuje nije baš za pohvaliti se. Zemlja koja nema sreće najviše u Europi izaziva sreću pa broji najviše kladionica na Starom kontinentu. Puno je toga za kladiti se u ovoj zemlji. No, jedina je sigurica na koju treba uplati to da neće naprijed.

Grad Mostar nema sreće a ni ideje kad je u pitanju Deponija koju bi građani zatvorili ali je ne daju sanirati grad sanirao ali da je još puni. Začarani krug mostarskog smeća došao je na naplatu baš kao i nedostatak dugoročne pameti jer se budućnost u ovoj zemlji mjeri od mandata do mandata.

U Mostaru se, u kojem je čim se ukazala izborna godina nestalo dijaloga, organizira konferencija o dijalogu u čast Starog mosta o kojem nema priče. A ni dijaloga. Još jednom su se okupili oni koji svoje postojanje grade na natezanju dijaloga kako bi potrošili novac prosipajući šuplju priču dok u rukavima urednih odjela drže adute kojima mogu prekinuti sav dijalog.

Dijalog Milorada Dodika pretvorio se u monolog pa je neumorni davatelj izjava ponovno opleo po partnerima u Federaciji tvrdeći da se u Trojci krije SDA. Reći će Dodik ovog tjedna opet svašta nešto. Iznijet će teške riječi o popisu za likvidaciju kojeg bismo svi željeli vidjeti ali i to da je napokon uspio da razbije savezništvo Bošnjaka i Hrvata u politici. Kao da ga je nekada, osim onog financijskog interesa, ikada bilo.

Svijet je ostao bez pola populacije pčela i leptirova. Nas, kojih nema više od pola, se to ne tiče.

23.7. – Utorak

U Mostaru opet isto. Islamska zajednica je ljuta što je u prostoru za kojeg tvrde da je njihov ugošćen predsjedatelj Predsjedništva i ministar vanjskih poslova. Dobili su odgovor da ljutnje nije bilo kad je u istom prostoru ugošćen Bakir Izetbegović. Bogovi neprestano u ovoj zemlji padaju na tjeme.

I dok se ruše mostovi na Mostu, potpisana je izjava za budućnost između BiH, Hrvatske, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Albanije i Turske. Gradit će se nekakvi mostovi, ali ne izručenja onih koji bježe od pravde i pravomoćnih presuda.

Vrijeme curi, sat odbrojava… Probijen je probijeni rok Europske unije da se dogovorimo i da uzmemo bespovratni novac. U silnom trabunjanju o dijalogu, dijaloga nema. Neke stvari ne mogu se kupiti novcem.

24.7. – Srijeda

Ljubav nije kupljena. BiH je jedina zemlja koja nije prihvatila ogroman novac Europske unije iz Plana rasta. Čini se kako ne planiramo rasti nego da nam je jedini plan da nam raste međusobno natezanje i glumljenje patriotizma.

Jer, patriotizam je stao ispred ovog novca samo kako bi se kupilo nečije izdajništvo. I dok svi galame na Republiku Srpsku, tiho se otkriva tajna – kantoni u kojima je na vlasti SDA, stranke osumnjičenika, presuđenika i uvrijeđenog lidera Bakira Izetbegovića, blokirale su pristup novcu.

Ne treba, naime, novac nama. Njima što je trebalo, uzeli su, zavalili se u kofolnu opoziciju i uzdahnuli patriotsko Ja, i?

25.7. – Četvrtak

SDA patriotizmom pere ruke tvrdeći da je spasila državu tako što joj je izbila novac iz ruku. Kad su bili u vlasti, novac im je bio vrlo važan motiv. SNSD se naslađuje i Miloradu Dodiku je drago što nije samo on problem. Hrvatske stranke, po običaju, šute. Čak se i DF stidljivo obrušila na SDA. Tko ne zna u politiku, zna u pare.

Gori oko Mostara. Na nekim normalnim televizijama, gdje su boje obojanije nego osamdesetih, skočile bi pred mikrofone neke službe pa bi građanima rekle nešto. Mostarskoj javnosti su se samo obraćali vatrogasci izlazeći u susret novinarima u pauzama zvonjave telefona.

Nitko od voditelja nekih službi koji se bave zaštitom stanovništva nije smatrao potrebnim reći ni a ni ble što gori brdo s jadnom šumicom iznad grada koji povremeno kuka kako mu fale milijuni stabala da se izbori sa žegom.

Ovog puta ministar Zukan Helez, najglasniji letač u BiH, ne maše helikopterima.

26.7. – Petak

Drugi su prepoznali naše ljepote u koje bismo mi najradije natrpali stare kauče i automobilske gume. Vjetrenica je na popisu UNESCO-ve baštine i službeno je još jedno bh čudo.

Valjda će to to čudnovate glave znati iskoristiti kao pozitivan mamac za nove goste u našoj zemlji. Ali pod uvjetom da ih, za razliku od Mostara, uspije prebrojati.

Mostar, zna se odavno samo je službeno potvrđeno, nema pojma koliko ugosti turista.

Otvorene su Olimpijske igre. Skroman tim Bosne i Hercegovine mahao je zastavom s čamca u Parizu. Mahali su nam iz priopćenja političari koji su o našem trošku, ma koliko govorili drugačije, otišli da dupe vidi puta. Neki su – pogodite tko – mahali zastavama druge zemlje. Sport, znaju to putnici, kod nas nije sport niti bi predstavnici BiH u Parizu trebali predstavljati bilo koga osim samih sebe. Država im je, naime, dala toliko kao da je nema.

27.7. – Subota

Snaga naroda pokazuje snagu politike i nemoć države. Sudu se, naime, vratila odluka kojom službeno kažnjava Ramu Isaka zbog preuranjene kampanje ali se pismo vratilo sudu jer je stranka prijavila lažnu adresu.

Dokaz je to još jedan u kakvom nakaradnom sustavu živimo i kakva je snaga tog sustava a kakva naroda i kakva Središnjeg izbornog povjerenstva koje glumi da sprječava preuranjene kampanja.

Najveća snaga je ipak u Isaka. Jači je i od snage i od naroda.

28.7. – Nedjelja

Tko leti vrijedi… Helikopter gasi požar kraj Helezovog Bugojna. Nitko ga nije zvao da pomogne Mostaru. Leti i Jelena Karleuša i to u zrakoplovu Vlade RS-a. Ramo Isak se naletio.

Održani su skokovi u Mostaru. Nitko ne broji koji kao što nitko ne gleda u kakvu Neretvu se skače. Kolektori su nedovršena priča. Najava zatvaranja ulice bez riječi je odgođena.

Tako Mostar gradi. Tako se Mostar gradi.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.