Blogalizacija: Džaba krečenje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bilo je to relativno nedavno i relativno blizu, u jednom od onih mjesta na jugu Balkana u kojima je najreprezentativniji objekat prodajni centar telekomunikacijskog operatera čije povoljne ponude zvuče krasno dok se ne postavi prvo potpitanje.

U brižljivo dizajnirane prostorije po kojima se vrzma uniformisano osoblje sa obaveznim, širokim osmjesima, ušetao je stariji muškarac žuljevitih ruku, pogledom pronašao jednu od radnica i kazao da je, vođen reklamnom kampanjom, došao kupiti tri-četiri iphonea za isto toliko maraka. Naučena da još uvijek ima onih koji vjeruju da se iza oglasa ne krije detaljno osmišljena prevara, radnica je duboko udahnula, koncentrirajući se da službeni osmjeh ne preraste u grleni smijeh, pa krenula objašnjavati da se tri-četiri iphonea mogu dobiti za isto toliko maraka uplaćenih odmah, a ostalo će ići preko ugovora kojim će neka firma tu, kod nje, uzeti brojeve i aparate za desetak zaposlenih pa će oni između sebe moći bla, bla... Znate već kako to ide: sve zvuči lijepo dok se ne saberu mjesečni računi i ne pomnože sa rokom trajanja ugovora.

Nakon što je dama sve izgovorila kao pjesmicu, nesuđeni kupac, domaćin i poljoprivrednik, je zagladio brkove, lagano uzdahnuo i, kažu svjedoci, zaboravivši na manire, izgovorio: „Znači, kurčina...“

„Bojim se da se to može i tako reći“, uzvratila mu je radnica telekom operatera.

Dobro, jeste vulgarno - faktografija, jednostavno, zna biti prosta - ali je zato upotrebljivo za štošta, pa i za puštanje mašti da se zagrijava.

Zamislimo, dakle, kako naš poznati trojac, Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović, kuca na vrata rezidencije ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, Erica Nelsona, koji im otvara izgovarajući: „Dobar dan, selam alejk, faljen Isus, pomoz Bog, precrtati nepotrebno“.

No, gostima nije do šala i pošalica: oni su došli raspraviti sadržaj teksta kojeg je Nelson objavio na svom blogu, a mediji prenijeli od riječi do riječi, plus komentari publike.

„Napisali ste“, započeo je, evo neka bude Izetbegović, da „budućnost svih građana jeste jedinstvena BiH sa dva entiteta, tri konstitutivna naroda i građanima koji, svi zajedno, pripadaju Evropskoj zajednici i da su osnovne, ali važne reforme u oblasti vladavine prava, ekonomije i izbornog procesa ono su što lideri u BiH mogu ostvariti ove godine“?.

„Jesam“, kratko je odgovorio Nelson.

„I da su političari, dakle mi, krivi za“, dodao je Dodik, „strah i podjelu koji podsjećaju na devedesete, vrijeme u koje se niko ne želi vratiti. Da pozivamo na na otcjepljenje, zagovaramo, samo malo da to pročitam, aha, evo, retrogradni 'Izvorni Dejton' i dovodimo u pitanje zagarantovano postojanje oba entiteta, a sve da zadržimo netransparentan i nejednak ekonomski i politički sistem koji nas bogati i održava naš uticaj na štetu običnih građana i njihovih života“.

Eric Nelson je samo potvrdno kimnuo glavom.

„A kažete“, priključio se i Čović, „da su Sjedinjene Države i dalje su prijatelj BiH i daju čvrstu podršku njenom teritorijalnom integritetu i suverenitetu i da ćete pomoći da građani mogu birati lidere koji se brinu o njihovim potrebama, a ne pune sopstvene džepove i ne lišavaju ih svake nade“.

„Nisam“, prekinuo ga je Nelson, „napisao da ćemo pomoći, ali nam, da se ne lažemo, neće biti mrsko. I nemojte zaboraviti da su na stolu sankcije zbog destabilizovanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i korupcije“.

Izetbegović, Dodik i Čović su se u tom trenutku tužno pogledali, čekajući ko će prvi citirati onog gospodina što je, privučen reklamom, došao kupiti tri-četiri iphonea za isto toliko maraka.

Tako su, eto, velika očekivanja završila istim tolikim razočarenjima.

Džaba su, ispostavilo se, brojni politički predstavnici Bošnjaka najavljivali kako će Bidenova administracija, čim se useli i svi promijene pozadine na monitorima, nabiti nogom Dejtonski mirovni sporazum, prekrižiti konstitutivnost, ukinuti entitete i BiH dekretom prevesti u građansku državu.

Uzalud je Dragan Čović preko Andreja Plenkovića upregao hrvatsku diplomatiju da po Evropi traži podršku za promjene izbornih pravila na način koji će onemogućiti još jedan mandat Željka Komšića u Predsjedništvu, a njemu, Čoviću, dati priliku da nešto važno bude - doživotno.

Onoj je stvari Milorad Dodik smislio epohalni plan o mirnom razdruživanju u zemlji u kojoj, ni nakon četiri godine užasa, nije uspjelo nasilno razilaženje.

Tamo smo, manje-više, gdje smo i bili prije Bidena, prije Trumpa, prije non-papera i prije nego što je Edin Džeko prešao iz „Wolfsburga“ u „Manchester City“ ili, svejedno je, iz „Manchester Cityija“ u „Romu“. I tu ćemo, da se više ne zanosimo, ostati zadugo, odnosno do trenutka dok ova trojica stručnjaka ili, prije, trojica njihovih praunuka, ne zakucaju na vrata rezidencije ambasadora SAD-a u BiH i ne kažu: „Mi se dogovorili“.

„Jedinstvena BiH sa dva entiteta, tri konstitutivna naroda i građanima“ – baš tim redom – dakle ova dejtonska, jeste kreirana da se rat zaustavi, a održava se zbog njenog općeg prihvatanja kao prelaznog rješenja poslije kojeg... E, oko toga šta bude poslije je problem kojim se betonira upravo Dejtonski mirovni sporazum sa svim nametnutim modifikacijama.

Ovdašnji i samoproglašeni nacionalni lideri pokazali su se, da skratimo, kao bahati balavci kojima svašta padne na pamet kada su bez nadzora. No, kada dođu roditelji, učitelji, ma ko god, samo da je jači, pretvore se u enciklopedijske primjere mirnoće. Zagovornici raspada, nesuđeni komandanti sa čela kolone i propagatori ozbiljnih ustavno-teritorijalnih izmjena jednim su tekstom, znatno kraćim od ovoga, suštinski ucijenjeni i svi su, bez zadrške, shvatili poruku, računajući i Milorada Dodika koji je požurio da kaže kako je "Republika Srpska ostaje posvećena miru, razvoju i dijalogu sa svojim komšijama Bošnjacima i Hrvatima“.

Istina, od njihovog friško stečenog znanja dugoročno neće biti kakve koristi, ali barem neko vrijeme nećemo slušati vazda iste, šuplje priče. Malo je, ali ipak čovjeka veseli.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.